|
|
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by lilbutevil
...možeš me zvati svojim imenom...možeš me zvati kako hoćeš...dokle god znaš koga predstavljam...što sadržavam...što me ispunjava...možeš me na ulici pogledati u oči, a možeš se posramiti i sakriti pogled...možeš me voljeti...možeš me mrziti...možeš se vidjeti u meni...možeš me prezirati...možeš me i ne moraš razumjeti...ali me moraš poštovati...jer...ako nešto i ne razumiješ...najmanje što kao čovjek možeš učiniti...jest poštovati različitost sebe i toga...
...obratiti mi se možeš na :
kikasso007@hotmail.com
| Once upon a December... |
Onaj koji je vječni...
Oni što nas nasljeđuju...
Ona što je pametna koliko je visoka...
Ona što sve zna i što ju puno volim...
Ona što spava u mojoj sobi...
Ona što će da bude dr. House...
Onaj što vlada srcem, perom i tintom...
One od kojih me jedna jednom prepala u WC-u, a inače imaju talenta za šrajbanje...vrlo...
Ona kovrčava što mi jednom biješe razredna...
Ona što piše savršene zbunjujuće postove...
One što su iz drugog be-o-ge i javljam im za postove...
Ona lepojka koja je često tužna i krade mi slike...
Ona mala svake subote vesela i meni vrlo draga...
Ona koja je ''zena rukometasa'' i koja mi uvijek pomogne...
...we are so young...our lives have just begun...but already we're considering escape from this world...
* * * * * * * * * * * * * *
...feel the rain on your skin...no one else can feel it for you...no one else can speak the words on your lips...live your life with arms wide open...today is where your book begins...
* * * * * * * * * * * * * *
...smijati se je rizik, da nas ne smatraju ludim...plakati je rizik, da nas ne smatraju sentimentalnim...tražiti pomoć je rizik, da ne pokažemo svoje pravo ja...pokazati svoje snove i ideje je rizik, da ih ne izgubimo...ljubiti je rizik, da nam ljubav ne bude vraćena...živjeti je rizik, da ne umremo...nadati se je rizik, da ne izgubimo nadu...pokušati je rizik, da nam ne bi uspjelo...riskirati moramo, jer je u životu najveći rizik, da ne riskiramo...čovjek koji ne riskira ne napravi ništa, nema ništa i jest ništa...lagano izbjegne trpljenje i žalost, ne može učiti,
osjećati, mijenjati se, rasti, ljubiti...živjeti...čovjek uklopljen u uvjerenja je rob, bez slobode...samo čovjek, koji riskira, je slobodan...
* * * * * * * * * * * * * *
...iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome...sebe možeš obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, teško izrecivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao...drugome je neophodna točna riječ, zato je i tražiš, osjećaš da je negdje u tebi, i loviš ju, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ ju na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne shvaćati...slušaoc je babica u teškom porođaju riječi...ili nešto još važnije...ako taj drugi želi razumjeti...
* * * * * * * * * * * * * *
...kasno je, sjećanja, uzalud se javljate...beskorisne su vaše nemoćne utjehe i podsjećanja na ono što je moglo biti...jer što nije bilo, nije ni moglo biti...a uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo...
* * * * * * * * * * * * * *
...smiješno je, možda...bio sam čovjek s onim od jučer i želim biti čovjek s ovim od danas...drukčijim, možda i suprotnim...ali me to ne buni jer čovjek je promjena, a zlo je ako ne poslušamo savjest kad se javi...
* * * * * * * * * * * * * *
...trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi...izbrisati je, da ne boli...lakše bi se podnosio dan što traje...ne bi se mjerio onim što više ne postoji...ovako se mješaju utvare i život...pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života...
* * * * * * * * * * * * * *
...pozivam za svjedoka vrijeme, početak i svršetak svega - da je svaki čovjek uvijek na gubitku...
* * * * * * * * * * * * * *
...opet sam sam...možda je i najbolje tako...ne očekuješ pomoć i ne bojiš se izdaje...
* * * * * * * * * * * * * *
+Hoćeš li napisati to riješenje?- pitao me defterar.
-Moram - rekao sam, gledajući pred sobom pismo, gledajući prijetnju.
