Zlatne žbice

07.12.2017., četvrtak

Za Soksija

Soksi je radio na odvozu smeća. Možda bi bilo korektnije reći prikupljanju otpada, ali on na takve formulacije nije pristajao. Volio je stvari nazvati pravim imenom. Nije bio od velikih riječi. Ako je govorio onda je to bilo kratko odrješito, nekad ironično. Ništa nije radio u rukavicama, osim istresao sadržaj teških kanti u utrobu kamiona. U to vrijeme nismo razvrstavali otpad, samo smo ono što nam nije trebalo bacali u smeće. Za ostalo se pobrinuo Soksi i njegovi kolege. Dok su drugi spavali on je dočekivao zoru na cesti, uz brundanje teškog kamiona, koji je tiskao i mljeo naše viškove.

S poslom je obično završio oko podneva, pa bi se prošetao do Male kavane, kafića u centru. Tad bi obično sjeo za šank i iz boce pio svoje pivo. Često ne bi stao na prvom. Promuklim bi glasom izgovorio tu i tamo kakvu primjedbu ili mišljenje. Ne sjećam se da sam ikad vidio da pije kavu ili čita novine. Gotovo svi su ga poznavali. Rodio se ovdje i proveo u ovom gradu cijeli život. Često bi ga stalni gosti znali počastiti, ali nikad nije tražio. Nakon par rundi nestao bi do novog jutra, pa opet iznova.

Izgledao je kao suborac Richardsa i Jaggera, visok, mršav, špičastog lica, duge prosjede kose. Gazio je u starim gojzericama, a nosio blijede traperice i zelenu vojničku jaknu. Živio je u maloj kućici s roditeljima. Jednom prilikom sam ga posjetio s prijateljem, kojem je obećao posuditi neke stare stripove. Kad smo ušli u njegovu sobu, kao da smo zaplovili malim vremeplovom. Na zidovima su stajali plakati za davno održane koncerte. Mnoštvo ploča i knjiga na policama. Središnje mjesto zauzimao je veliki stari gramofon i ručno izrađeni zvučnici.

Nije poživio dugo. Samo se srušio jedan dan, tako su rekli. Otišao sam mu na sahranu, nije nas bilo puno. Stajali smo na hladnoći, gledajući u skromni lijes, dok su njegovi prijatelji na puhačkim instrumentima svirali melodiju nekog rock klasika. Zaboravio sam kojeg. Nakon sahrane spontano smo se zaputili u Malu kavanu i svi naručili pivo, ono koje je on običavao piti. Podigli smo boce i nazdravili. Za Soksija!

- 21:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2017  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (16)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (2)
Srpanj 2017 (5)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovo su bilješke o bicikliranju, pješačenju, fotografiji, muzici, knjigama i razmišljanja potaknuta istima.

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se