666999

utorak, 19.09.2006.

čemu kriti...


u jednom svom zavirivanju preko zidina čivutskog vrta obećao sam jedan post posvetiti iskrenosti u pisanoj riječi. ''ljudi se vežu za riječ, a Zlo za vražije rogove'' kaže stara narodna, e pa...

sjećate li se još diskete? one male (najčešće) crne pločice koja je služila za prenos podataka prije nego je cd postao jeftiniji od dugmeta, a dok je stik još bio misaona imenica. a sjećate li se dos-a? onog lijepog programčića u kojem se, na sivoj podlozi, krzavim slovima ukucavao tekst u jednom fontu i jednoj veličini...

vrijeme prošlosti...
toliko blizu kao kuća prvog susjeda, a opet toliko daleko kao spoznaja o njegovom životu.

na jednoj sam takvoj disketi, iz vremena kada se djevojke moglo impresionirati pisanom riječju, a ne skupim autom, pronašao slijedeće pismo...

***
čemu kriti...
obojala si moj život jednim dodirom svoga prsta. kao debelim kistom umočenim u vodene boje ispunila si konture prazne dječije bojanke. i sviđa mi se kako se plava razljeva nebom. i zelena na kojoj stojim. i ono sunce što se žuti u kutu i kada kiša pada. i drvo i ograda i kučica s crvenim krovom. i nema veze što je ptica samo smeđa fleka. čujem ju kako pjeva.

čemu kriti...
u plavetnilu tvojih očiju vidim zemlju rijetko sretnih ljudi. pastirsku idilu skrojenu perom onih romantičnih pisaca. nestvarni svijet oslobođen od laži, strahova, licimjera i pokvarenjaka. i ako mi dozvoliš da kročim u njega, ostavit ću na ulazu dobar dio sebe.

čemu kriti...
za taj je osmjeh vrijedilo dopustiti da mi u kuću usela Galović, Vidrić, Cesarić, Šimić i ona uvijek pijana boemčina Tin. vredilo je, s tobom pod rukom, šetati kroz sibirska bespuća Pastermakovog ''Dr. Živaga'', kroz misli Ljermontovog ''Junaka našeg doba'', preko Zagorkinog ''Krvavog mosta''. vredilo je za tih nekoliko sati života u tvom romantičnom svijetu.

čemu kriti...
za čarobnjaka Merlinovog kova budućnost je već daleka prošlost. na žalost ja nemam tu kristalnu kuglu. Ja, na žalost, ne znam odabrati put iz prosutog graha, iz rasutih kostiju po zelenoj čoji. ja nemam tog dara da vidim, kad se rastaljeno olovo ulije u vodu, što će donijeti sutrašnji izlazak sunca na horizontu. ali ono što mogu obečati je da ćemo njegovo rađanje zajedno dočekati.

***

a ova je priča završila prije nego je počela.
i da li je vrijedila sva ta iskrenost?
da li sam se trebao diviti bojanci a da je i ne pogledam. izbrbljati ''…Možda je pao trak istine u me, a možda su sanje…'' uvjerljivo kao da cijelu pjesmu znadem. da li sam tih nekoliko besanih noći mogao zamjeniti za tri sata Omara Sharifa. bi li primjetila? mogao sam je uvjeriti da držim u ruci tu kristalnu kuglu i gledam u njoj budućnosti što pršti od sreće. mogao sam, velim…
i da li se isplatila sva ta iskrenost?
htjedoh naivno plavetnilo oceana obojati s nekoliko kapljica svoje krvi, a ona je samo privukla jato morskih pasa. poželjeh snove sanjati i na javi, a sanjah košmare.

a da sam tada lažima opjevao najljepše stihove za neko bi vrijeme imao ono što i nije bilo moje.
i što bi s tim?
strepio da će mi je jednoga dana ''ukrasti'' neki lažac veći od mene.

disketa, ta mala crna plastična pločica, kao rekvijem, ne prošlosti, nego prošlih vremena.


- 09:02 - samo ti piši (40) - nek' printer piše - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se