666999

na tv-u je Sean Connery izgovarao čuvenu rečenicu Bond, James Bond. ležala je glave naslonjene na moje rame i igrala se prstima po mome licu. soba je bila hladna kao iz horror filmova (u ovom je Gradu grijanje misaona imenica), a zeleno-plavo-žuta deka glumila je zaštitnicu (ne baš uspješno) naših promrzlih tijela. prešla je prstima preko mojih usana onako lagano i nježno da ga osjetim cijelim tijelom.
- koliko me voliš? pitala je mazno
koliko me voliš? kakvo je to pitanje?
na "da li me voliš?" znao sam odgovor. volim te, lutko, znaš da te volim, onako zapravo, onako zaistinski, onako jako, onako nježno, onako iskreno, onako… onako kako se voli plišani medo - poklon za prvi rođendan, malo žuto jednodnevno pile, prvi upamćeni ljubavni stih, citat iz najdražeg filma…
ali, koliko te volim? nisam, priznajem, o volim razmišljao tako.
- dovoljno. rekao sam i ugrizao je, sasvim lagano, za prst koji se muvao mojim usnama.
- dovoljno? pogledala me s podignutom desnom obrvom i napučenim usnama. lice koje nije skrivalo iznenađenje.
- samo toliko?
samo koliko, lutko? kojim se to mjerama mjeri ljubav? metrima? volim te beskonačno! ponekad je samo nekoliko metara puno dalje od beskonačnog (razum razumije). kilogramima? nije li nekada ono što stane na zlatarevu vagu "teže" i vrednije od onog što stane na stočnu. litrama? da li je nekoliko kapi vode u pustinji nekome vrednije od svih mora ovoga svijeta?
da, dovoljno, lutko. dovoljno da ne prođe ni jedan sat a da ne pomislim na tebe. dovoljno da znam tvoj datum rođenja, broj telefona, boju očiju, marku odjeće, miris parfema, najdraži cvjet, najljepši stih, najtužniju tugu. dovoljno da se sjećam prve sms poruke koju sam ti poslao
- ljepotice, jesi li zauzeta danas oko 5?
- nisam!
- greska, jesi, samnom si na kavi, samo reci gdje!
dovoljno da pamtim izraz tvoga lica nakon prvog ukradenog poljupca, dovoljno da se sjećam prve zajedničke večere, pića, pjesme koja je svirala, bijelih hlaća i crne majice, sjajila na usnama s okusom jagode i onog ukrasa u kosi zbog kojeg sam te stalno zezao...
dovoljno...
dovoljno te volim da s tobom podjelim sreću, tugu, neozbiljnost, blesave ideje i posljednju kiflu kupljenu pred zoru u pekari na uglu.
dovoljno da ne odlutam na nekoliko dana, ne otvorim bocu žeste, ne zavrnem rundu zbog glupe pjesme...
dovoljno da u tvom zagrljaju budem svoj....

*preporučena glazbena podloga – piloti: kao ptica na mom dlanu