Život je more...

04.01.2011., utorak

Alkoholizam

Moderna i društveno prihvatljiva pošast ovog doba...3. na listi uzroka smrtnosti odraslih koji se mogu prevenirati...
Čuvajte se, kad shvatite da ne možete vladati onim čime mislite da vladate tada već ONO vlada vama i već je kasno...ako uopće imate sreće da shvatite!!
A toliko je IN...
A do koje mjere mora biti poremećen um da netko iza tvojih leđa ispije flašu jednu, dvije, i vrati iste flaše sa istim čepovima natrag na njihovo mjesto i misli da to nitko neće shvatiti....

- 23:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

i treće...

...srce kucalo ispod mog srca...i sada je tu sa nama!!!!
Život je zavlado našim životima!!!!
- 16:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

10.04.2007., utorak

"Mama, tu sam!"

Tu sam, svratim vrlo rijetko i nikako da otrgnem minutu dvije.
Nema vremena ili imam vremena??!! Pitanje je sad...
Možda konačno polako znam dati naglasak najbitnijim stvarima.
Sebi, djetetu, mužu, najbližima i najdražima.
I sretna sam zbog toga.

Moje želje su uslišane.
Već četiri mjeseca u meni kucaju dva srca.
Očekujem jednu malu princezu i radujem se onom stvarnom životnom plaču koje će mi reči
"Mama, tu sam!".

Toliko sam sretna, slobodna i lepršava da se ponekad bojim same sebe.
"Ne bih li trebala biti malo više zabrinuta?"- pitam se. Ne znam.
Znam samo da duboko vjerujem da će ovaj put biti sve uredu!
Ja, uvijek oprezna i uvijek spremna na najgore, odjednom jedrim punim plučima.
Obasipa me neopisiva snaga i vjera.

Puno sam promišljala i čitala o smislu patnje.
Danas, sa retrospektivom na jučer, razmišljama kako me svaka moja patnja još više učvršćuje i daje neopisivu snagu.
Hvala Onom koji me gradi!





- 10:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

29.08.2006., utorak

Da vam šapnem...

Osjećam se dobro.
Snažno.
Hrabro.
I mislim da mogu savladat sve strahove...

...jer jako jako jako si želim da jedno malo srčeko počinje kucati ispod mog.

Bože, molim te...usliši moje molitve!

Volim vas!



- 16:47 - Komentari (12) - Isprintaj - #

09.08.2006., srijeda

Ranjivost

Svog muža poznajem već dvanaest godina, njegovu majku nešto manje.
Ona je gnjevna na cijeli svijet. Svi su joj za sve krivi.
I muž, i sinovi, i snahe, i unuci, i susjedi, i rodbina, i...
Naravno da svako malo i mi dođemo na red.
Nisam svadljiv tip. Često mi je tjerala suze na oći, ali sam gutala. U desetak godina samo sam jednom iskreno rekla što mislim i to mi nikako ne može oprostiti. Moj muž joj stalno govori, ali badava.
Za vrijeme našeg boravka na moru uzela si je pravo ogovarat nas kod svih najbližih.
Naravno da smo saznali.
Odlučila sam da joj ne smijem dozvoliti da mi pokvari ljetovanje koje smo si nakon dužeg vremena konačno priuštili.
Usmjerila sam misli prema valovima i suncu i rekla sama sebi "Mi smo ok i dajemo sve od sebe ma što god ona govorila".
Prvi put nakon desetak godina smogla sam snage da se usprotivim ljutnji, gnjevu i osjećajima mržnje prema njoj.
Godinama me srozavala na dno i uvijek sam se iznova preispitivala u ćemu griješim i kako mogu biti bolja.

Rekla sam mužu neka ode kod njih kao da ništa bilo nije.
Vratio se slomljen.Slušao je svašta...od stoljeća sedmog.
Majka mu je, a zna da nema smisla niti se upuštati u razgovor.
Npr. kako opravdati baku koja je ljubomorna što njezin sin vozi vlastito dijete na prijateljičin rođendan, pa zbog toga ne može nju odvesti u šoping i to ti gura pod nos mjesecima poslije.
Ali odlučili smo: nećemo joj više dopustiti da nam kvari preljepe životne trenutke.
Počastili smo se finom večerom i nazdravili u ime naše sreće.