+Ne moraš, odluči po savjesti.
-Oj, ostavi savjest na miru...odlučit ću po strahu...odlučit ću po užasu i dići ću ruke na sebe sanjanog...bit ću ono što moram - đubre...sramota neka padne na njih, natjerali su me da budem ono čega sam se gadio...
* * * * * * * * * * * * * *
Ostavi svjetlo na putu kojim
želiš poći
Pomozi mi kad snivam,
sretan i nasmijan da mogu ti doći.
Podigni ruke, u bijeli hram
uspravno kreni
I reci tiho svima da ostat
ćeš dijete među anđelima
A ja?
Neka mi Bog otvori oči,
neka mi nebo pojača sluh
Da čujem te u noći
i vidim u svakom snu.
A ti?
Neka ti Bog podari krila
Neka ti nebo podari spas
Da pjevaš, pjevaš svima
da zauvijek čuju tvoj glas.
Ova te zemlja voli i čuva uspomene
na dane kad si bio tu,
a dragi ljudi nose te ko vječnu ranu.
A ona?
Na jastuku leži. U nebo gleda,
sklapa ruke i suze skriva što
nisi s njom dok letiš s anđelima...
**************
A hand above the water,
an angel reaching for the sky,
is it raining in heaven?
Do you want us to cry?
And everywhere the broken-hearted,
on every lonely avenue,
No-one could reach them,
No-one but you...
One by one,
only the good die young,
they're only flying too close to the sun
and life goes on...
Without you...
Another tricky situation,
a get to drowin' in the blues,
and i find myself thinkin'
well - what would you do?
Yes! - it was such an operation,
forever paying every due...
Hell, you made a sensation,
you found a way through...
One by one,
only the good die young,
they're only flyin' too close to the sun...
We'll remember...
Forever...
And now the party must be over,
I guess we'll never understand
the sense of your leaving,
was it the way it was planned?...
And so we grace another table
and raise our glasses one more time,
there's a face at the window
and I ain't never, never sayin' goodbye...
One by one,
only the good die young,
they're only flyin' too close to the sun...
Cryin' for nothing...
Cryin' for no-one...
No-one but you...
**************
''...imala je oči boje vena...boje vena, boje Dinama...''
...i gotovo je...danas smo otišli na cugu i klopu...u miru se rastali..svjesni ili nesvjesni svega uistinu svejedno...rastali smo se...bila mi je čast poznavati svakoga od vas...bila mi je čast biti dio zajednice koju sam tvorila skupa s vama...
Tuga se s vinom miješa,
gorko je piće to,
noćas se na put sprema
stari prijatelj moj...
Život je nekad takav,
najbolje uzima,
ostaje samo uspomena
bolna u grudima...
Noćas se rastaju prijatelji,
suza je suzi drug,
bez riječi stoje zagrljeni,
pred njima put je dug...
Noćas se rastaju prijatelji,
jedini, najbolji,
jedan za drugog život bi dali,
a sad se odlazi...
...svi smo različiti...a kao ekipa funkcioniramo nenadmašno...hvala vam što su mi ove 4 (s nekima i 3) godine bile toliko posebne....hvala što su mi toliko značile...hvala što su mi pojedinci toliko značili...hvala što sam zbog vas postala osoba kakva sam sada...HVALA...
...bila mi je čast, dragi moji....s vama se smijati....s vama plakati...s vama piti, nazdravljati...s vama ljubiti... s vama živjeti...s vama tugovati...
''...suzu pustiti za ovakve ličnosti nije sramota, nego ponos...''
...baš sam gledala snimku maturalne večeri...i podsjetila sam se zašto mi je ta večer bila toliko posebna...svi smo bili jednaki...jednakog raspoloženja...svima je cilj bio proslaviti našu zrelost....svima je cilj bio zabaviti se...nekima dati do znanja neke stvari....svi smo blistali....svi smo uživali....svi smo u isti tren na isti način znali pokazati koliko se volimo...
...hvala vam...što mi toliko značite...hvala vam...što ste me ostavili bez riječi i zbog toga nisam znala kako se oprostiti od vas...hvala vam...jer ovakve ću vas pamtiti čitav život...
