Zlatne žbice

07.06.2018., četvrtak

Narukvica

-Ovo je za tebe. Prozborio je stidljivo dok su mu krajevi usana bježali u nezadrživ smiješak, istovremeno pružajući minijaturni smotuljak nevješto umotan u šareni ukrasni papir.
-Vau baš si sladak, mogu otvoriti!? Upitala je i prije odgovora počela odmotavati maleni dar . Kad se na blještavoj unutrašnjosti celofana ukazala crvena narukvica s mnoštvom sitnih perli u obliku srca, licem joj se razlio osmijeh zadovoljstva.
-Mogu te zagrliti? Upitala je ozareno i rukama ga obujmila.
-Možeš, samo nemoj jako. Pokušao je šalom rastjerati oblak nelagode i glumiti da je zagrljaj prejak.
-Isprobaću je odma. Rekla je provlačeći prste kroz crvenu nisku, koja je se u trenu smjestia na zapešće, kao da je oduvijek tu.
-Jel ti se sviđa? Upitao je, iako je znao kakav odgovor može očekivati.
-Ma da, super je, totalno kul. Odgovorila je pomno zagledajući dar na ruci sa svih strana.
-Ja sam je izabrao i kupio u dućanu, sam. Rekao je ponosno nakon što ga je prošao prvi val uzbuđenja.
-Ti si neka faca ha? Pokušala se šaliti dok je krišom proučavala izraz njegovog lica.
-Faca s placa. Prihvatio je šalu glumeći ponosno šepurenje.
-Znaš, ovo je prvi put da sam dobila nešto za Valentinovo. Ustvrdila je dok su spontano krenuli koračati uskom stazom ispod drvoreda velikih platana.
-Znam da nije zadnji. Rekao je sigurnim glasom pogledavajući u smjeru njene ruke, kao da provjerava jesu li sve perle na broju.
-Stalno ću je nositi, i dok spavam. Rekla je dok su stupili na nogostup karaj ceste što je vodila ka njenoj zgradi.
-Stvarno ili to kažeš samo zbog mene? Upitao je, pokušavajući nadglasati automobile, što su brundali uz nogostup.
-Znaš kaj, sad mi je malo bed kaj ja tebi ništ nisam kupila. Ponudila je ispriku umjesto odgovora.
-Ma nisi ni trebala, to kaj ti se sviđa narukvica, meni je poklon. Izgovorio je pun samopouzdanja, zadovoljan činjenicom da ga je potpuno napustila trema.
-To si baš ljepo rekao, sviđa mi se tvoja spika. Ustvrdila je smješkajući se i lagano ga ramenom gurnula tek da minimalno izgubi ravnotežu.
-Super, vidimo se onda sutra u školi. Izgovorio je kad su stigli pred ulaz, pomalo žalostan što je valentinovska šetnja dosegla svoj cilj.
-Jes, dolazim s narukvicom, cijeli razred će ju vidjeti. Dobacila je sa stubišta i zamaknula u tamu haustora. Krenuo je hodati noseći na leđima školsku torbu, ispunjenu brojnim udžbenicima i bilježnicama, kao da su osmi razred, a ne drugi.



- 18:55 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2018  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2018 (10)
Svibanj 2018 (18)
Travanj 2018 (13)
Ožujak 2018 (22)
Veljača 2018 (15)
Siječanj 2018 (13)
Prosinac 2017 (23)
Studeni 2017 (16)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (2)
Srpanj 2017 (5)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovo su bilješke o bicikliranju, pješačenju, knjigama, fotografiji, muzici, hrani i razmišljanja potaknuta istima.