666999

sinoć sam saznao. udala se.
naslov nije nešto primjeren, niti se zove Tena niti je bila moja.
a ja njen? možda malčice ili si ja sve to vrijeme samo umišljam.
priznajem, nisam baš često razmišljao o njoj. jedino su me Baleševićevi stihovi
"… i nije nesreća što me se ona ne sjeća,
nesreća je što se ja nje sjećam…"
ponekad, u trenucima tuge, vraćali u onu davnu jesen 2002.
Tenu sam upoznao krajem ljeta, na rođendanskoj proslavi školskog kolege. zavidna količina alkohola i neka poznata mjuza s kraja osamdesetih doveli su je u moj zagrljaj. puno sam pričao, premalo obećavao i priznajem, nisam je ozbiljno shvaćao. javio sam se nakon nekoliko dana, a tada je već bila Njegova.
- žao mi je, imao si priliku… rekla je.
bilo je to vrijeme kada za propuštenim nisam pretjerano žalio, vrijeme kada je budućnost bila samo slijedećih sat ili dva.
viđao sam je, u Njegovom zagrljaju, skoro svakoga vikenda po nekim birtijama. prečeste čarke i povišeni tonovi nisu odavali preveliku sreću.
te mi je subote, s početka jeseni, nakon jedna takve čarka prišla za šank, uhvatila za ruku i rekla
- vozi me kući
platio sam nepopijeno i sjeli smo u auto. vozio sam je svojoj kući.
- kamo me voziš?
- kući.
- tvojoj kući?
- nisi rekla čijoj…
nije se bunila.
pola boce Jegera i litra kuhanog vina, Cesarićevi stihovi "Ko zna (ah niko ništa ne zna. Krhko je znanje)…" i Štulićeva pjesma "okej ludo, moram da te pitam…" razigrali su pijane neurone.
uzela me za ruku i odvela u sobu, nisam se opirao.
dva-tri poljupca i…
- ne mogu ja to, nije fer…
dobro je, lutko, cijenim to, barem nekom pamet nije strana.
nakon što je otišla dugo sam u sobu držao zatočen miris njenog tijela.
dva dana nakon toga zaustavio me na ulici
- jeste li spavali? pitao je s tugom i gorčinom.
šutio sam. što mu reći? što želi čuti? potvrdu onoga što mu je rekla ili potvrdu onoga u što je sumljao. ako ne vjeruje njoj zašto bi, k vragu, vjerovao meni. izjedala ga je sumnja, shvatio sam to po načinu kako me izbjegavao, kako je pronalazio detalje na koje će skreniti pogled kada bi se slučajno sreli i kako ju je čvrsto stezao u zagrljaj, kao da želi reći "ona je samo moja".
udaše mi moju Tenu.
ni Tenu, ni moju…