''...doviđenja, dragi, doviđenja...vi mi, prijatelji, jednom bijeste sve...''
...hehe...kopala ja malo po arhivi...i našla sljedeće :
''JESEN
Magla pada
Otvoren prozor
Jesen je
HRVATSKI
Hamlet melje
Tina kraj mene
Zanimljivo je
SKATE
Ležaj škripi
Daska trula
Ipak se vozimo
GITARA
A-mol, C-dur
Žica prva
Polje 8
ČAPLJA
Jedna noga
Malo mozga
Skakuće
NENO
Tri prsta
Šarenooki pas
Zavodnik
ŠOŠ
Listopad je
Lišće pada
Polako žuti
LJETO
Gori gora
Gori borovina
Mi roštiljamo
NATAŠA
Pere se
Voda teče
Šoš ju dere
LJUBICA
Za Popovaču spremna
Šoša željna
Glupa je
RIGO
Dječak mal
Mišić jak
Sportaš neće bit
THOMPSON
Ljuta trava
Dugačka rizla
Smješući se lebdimo
JELENA S.
Plava kosa
Martinska osa
Doseljenik nov
KOSTA
Vicomat pravi
Kila mu ne fali
Žuja je zakon
PMG
Razred je mali
Nešto nam fali
Al smo 2.pmg
BATRAC
Čmarko ga zovu
Biologiju zna
Brkove ne brije
KLUB
U mraku spas
Mnogo nas ima
Pokradeni smo
HRŽICA
Ptičja gripa
Iz Jelisavca Jovan
Za Tinom lud
ČAPLJA 2
American boy
Heroj naš
Matematiku zna
Al dobije 2
Sastavili *LUKA* I *ŠOŠTARIĆ*
*samo još pojašnjenje nekih pojmova:
šoš-Šoštarić
Ljubica-Šoštarićeva obožavateljica
Nataša- Šoštarićeva obožavateljica broj dva
Neno-Lukin skejter
Čaplja-naš Mladen (jest da to svi znaju,al…)
Klub-e to ni ja neznam :)''
''Ivan Hržica, rođen 1989. godine. Najpoznatiji po svom lukavstvu, bogatstvu, hedonizmu te uspješnosti u igrama na sreću.
Djetinjstvo je proveo u selu zvanom Jelisavac. Tamo je pohađao osnovnu školu i uspješno završavao razrede s odličnim uspjehom. Nakon osnovne škole upisao je prirodoslovno-matematičku gimnaziju u danas glasovitoj školi za nadarene u Našicama. U toj je školi uspio pronaći cjepivo protiv pileće gripe. No patent mu je ukrao školski kolega. Nema nikakvih podataka o tadašnjem uspjehu u školi. No iz prijateljevih novela «Moj razred» saznajemo da je završio školu i upisao se na tri fakulteta od kojih je samo dva uspio završiti. Najvažniji uzrok napuštanja trećeg fakulteta bio je ulazak u «Big Brother» kuću u Sloveniji. Nakon puno ulizivanja ukućanima i široj javnosti, poslije 135 dana uspio je otići u finale, biti prvi i osvojiti pola milijuna kuna. To mu je bio prvi dobitak na kvizovima, nakon puno neuspjelih pokušaja u mnogim, tada popularnim kvizovima.
Iako je slavu stekao u Sloveniji, sve je novce potrošio u Americi na svoj vlastiti šou. Vrhunac slave doživio je baš na tom šou, s kojim je uništio svoju najveću konkurenciju Oprah. Iako se vjerovalo da je postao hrvatski «Casanova», nemamo nikakvih dokaza o tome. U trideset sedmoj godini oženio se američkom zečicom Kimberly. Vjerujemo da je to bila ljubav na prvi pogled, naime Ivan ju je ugledao na duplerici i odmah se zaljubio. Nisu imali puno djece, samo dvoje. Sav novac su potrošili na nepotrebne stvari. Njegova iznimna sreća uzrokovala je propast 79 kladionica diljem svijeta. Ivan Hržica, veliki dobročinitelj, suvremeni Robin Hood, umro je 2053. godine Švicarskoj.''
''Nekoliko domaćih bisera :)
*Prof: Ovaj put nisam vam snizila kriterij na minimalac kao što inače napravim…
Kosta: Al profesorice neki ljudi žive na minimalcu
*Alex: Imate li vi šta tvrdo?
