Život je put u nepoznato !

Nestajem...

Posve se smirilo to olujno more.
Samo poneki šum zapljuskivanja od stijene.
Mjesec, okrugao i bijel
pronalazi brata svoga blizanca
u plavom, nepreglednom plavetnilu.



Nepoznati zvuk privlači me,
zaziva moje ime.
Koračam uz duž pješčane obale.
Gubim se...
Nestajem sa Zemljine površine...
No ipak...
Tu sam, ali ne čujem...
ne vidim...
ne osijećam ništa...



Noć, dan...
Noć dan...
Neprestano se izmjenjuju.
Mjesec je nestao,
sunce toplim zrakama zasjalo.
Jedno ostaje nepromijenjeno...
...moje stope, urezane u pijesak...
Dodiruju more,
mjesec
i brata njegova,
miluju ih sunčeve zrake...



A ja...nestala sam...



Eto jedna moja mala pismica...(sry, nisu koraci...=)
al kad me neće onda neće...
...pozdrave ostavljam...