Ništa...
06.05.2007.Prazno je sve.. Samo pustinja od svega opstaje.
Mrziti bez sraha.
Mrziti sebe...
Mrziti i ne popustiti strahu...
Strah, bijes, zloba, ljutnja..
U tolikim količinama...
Povrijeđenost najviše....
Zašto me uvijek uspije netko povrijediti...
Toliko da ne znam za sebe..
Toliko da samo nižem riječi...
Iskaljujem se riječima mržnje...
Užas... Ja ne mogu.. Ne želim više ići dalje...
Hoću kraj...
Samo kraj bi me istinski učinio sretnim...
Jel nema svrhe mrziti... Ikoga...
A trenutno mrzim sve...
Tebe i sebe najviše...
12. lipnja, 2004.
***
komentiraj (0) * ispiši * #
Krivnja
02.05.2007.Postoji krvavi most, u mislima mojim.
Prazna sijećanja, i samo bol. Zar ima nečega drugog...
Slika koja stoji na zidu,
izbljedjela je...
Od manjka osijećaja onoga koji treba da osijeća najviše.
Postoji li neko mjesto,
gdje mogu otići?
Gdje mogu jednom u životu ostati,
i biti sretna jel nisam višak???
Točno to...
Što sam drugo nego višak na ovom svijetu? Što?
Žaljenje nad samim sobom, nije li to najgore.
Trenutno... Ne želim ništa...
Želim ub ijati... Samo to... Ubijati, svoju dušu,
svoje tijelo...
svoje srce koje uvijek toliko voli..
A čemu?
Bez svrhe...
O ludosti...
Zar netko može biti toliko glup i lud???? Očito ja...
I ne... Svaki put.. Uspijem... Sve uništiti...
Samo ja!!! Nitko drugi, nitko drugi nije kriv..
Samo ja... Uvijek ja.... Prokleta bila... Čemu sve???
***
komentiraj (0) * ispiši * #