666999

jučer na poslu naporan dan, dosadilo mi je uporno objašnjavati nekome nešto x puta na n-tu potenciju (a znam da apriori odbija da shvati iako bi uz malčice napora i mogao).
zrak smrdi - padat će govna...
ko kakva razmažena ženskica odlučih trenutni čemer i jad utopiti u nekoj kupovini
isprobavam odjelo
iz ogledala zamrljanom ružem za usne (slatko moje narcisoidno, oblekica ti je dobro stajala, zar ne) i sladoledom od čokolade (mamin anđelčić) gledao me neki čudan lik u plavom odjelu s bijelim crtama. pljunuti mafiozo (da bar - nebih trebao 4 slipa amerikana za pišljivi komad krpice i još na pruge) iz vremena Al Capone-a.
navečer odlazim na kolodvor. vraća se Ona iz popodnevne šihte. četvrti dan na poslu. dan D + 4. izgleda umorno.
sjetih se svoga prvog dana na poslu. prošao portu, okrenuo se, pogledao u civilizaciju iza sebe kao da mi je zadnji put. pasmater, od danas tako narednih 40 i kusur godina.
odlazimo na pizzu (djeluje mi nešto manja nego zadnji put. optička varka - proširili su lokal).
šutljiva je (nedostaje mi njeno brbljanje o svemu i svačemu - bem ti poso)
zaspala je vrlo brzo, na trosjedu pored upaljenog tv-a, prekrivena šarenom dekom iz koje je provirivala bosa noga, glave naslonjene na jastuk boje pistacija, simpatično razbarušene kose i neke čudne igre svjetla i sjene na licu.
ima li išta ljepše od djevojke koja spava!?
stojim na balkonu 9 kata i promatram uličnu svjetiljku u parku preko puta.
neki se mrak pomiče u mraku
ispod svjetla prošeta lijepi ženski primjerak homo sapiensa
kamo je krenula? o čemu razmišlja? od kuda ide? zašto je tu, baš sad?
koliko puno pitanja i koliko malo odgovora u tih nekoliko osvjetljenih sekundi? upravo kao život - kratko svjetlo između dvije tame - one prije rođenja i one nakon smrti (za one što vjeruju u neuništivost materije - kratki tren stvarnosti između dvije vječnosti)
- što radiš sam na balkonu? - probudila se
što radim? razmišljam! zar je to neka radnja? gledam! u što, koga?
- pušim! rekao sam - spavaj, sve je u redu...
gasim posljednju cigaretu
iskradam se iz njenog stana kao noćna sjena pred zoru
lijepa je kad spava - Moja Svjetlost U Tmini (MSUT)
dolazim doma
vadim iz smeća opuške, istresam duhan u wc-papir, palim cigaretnu uradak i puštam balaševićem "d - mol" - kombinacija koja rastura (oprez - ne radite to kod kuće!)