666999

bijah u vrijeme blogovskog muka na otvaranju nekog sajma.

službeno.

i nema se o tome što previše pisati, sajam zbog posjetitelja, posjetitelji zbog sajma i krug je zatvoren.

gastronomska ponuda domjenka na otvranju primjerena organizatoru i podnevlju, razno na pladnju tanko narezano "pod četr'estpet", vino pitko ali u tragovima (lijepa me konobarica duboko gleda, ali plitko toći) i izlagači kao lutke u izlogu, odjeća razna, ista lica i osmjesi.

u nekom zabačenom kutku zamjetih štand licitara. izvajao se bojom crvenih srdaca.

zastao sam i jedno je malo crveno licitarsko srce sa slikom djevojčice u nošnji završilo u mome džepu.

te sam ga večeri, umotanog u crveni ukrasni papir s velikom bijelom mašnom, poklonio Mome Svjetlu U Tmini.

poslije me je ljubila svu noć.