666999

utorak, 01.11.2005.

PRIJATELJU ŠTO VJEČNO SPI

tvoje ime
zlatna slova na crnom mramoru
žute krizanteme i plamičci svijeća

zapalih cigaretu, kako smo se dogovorili
polovinu ostavih, već desetu

i dečki su ovdje
i Crni je opet kleknuo i zaplakao
znam, rekli smo, samo pičkice plaću
al' oprosti mu, on je ovdje jer ti nisi
nikako da zaboravi

izgovorih glasno ono tvoje
"...znaš kad je miš rekao slonu..."
i nasmijali smo se nakratko i osluškivali
nebi li čuli tvoj zarazni smijeh negdje od gore

spavaj u miru
svratit ćemo opet, nagodinu
ako neko od nas ne ode prije

Brki

MRTVAC

...
Ubila ga ruka silna,
Vječno jaka, vječno živa,
Što živote rasipava
I živote utrnjava.

Ubila ga i sad leži,
U nebo mu gleda glava –
Mirno trune, a nad njim se
Dim na zemlji povijava.

Vladimir Vidrić (1902)
- 16:31 - samo ti piši (24) - nek' printer piše - #

<< Arhiva >>