VEČE
Kad bijeli danak za gorama mine,
Večeri rujne zatreperi krilo,
U svetu prošlost duša mi se vine
I sveg se sjetim što je nekad bilo:
Kad svaki zračak onih zvijezda mali'
Anđelskim plamom punjaše mi grudi,
Sanjivom dolom kad sićani vali
Pričahu milje što ga srce žudi;
Kad svaki svijetak što ravnice krasi
Stvaraše ushit na licu mi mladom,
Kad slavuj-tice zadrhtali glasi
Zgrijavaše krvcu svetinjom i nadom...
I sada veče trepti krilom blagim,
Po plavom svodu zvjezdice se nižu,
I sada zefiri sa mirisom dragim
Kô tajni pozdrav do meneka stižu;
I sada slavuj nježnu pjesmu budi,
I zvijezde sjaju tajanstvenom draži,
Al' moja duša u daljinu bludi,
Daleko tamo svoju ljubav traži.
ŠANTIĆ, Aleksa, književnik; r. 1868
pjevao je o sevdahu mostarskom
prelijep zar ne
svaka im čast što odozgo skaču,nema tih novaca,naježio sam se pogledavši dole.
Stalno su dečki iz Mostarskog kluba skakača na mostu i za dobru lovu skočiće za vas :))
krenuvši dalje ugledasmo putokaz KRIVA ĆUPRIJA,imitacija u malom prave ĆUPRIJE :))
dok Neretva hladna teče...uvijek sam volio Neretvu,ostalo mi iz djetinjstva
|