Ljudi koji imaju potrebu da nas vrijeđaju na taj način riješavaju neke svoje probleme, konflikte, potrebe.

Sigurno je to tako, ali kad si sam meta tih negativnih vibracija teško je ostati hladan i suzdržan.
Barem meni.
Uskoro će joj biti rođendan.
Ispeći ću joj najbolji kolač i kupiti najljepši buket cvijeća.

Roditelji su roditelji, ne možemo ih mijenjati.
Možemo ih poštivati, ali ne možemo i ne smijemo živjeti pod njihovom diktaturom.

A ranjivi smo koliko si to sami dopustimo!





- 22:17 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.07.2006., četvrtak

Najdraža moja...

Sliku koju imamo o sebi odraz je našeg životnog iskustva, doživljenih uspjeha i neuspjeha i ponašanja drugih ljudi prema nama.
Prve i najvažnije poruke o tome tko smo i kakvi smo primamo od članova svojih obitelji u najranijem djetinstvu.
Roditelj koji negativno vidi sebe skloniji je negativno procjenivati i svoje dijete.
To se zamalo meni dogodilo.
Nametnuli su mi sliku da samo kad budem apsolutno savršena onda mogu biti prihvaćena od drugih.
Kada sam postala roditelj trudila sam se biti savršena u svemu (mada je to neizvedivo, ali trudila sam se...).
Ali unatoč mom trudu, moje dijete nije postalo NAJsavršenije.
I tada mi se ponovno počela rušiti slika o samoj sebi.
Obožavam svoje dijete, ali sam se pitala zašto mi je toliko osobno teško kad napravi neku nepodoštinu, kad urla, kad cvili, kad je sebična, kad je gruba...
Smatrala sam to svojim osobnim propustima, a ne razvojnim fazama.
Očekivala sam da ću svim svojim znanjem nadvladati silu života kroz koji svaki čovjek mora sam proći.

Nitko nije savršen, ni ja ni moje dijete. To konačno prihvaćam tako.
Ali ja je volim više od ičeg na svijetu baš takvu kakva je.
Dijete ne postoji zato da ostvari roditeljska očekivanja.
Dijete je došlo na svijet da ostvari samo sebe.
A roditelj je tu da bude stup, oslonac, podrška, utjeha, snaga,...

Najdraža moja, volim te do beskraja!

- 18:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.07.2006., nedjelja

Opet ALI...

Današnje popodne se naša mala tročlana obitelj obogatila sa još troje kikiča.
Bila jedna dvogodišnjakinja, jedna trogodišnjakinja i dvoje četverogodišnjaka.
Baš nam je bilo super!
Stalno me okupiraju snovi o brojnoj obitelji, ali...

Cijenu svoje "slobode" platili smo stambenim kreditom
i zbog toga za sve naše snove postoji veliki ALI.
I opet nemamo "slobodu"...

Novac mi nije bitan.
Nije u novcu sve, ali...
Ubija me taj ALI koji me u svemu koči.


- 23:09 - Komentari (8) - Isprintaj - #

01.07.2006., subota

Tu sam!

Hvala vam svima što me zovete...
More nade, izvore nade, more snova kiss
Izgubila sam se u moru obveza i košmaru misli.
Pozitivnih misli i pozitivnih obveza.

Godišnjica rođenja mog anđela bacila me na dno i duboko ispod njega,
ali sada je to daleko iza mene.
Dobro sam.
Mnogo lijepih stvari mi se dogodilo.
Jučer sam kući donjela novi indeks...idem stepenicu dalje.
Čak sam počela razmišljati i o novoj trudnoći.
Napušta me suluda grižnja savjesti zbog svega i svačega.
Lakše postavljam prioritete i sprovodim u praksu sve ono što luda glava zna, ali podsvjest dirigira drugačije.

Ma dobro sam i volim vas wave!




- 19:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

09.03.2006., četvrtak

An Angel Never Dies

Pitala me danas moja princeza da li se za Uskrs bude opet rodio mali Isus?
Objasnila sam joj da se je Isusov rođendan za Božić, a da Uskrs slavimo zato jer je taj dan umrli Isus dobio krila i otišao na nebo, postao naš anđeo čuvar... i veli ona :"To znači da su on i seka zajedno...baš sam sretna, mamice!"
Anđeli nikada ne umiru...uvijek su tu sa nama...u našim srcima!


