U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
petak, 21.07.2006.
Nigdje nije tako lijepo
 Probudila se jutros i promatram svijet, pretvorena u mačka O Bože, pa zar sam ja to kućni ljubimac? Kužim, ono gore na zidu je sat, ali ne znam si protumačiti vrijeme. Što je to vrijeme, uopće. Vrijeme kad mi kruli u želucu...kruuuuuuul kruuuuul. Uh, boli koliko kruli. Odoh do zdjelice...prazno, samo voda. A gdje je ona mlada djevojka koja mi ponekad spusti neke suhe i mirišljave komadiće nečega što mi miriše na pileća krilca... Pa svanulo je, zašto nigdje nema nikoga. Ništa, idem natrag na terasu, tu makar ima trave po raznim posudama i nekakvog mirišljavog bilja, to će mi na trenutak pomoći da zaboravim bol od gladi. Ma zašto je opet netko vratio natrag sve ono što sam si ja lijepo posložio kako meni paše po podu, samo mi prave dupli posao, sad moram ponovno, kako oni to kažu..rušiti. Ali ja namještam onako kako treba, pa zar oni to ne shvaćaju. Isto kao i za ovo bijelo i dugačko što pada iz nekih visina, tu mi stave i još se lijepo to njiše i onda kada se krenem loviti za to i njihati, onda me mlate novinama i tjeraju me. Ništa ne razumijem Ah, evo je Prrrrrr, prrrrrrr, krrrrrrrrrrrrrrrrrr, vrtim joj se oko nogu, prrrrr, krrrrrrrrrrrrrrrrrr Uh kako paše kad me počeše iza uha, mmmmm A znam da je reda radi, al' je fiiiiiiiiiiiinoooooo...krrrrrrrrrrrrrrrrrrrr.... A klopa, dosta maženja Glupane! Zagrmio je onaj veliki što me hoće stalno nekamo seliti , (to stalno ponavlja-ti seliš odavde!) Pa šta se dere, evo, sve sam prekrio pijeskom, još i miriše po nekoj travi, sličnoj onoj s terase. Stalno me grdi dok je još netko blizu. Čim ostane sam, krene me i on češkati po glavi, kaže mi – a jesi mačak! Uzeo je i neku kutijicu jučer, gledao je kroz nju prema meni, nešto je bljeskalo, svi su gledali u to poslije i smijali se...Jučer sam zaspao blizu njega na kauču, skroz sam mu došao blizu krrrrrrrrrrrrr, prrrrrrrrrrrrrrr, nije me gurnuo. Kamo da selim, ovdje mi je super. Mala je nekamo prošla, ali vratit će se ona, nitko me ne zna tako primiti u zagrljaj kao ona. Stisne me na nešto toplo, okruglo i mekano i ja sam tu u raju. Kratko traje, ona stalno nekamo odlazi. Pa me onda pazi jedan malo manji od onog velikog, on me zove – Nesrećo! Pametnije mi je biti miran kad sam blizu njega, ili još bolje, spavati, jer ako se malo bolje zaigram, a on ne kuži baš moju igru, baci me u daljinu kao da sam ptica pa ću poletjeti. A nisam, ja sam mačak, i opet se dočekam mekano na šapice i vratim mu se natrag. Jer on mi otvara konzerve i daje mi ih cijele... Pametan je on. Volim ga jako. Pa i poletjet ću za njega, ako treba! Evo ih, svi su natrag... ljuti su, nervozni.. I ja sam ljut kad sam gladan. Bolje da odem spavati i opet se probudim kao ona koja zna što je vrijeme i koja njima puni zdjelice hranom i stavlja ih na onaj stol na koji se ne smijem penjati. krrrrrrrrrrrrrrr prrrrrrrrrrrrrrrrr  |
- 11:28 - Komentari (16) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||