Sjenke
30.04.2007.Postojeći u sijeni nemilih misli, što roje se na svuda,
ne izlaze van, ne bježe iz sijećanja.
Boje se svega. Vlastitog ja. Ne postojim.
Bjezim, ne volim... Mrzim...
Bojim se biti sama...
Što da krade sjene duše i svega što nestaje
u prokletoj tami života.
Ne stojim nigdje, sve je između svijetova.
Kradem dane, i sebi i drugima.
Čemu biti, čemu postojati.
Zar ne bi bilo ljepše...
Samo umrjeti.
Samo pobjeći?
Jer lakši put je uvijek tu,
uvijek prisutan...
I... Uvijek...
Krivi...
Kvragu i sve. Zašto sam stvorena...
Pusti me da umrem.. Tko će žaliti?
Samo sjene...
Jer neće nada kim više imati biti... :(
***
komentiraj (0) * ispiši * #