An Angel Never Dies

Don't let them say I wasn't born
That something stopped my heart
I felt each tender squeeze you gave
I've loved you from the start

Although my body you can't hold
It doesn't mean I'm gone
This world is worthy, not of me
God chose that I move on

I know the pain drowns your soul
What you are forced to face
You have my word, I'll fill your arms
Someday we will embrace

You'll hear that it was "meant to be"
"God doesn't make mistakes"
But that won't soften your worst blow
Or make your heart not ache

I'm watching over all you do
Another child you'll bear
Belive me when I say to you
That I'm always there

There will come a time, I promise you
When you will hold my hand
Stroke my face and kiss my lips
And then you'll understand

Although I've never breathed your air
Or gazed into your eyes
That doesn't mean I never "was"
An Angel Never Dies.
- 20:52 - Komentari (14) - Isprintaj - #

05.02.2006., nedjelja

ON

Umorna sam...jako...od same sebe i svojih misli.

I sva ta konfuzija u glavi nestane kad se stisnem uz njega.
Nisu potrebne riječi.
Samo da je tu uz mene.
Uz svu bol koju osjećam neprestalno zahvaljujem na najvećem bogatstvu koje imam uz sebe...u dobru i zlu...

- 23:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2011  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Misli jedne žene, majke, prijateljice...


Njima poklanjam svoju pažnju:

SVE ŠTO IMAM TO SI TI !


KAD ME VIŠE NE BUDE,
I KAD ME S GODINAMA SVI ZABORAVE.
NEKA TVOJE USNE PROBUDE,
OVU TUŽNU PJESMU, NJEŽNE STIHOVE.

I NEMOJ BIT U SUZAMA,
JER TU SAM MEĐU ZVJEZDAMA.

I DOK SE NOVI STVARA SVIJET,
S NEBA POSLAT ĆU TI JEDAN BIJELI CVIJET.
I JEDNO PERO S KRILA ANĐELA
DA SE SJETIŠ KAKO SI ME NEKAD VOLJELA

JER NIKAD NISAM IMAO NIKOGA,
TI SI SVE,SVE ŠTO IMAM JA.

SVE ŠTO IMAM, TO SI TI,
TVOJI SNENI POGLEDI.
ŠAPAT TVOJIH NJEŽNIH USANA,
TO JE SVE ŠTO IMAM JA,SVE ŠTO IMAM JA.

NEBO SADA MOJ JE DOM,
MOJA DUŠA ŽUDI ZA TOBOM
NASTAVI SRETNO ŽIVJET ŽIVOT SVOJ,
A JA ĆU S NEBA PRATIT SVAKI KORAK TVOJ.

JER NIKAD NISAM IMAO NIKOGA.
TI SI SVE ,SVE ŠTO IMAM JA.



Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol.

TVOJA STAZA



Čuj, kad ti je jako teško
kad te nešto strašno muči
i kad ne znaš dal' je gore
na ulici il' u kući,
daj odmahni lijevom rukom,
daj odmahni desnom rukom
i odlučno čvrsto kreni
za nečujnim nekim zvukom.

Kreni stazom koje nema
to će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema
taj tvoj put bez putokaza
al' znaj, to će biti tvoja cesta
što nekamo ipa vodi
i da na njoj nema mjesta za drugoga,
zato brodi...

Ako ipak i nekad jednom
na lud kamen zakoračiš
pa kad s glavom na tlo tresneš
nemoj zato da se smračiš,
već, molim te, junak budi
k'o da ništa bilo nije,
pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije.

A kad ti je jako lijepo
i kad misliš da si sretan
smiri malo svoju snagu,
nemoj da se praviš važan,
već nastavi svojom cestom
niti lijevo, niti desno,
pa širokim hodaj usko,
a napni se kad je tijesno.

Jednog ćeš dana stići
na kraj samo svoga puta
tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa,
al' ćeš znati tko si-što si
i koliko stvarno vrijediš
i da si netko samo zato
što jedino svoj put slijediš!


Ratko Zvrko




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se