666999

zvonim na vratima Moga Svjetla U Tmini sporadično nadrkan. dogovor je bio da se nađemo u osam, ispeći će nekakvo tijesto sa šunkom i sirom i gledat ćemo tekmu u društvu zmija-hladnog lokalnog piva, ali ja kasnim cijelih 25 minuta.
prvo me legica napilila da joj dovezem TV. zašto ljudi kupuju TV-e koji im nestanu u auto ili zašto kupuju automobile u čiji gepek ne možeš strpati jedan najobičniji TV dijagonale 63. dovezao sam ga, istovario i prihvatio ponuđenu kavu. kuhanje kave se malo oteglo, bila je previše vruća a i moj kometar "malu" nije baš previše ozbiljno shvatila. k vragu, količina cuge nema nikakve veze s veličinom učinjene usluge (da sam dovezao frižider od 300 litara zar bi mi skuhala amper kave!?). pored kašnjenje u polasku još mi se na cesti napilio nekakvi starkelja s jednom nogom u grobu, a drugom na kori od banane i pišljivih sedam kilometera, u onom svom dizel kadettu s početka '70, vozio tjednima.
dakle, tako blagorečeno iznerviran, ulazim u stan, pozdravljam kako je red i običaj i taman se spremim udjeliti poljubac kad zaćujem:
- a gdje si dosad?
bilo je to, u nekoj drugoj situaciji, sasvim obično pitanje izrečeno nekome ko nema običaja kasniti na dogovoreno, ali u tom trenutku, u njemu osjetih poveću dozu ljutnje…
- ma u piz.. materini, gdje bi bio!
piiiip! krivi odgovor, shvatio sam odmaham ali već je izrečeno…
- pa dobro, što odmah pi..iš, samo sam te pitala, tekma je počela, klopa se ohladila…
bežga, počelo je! prvi samo gol propustili u prebacivanju "loptice" s jednog kauča na drugi, a drugi u "mutnoj slici bez tona", klopa se uredno ohladila, a pivo ugrijalo i sve je pomalo počinjalo nalikovati na onaj kaos iz kojeg je nastao Big Bang.
ustao sam, otišao do hodnika, obukao jaknu, obuo cipele, došao do ulaznih vrata i svom zbunjenom Svjetlu u Tmini rekao:
- danas se neću svađati, ajmo sve iz početka…
izašao sam u hodnik… zatvorio vrata… duboko udahnuo… pozvonio… otvorila je… ušao sam, pozdravio kako je i red, udjelio joj veliki pravi poljubac i s smješeći se upitao
- sorry, malo kasnim, koji je rez?
ležala je na kauču glave naslonjene na moje rame, klopali smo hlado tijesto sa šunkom i sirom, pili toplo pivo i uživali u utakmici…
ovaj je život prekratak da bismo ga proživjeli u svađi…