četvrtak, 30.12.2010.


Kako i zašto odabrati krive knjige za praznike, parodija :-))

Neke knjige zahtijevaju posebne tretmane prilikom čitanja. Atmosfera, rasvjeta, društvo. Npr. za potpun doživljaj Courts-Mahlerice, morate je čitati na plaži, s frendicom, naglas. Obavezno se cerekati nakon svake rečenice. Užitak pojačava dosadno odraslo stvorenje u blizini, mama, tata, baka, djed koje šokirano Courts-Mahlericom u našim ručicama, mrmlja o Krležinim Zastavama, koje su eto baš slučajno tu, pri ruci pa ako želimo neko lakše štivo, možemo ih uzeti. Naravno, idealno bi bilo da pročitamo Kierkegaarda ili Kanta. Kad smo već na odmoru, pitanje je hoćemo li tijekom školske godine naći slobodnog vremena.

Ako toliko inzistiramo na zabavi, tu nam je i Zola: Germinal, tako da nam želučeki izlete kroz nos. Argument koji se odbija jer:
Odrasla osoba (u daljnjem tekstu OO): «Ako možete piti i pušiti, onda Vam želudac može ponijeti i Germinal.»
Mi: «Ne može, ali nema veze.»
OO: «Može, može, a sigurno se i drogirate.»
Mi: «Ne drogiramo se.»
OO: «Da, da, tako sam i ja govorilo u vašim godinama, a zapravo .... bi-biiiiiiiiiip» :-)).

Nakon kratke stanke u kojoj nesmetano uživamo u ljubićima, OO se ponovno javlja. Ovaj puta vodi računa o našoj gadljivosti, eliminira Zolu uz prijetnje da će nam ionako biti u lektiri pa nam nudi Dostojevskog, da umremo od dosade.

Desetljećima poslije, vjerojatno će i stoljećima, ali do toga još nismo došle, to se ljeto spominje kao ljeto koje smo potratile čitajući neke bezvezarije, a mogle smo ... sve ono gore nabrojeno. I kad ćemo onda to pročitati, umrijet ćemo, a nismo pročitale i na grobu će nam pisati: «Umrla je, a Kanta čitala nije». I svi će nam zaobilaziti grob.

Trebalo je proteći puno Save ispod Savskog mosta da shvatim kad ljudi traže lagano ljetno štivo, ne traže Krležu. Da su to ljubići/krimići/kaubojci/fantasy gdje ona ozbiljno kaže da, nabadajući pritom grašak na vilicu dok hektolitri, bolje rečeno galoni krvi i viskija natapaju stranice prošarani kišom metaka oko rasnih plavuša/crnki/crvenokosih koje otimaju raznorazni Indijanci pa ih spašavaju opaki jahači na još opakijim konjima uz debelu pomoć vilinskih/patuljačkih/vampirskih moći začudo ne debelih nego otmjeno mršavih i blijedih. Suludo zabavno, ne propustite :-)).

To je sve ostavilo ozbiljne posljedice na moju krhku psihu. Znači, ako vidite nešto što tegli hrpu debelih knjiga na plažu, to sam ja. I ne znojim se od sunca, nego od muke što teglenja, što čitanja, što proklinjanja svoje nepameti.

Bezazlena posljedica. Usput mogu stojeći uspravno počohati si stopala, teške su knjige debelih korica zaslužene za to da me prolaznici nude bananama. Ili je tome kriv blago tupi pogled (ne zavaravajte se, čitanje ne izoštruje um, zamagljuje ga :-)) ) dok se odlučujem između dvije knjige. Uzeti li ovu, tako će-će rozih korica i mišičavog komada te pišljivih dvjesto stranica ili ovu drugu, od tisuću i koju stranicu nečitljivih rasprava o smislu života i Weltschmerzu. Pogađate koju sam uzela :-)).

Teža posljedica. Neki naivci me tu i tamo znaju zamoliti da im preporučim knjigu za odmor. Ono, puno čitam pa ziher znam neku knjigu koja bi im se mogla svidjeti :-)). Takvi su sve rjeđi i rjeđi. Prvo vrijeme sam ih posjećivala u Vrapču. Nakon kaj su me dovoljno puta izgađali debelim knjigama, osoblje me zamolilo da više ne dolazim. Ostali su bez Freudovih sabranih djela, u više primjeraka. No frks, donijet ću svog. Možemo i popričati o mojim simptomima, podsjećaju me malo na opisane u III. svesku, stranica 555 :-)). Zapravo, kad bolje razmislim, ima par simptoma koje nemam. Ne znam zašto ih nemam. U tom trenutku se pozivaju zaštitari koji me neceremonijalno izbacuju van gurajući mi u ruku popis knjižnica grada Zagreba. Na moje proteste kako taj popis znam napamet, ustostručuju napore i izguravaju me, zaključavaju vrata, bacaju ključ, duboko dišući te govoreći kako su me se konačno riješili, ne mogu više unutra.

No, to se sve nije dogodilo. Odnosno, nešto se dogodilo, nešto nije. Ali, sve se opisano moglo dogoditi da nisam otkrila šund :-)). Živio šund :-)).

Zahvaljujući lakoj literaturi, težinski lakoj, meke korice, malo stranica, jedini simbolizam o kojem raspravljam je znači li to što se Ona pojavila na prvoj stranici romana u bijelom rublju da će se udati na zadnjoj stranici. Znači :-)).

Jedino, kako se približavaju bilo kakvi praznici, možete me zateći na odjeljenju knjižnice: «Knjige koje nitko ne čita, a držimo ih samo zato da nam Vaši roditelji, praroditelji i ostali kulturno uzdignuti ne demonstriraju pred vratima». Stari grijesi imaju duboko korijenje i duge ruke :-)).

Umrla sam :-)) ...
Kanta čitala nisam :-)) ...
Spalite me i prospite pepeo :-)) ...

- 00:04 - Komentari (33) - Isprintajte - #



<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se