|
Ovu pjesmu sam napisala sa dvanaest godina. Sada je sa podsmjehom čitam. Očito da svi prolazimo takve faze u životu... Ali duboko u sebi se bojim...da moje dijete ne napiše takvu pjesmu i da ne osjeti takvu bol koja je mene nagnala da je ispišem. Ja sam samo htjela da me netko zagrli i voli onakvu kakva jesam. A sada se borim sa vlastitim očekivanjima, pretpostavkama, steretipima dobrog odgoja, dobrote, međuljudskih odnosa, privatljivosti,... Sreća i uspjeh u životu su nešto što je usađeno duboko unutra, a ne ono što se vidi na prvi pogled! Ljubite svoju dječicu! Razlozi postoje mnogi al' razlog za moj život izgubio se, izgubio se..negdje...u daljini. U daljini koja se udaljava, nestaje potpuno i ne vraća se. Zar je moj život baš bez razloga? Pitanja bez razloga. Razlog bez istine. Istina bez života. Da, moj život nikada neće dobiti razlog jer ja umirem iz dana u dan. Smrt moja živi u životu, životu nesreće, tuge i bola. Smrt me prati u stopu, kao sjena... I taj posljednji tračak nade iz mene će odletjeti. Ostati ću bez duše koja mi je darovala život. Život moj umrijet će i smrt nada mnom predvladat će. Ja ću nestati zauvijek... poči ću tražiti daljinu u kojoj ću nači razlog svog života. |
|
Majka... oličenje dobrote, nježnosti, utjehe, topline,... Moja majka... oličenje hladnoće, odbojnosti, grubosti, sebičnosti... Barem je tako u mojoj glavi! Otišla sam od nje jer više nisam mogla to trpjeti. Mislim da ne zavrjeđujem toliko neprihvaćanje koju osjećam od njezine strane. Ali ja sam i dalje njezin rob. Još uvijek nemam snage biti hladnokrvna i neosjetljiva na njezina omalovažavanja, izrugivanja i podcjenjivanja. Ostvarila sam barem deset puta više od nje u svom kratkom životu..i glede obitelji i glede prijateljstava i glede karijere...ali njoj sam i dalje glavni otirač! Toliko prezira prema njoj osjećam da se gadim sama sebi. Kada ću imati snage zaboraviti onaj ormarć s uvijačem za kosu čiji je kabel često "milovao" moju kožu? Kada ću imati snage zaboraviti koliko snagom me tukla i čupala za kosu, a bilo mi je osamnaest... Kada ću imati snage prijeći preko tvrdnje da sam njezina najveća pogreška u životu? Ali to nije ono najbolnije... Kada ću zaboraviti sva njezina izrugivanja mojim suzama? Kada ću zaboraviti kažnjavanje djeteta nerazgovaranjem po desetak dana? Kada ću zaboraviti to što mi nije skuhala čaj i pripremila doručak? Kada ću prestati očekivati da me zagrli i poljubi? Kada ću prestati biti toliko slaba na nju? Osjećam kao da sam u začaranom krugu. Zašto joj dozvoljavam da mi pokvari dan? Ja ne želim danas cijeli dan biti "tmurna" majka svojoj princezi... Ali najrađije bih prespavala do sutra... Ali ne smijem joj to dozvoliti... Mogu birati! |
|
U tekstu niže raspravljam o očekivanjima. Zaključak je bio da neka ne očekujem previše jer najčešće najviše dobijemo od onih od kojih ne očekujemo. Od kako sam rodila mog malog anđela većina ljudi s kojima boravim svakodnevno bježi od razgovora o tome i žmiri na moje suze. Kada sam se vratila u radnu sredinu nisam mogla pjevati ni slušati pjesmu...stalno sam plakala. Obično sam u takvim situacijama otišla u svoj kabinet i plakala... Ali tada mi je jednom na vrata pokucala osoba s kojom sam se do tada znala samo pozdraviti. I pitala me zašto toliko plačem i može li mi pomoći. Svojom gestom zarobila me za cijeli život. Moja najuža obitelj, osim muža naravno, nije me nikada zagrlila i pitala može li mi kako pomoći. Vidim u istoj osobi da u sebi pati i da se bori sama sa sobom. Ali nisam još skupila hrabrosti da je pitam "A zašto ti toliko patiš? Mogu li ti pomoći?". I grizem se zbog toga svakodnevno... |
|