Tomi: Pa našlo bi se
*Mladen: Profesorice jel moraju leptiru noge stajat kak treba?
Luka: Pa neće se noge ni vidit od perja
*Mladen: Idemo u knjižnicu kite posudit
*Zašto se živa ne razlije kao voda?
Kosta: Pa žilava je
*prof: gdje Hanzlić uopće živi?
Božić: pa vjerojatno kod kuće...
Nekoliko imena nastalih pod blok satom hrvatskog…(inače Tomi je autor, krivite njega)
INDIJANCI DA SMO :)
Alex: Žena Alkohol
Šoštarić: De Koška
Luka: Nigdje Bez Kose
Boba: Trbuhom Za Kruhom
Tomi: I Ljenjivac Je Brži
Neška: Žena Kojoj Je Puna Kuća Djece
Katarina: Čupava Žena
Ja: Žena Ko Đuki (Đuki je inače Mladenov pas, s kojim me on usporedio i to mu NIKAD neću zaboravit…) :)''
...želim još samo reći neke stvari....koje sam planirala reći izravno...ali jednostavno...nisam na vrijeme shvatila da možda više neću imati priliku...stoga...pronaći će se oni koji trebaju...a znam da čitaju...
...TEBI...žao mi je zbog onoga što se dogodilo...odnosno, što se nije dogodilo...moglo je biti nešto veliko...najveće čak...ali u meni je bio problem...bilo me strah...tražila sam razloge da odbijem...jednostavno....navikla sam biti povrijeđena od ljudi kojima nije stalo do mene...i previše sam se preplašila kada sam vidjela da je tebi stalo...nisam mogla riskirati...stoga...OPROSTI ŠTO SAM SE BOJALA...i što smo zbog mene propustili nešto takvo...
...REDU DO ZIDA...drage moje...trebam li reći išta više od VOLIM VAS...svaku pojedinačno...i sve zajedno...prošle smo toliko toga...znamo sve jedne o drugima...izlasci su nam nenadjebivi...fore nenadmašne...a tek kad počnemo filozofirat i teorije nove izmišljat (dobro, priznajem, za to umijeće sam ponajviše ja zaslužna)....nedostajat će mi to zajedništvo...Ninine kovrče...Enino ''ti babu''...Marijin češalj...Rebekin um...Strič i javljanja iz matematike....Vedino ''u biti'' i ''u afektu''...nadimci za likove...Ella i Lacići...ajme...
''...kako ću bez tebe sutra...''
....NJEMU...nema šanse da shvatiš iz ovoga da si to ti...i mislila sam da ću ti, sada kada je to sve iza mene...daleko iza mene...imati snage priznati koliko si mi nekad značio...ali nisam mogla...jer....prijatelj si mi...iako to možda ne znaš, imaš veliku ulogu u mom životu...barem ovom četverogodišnjem...hvala ti na svemu....naučio si me...da stvari nekad ne završe onako kako si ja to isplaniram...onako kako ja to želim...i samo da znaš...voljela sam te...
...i to je to...mislim da sam svima jasno dala do znanja što mislim o njima (o svima je to pozitivno)....i mislim da svatko od vas dobro zna koliko mi znači...i koliko će mi i dalje značiti....
...svima vam želim sreću u daljnjem životu...od srca...imajte na umu...sposobni ste postati ono što želite biti...svatko je od vas sam za sebe cjelina...svatko je od vas kvalitetna osoba...a to vam je, dragi moji, najpotrebnije...ostajte mi zdravi, lijepi i pametni...i upamtite : NE POSUSTAJTE!...naići ćete kroz život na mnoge prepreke...ali možete ih savladati...jer, halo, MI SMO PMG...
...nikada vas neću zaboraviti...hvala na svemu...zbogom...volim vas...
BILA MI JE ČAST!
''...Laku noć dame i gospodo...
Eto, i ova predstava je završena...
Nadam se da ste uživali u njoj...
Bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas sve ove godine...
Nadam se da ćemo se još videti u nekom drugom gradu,
na nekoj drugoj predstavi,
u nekom drugom cirkusu...''