Jedno dijete treba pomoć. Težak porod, zaostajanje u razvoju, niz teškoća,... Dvoje autistične djece treba pomoć...vrijeme ide, roditelji vape i traže me. Desetak male djece sa sindromom traže intervenciju. Moje kumče ima teškoće i želim joj pomoći. I još se jedna beba sa istom sindromom rodila prošli tjedan. Sve je to van mog radnog vremena... A i na posao ići treba. A i moje djetešce me treba. A i muž. A ja sam i kućanica: ručak, veš, čišćenje,... Prijatelji su na dnu. Vape i traže podršku. Djedovi i bake bi htjeli da ih češće posjećujemo. Lomim se između svega toga. Kako reći "NE"????? Zašto ne mogu i ne znam postaviti prioritete? Uvukla sam se u zamku pomagačkih zanimanja... Grozno mi je zbog toga, a gotovo svakodnevno mi se javi neki novi poziv. |
|
Čitam i hranim se, hrabrim, usmjeravam, podižem. Možda i vama zatreba ovakve hrane, možda i vama mogu udahnut malo mudrosti... Možda Bog i želi da sretnemo nekoliko pogrešnih ljudi prije nego sretnemo onu pravu osobu; tako da - kada ju napokon sretnemo - budemo svjesni koliko moramo biti zahvalni na tom daru. Kada se vrata sreće zatvore, otvore se druga, ali često tako dugo gledamo u zatvorena vrata da i ne primjećujemo ona koja su nam se otvorila. Najbolja vrsta prijatelja je ona s kojima možete sjediti cijelu večer ne progovorivši ni riječi, a kada odlazite osjećate se kao da je to bio najbolji razgovor u životu. Istina je da ne znamo što imamo dok to ne izgubimo, ali je istina i da ne znamo što nam nedostaje dok to ne nađemo. Dati nekome svu svoju ljubav ne znači i da će oni voljeti vas. Ne očekujte ljubav zauzvrat, samo želite da im bude u srcu, ali ako i ne bude, budite zadovoljni što je u vašem… Potrebna je samo minuta da se zaljubite, sat da vam se netko svidi i dan da nekoga zavolite; ali potreban je cijeli život da nekoga zaboravite. Ne idite za izgledom; može zavarati. Ne idite za bogatstvom; može nestati. Idite za onim tko vas čini radosnim, jer treba samo jedan osmijeh da uljepša loš dan. U životu postoje trenuci kada vam netko toliko nedostaje, da ga poželite izvaditi iz svojih snova i zagrliti u stvarnosti. Sanjajte što želite sanjati, idite kamo želite ići i budite što želite biti, jer samo je jedan život, i samo jedna prilika da učinite sve ono što želite učiniti. Imajte dovoljno sreće da budete nježni; dovoljno izazova da budete jaki; dovoljno tuge da budete suosjećajni, i dovoljno nade da budete sretni. Uvijek se stavite na tuđe mjesto ako se ne osjećate dobro; vjerojatno se ni ta osoba ne osjeća dobro. Najsretniji ljudi nisu oni koji imaju ono što je najbolje, već oni koji najbolje iskoriste ono što imaju. Sreća postoji za one koji plaču, one koji su povrijeđeni, one koji traže i one koji se trude; jer samo oni znaju cijeniti ljude koji dotaknu njihov život. Ljubav započinje osmijehom, raste poljupcima i završava suzom. Svaka budućnost se gradi na prošlosti; zato ne možete uspjeti u životu ako si ne oprostite pogreške i ne zaboravite slomljeno srce. Kada ste se rodili - plakali ste, a svi oko vas su se smiješili. Živite tako da kad umrete vi budete nasmiješeni, a da svi oko vas plaču! |
|
Jučer sam slučajno naletjela na jednu osobu. Već sam mislila da sam "pregrmjela" i zaboravila sve dojmove koje imam o toj osobi, ali očito je da sam i dalje zgrožena... jer me nije ostavilo ravnodušnom. U jednom centru smještena su djeca s najnajvećim teškoćama u razvoju. U istom centru ročnici odslužuju svoju civilni vojni rok. Već ih je mnogo bilo ovih godina. Tako je u centar došao jedan student teologije. Nakon par mjeseci isti je tražio premještaj. Razlog: isti smatra da je previsoko školovan da bi svoje vrijeme trošio na nošenje, pomaganje i brigu o djeci s posebnim potrebama. Njemu je to ispod časti... I otišao na ispomoć u samostan! Koliko je to jadno...ne mogu vjerovati! Pogodilo me...prošli su mnogi i svi otišli neizmjerno bogati u srcu. Mnogi se još uvijek vraćaju i posjećuju ovaj isti centar. Bože, oprosti mu jer ne zna što čini! Možda sam OPET previše očekivala...osobito zato što je student teologije! Ali zbog sličnih stvari nisam na čisto sa crkvom i ljudima u njoj. Sa vjerom jesam! |
| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv