petak, 26.01.2018.

MONOLOG STAROG ČAROBNJAKA

Evo nas, stari moj, opet, nakon dugog puta, blizu kuće.. Ja i ti, opet savršeno sami.

Ma, ponekad se najbolje osjećam sam sa sobom, jer sebi ne moram objašnjavati zašto, kako i zbog čega činim ono što činim.

Ah,toliko proživljenih eona koračao sam, da pronađem čudotvorni lijek za dušu,koji tako treba ljudima ovdje, a ljudi su tako krhki i lomni..tako nesavršeno sazdani izvana, a u biti, tako snažni iznutra.. Zato sam poslan ovdje, da im ulijem kap, samo kap čiste ljubavi, koja bi im bila dovoljna za preživjeti, ali nema, nema više čiste ljubavi, sve sam pretražio i već pomislio da je gotovo.

Kad je pronađoh u čudesnom cvijetu, u ruži, koja je jedina čuvala tu tajnu i krenuh da je zaštitim od grabežljivih ruku, da je sačuvam za svemir, koji će novom ljubavlju disati i vidjeh oko nje, nekog tamo, obučenog u krinku čarobnjaka, kako već poseže za nožem, da posiječe ružu i to ne radi ljubavi za ljubav, nego radi konačnog uništenja te ljubavi zauvijek.

Ah, proključala je čarobnjačka krv u meni i otjerah ga žestokim plamenom čarolije moje, ali on se pokušao sa mnom boriti.. Ah..bilo je to smiješno.. Ja, stari,iskušani mag i on..tek sa pokušajem da to bude.. Mogao sam ga zbrisati sa lica zemlje, ali ja ne povređujem slabije od sebe.

Znam, da i njemu nedostaje taj lijek kojeg sam tražio, a nije svjestan i zato sam ga pustio i oko ruže stvorio zlatni krug posut prahom dobivenim iz srca Onoga koji me ovdje poslao, tek da nitko više prići ne može tko istinsku ljubav ne želi.

Imam snage toliko, da svemir mogu sabiti u jedan plamen, a opet nitko to ne zna, jer skriven i malen, u očima svijeta hodam, tako treba biti, sa malenima malen, jer od velikih bježe.

Kako drugačije objasniti put do izliječenog srca i duše?

https://www.magicus.info/ostalo/ostalo/monolog-starog-carobnjaka-pri-povratku-kuci#.WmnkI2cvEMM.facebook


09:55 | Komentari (0) | Print | ^ |

srijeda, 24.01.2018.

LJUDI, KOJIMA JE ZATAJIO KORAK IZMEĐU "BAŠ ME BRIGA" BEZDANA IZNAD PONORNICE SUVISLOSTI

Toliko je lako zaboraviti urođenu brižnost, toliko lako ljudima upravljati, čitaj: manipulirati..

Izranavljeni od vlastitog zaborava, amnestički paraplegično, postaju invalidi svoje novonastale osobnosti, koja sa onim njihovim, božanskim kvalitetama nema niti jednu dodirnu točku više.

Pa onda popuštanje pod svojim natovarenim ego bisagama, koje samo praznu slamu nude kao hranu za umove, koji daju kraljevstvo- za još više slame..

Nije to floskula, nije to izmišljena teorija današnjeg mentaliteta svijeta.

Sve je to jedno saće, osinjak, u kojem su ćelije pune radilica koje vrijedno rade za Kraljicu..

I tko se usudi izdvojiti i odvojiti iz tog mentaliteta, taj je naizgled osuđen na smrt u visinama, u najblažem obliku, smrt u kljunu orlovom..

Ali nije li i to ljepše, nego hipnotički slijediti već tisuću puta prosljeđene trendove, i izgubiti se u mnoštvu, koje obećava sigurnost, makar više nikad ne saznali tko smo zapravo, jer, govori nam se da to nije važno..

Dok Onaj negdje izvan ljudskih spoznatih umotvorina, čeka da, dotaknuvši Ga, prvo zaboravimo sva nametnuta imena, pa onda spoznamo kroz Njega sebe, drugi, tamo u divljoj ponornici života, proklamiraju neke kvazi istine, koje odvlače strujom u dubine bez izlaza..

Nije to ništa novo.

I ništa novo nisam rekla.

Možda sama sebi osvješćujem preostale zakutke koje još nisam, u komori vlastitoga srca, da bi konačno, transformirana, prešla taj bezdan "baš me briga" spoznaje.

Oduvijek su se ljudi kretali između euforije i raspinjanja.

I ništa se nije pomaklo, osim svjesnosti, da postoji i neki treći put..

Ljudi su kolekcionari. Vole sakupljati sve poluoblike istina, i kad im se pred očima, u jednom dragocjenom trenutku vremena, pokaže Onaj koji zna Istinu- probudi se na tren njihov osjećaj iz nutrine, amnezija na tren prestane, pa počnu vikati: "HOSANA"- darivajući tu Istinu cvijetnim laticama.

Ali Istina nije laka uvijek za prihvatiti. Previše je toga za shvatiti i prihvatiti odjednom.. Voli svoga neprijatelja kao sebe samog..Koliko puta opraštati? Bezbrojno mnogo puta..

I tako..preteško znanje za duše, koje svoj cjelokupni nametnuti milje shvaćanja moraju odvrtiti unazad..

Zazuji Matica.. ose se vraćaju na posao..

Jesti, piti, raditi, spavati..

čemu uopće trud oko spoznavanja nečeg višeg?

Pa se od jela prave fetiši, od svega prizemnoga se stvaraju kultovi, ne bi li se održala lažna punina u umovima, koji prekidaju svaki odnos sa dušom, koja se opet-povlači u srce..

I ljubav koja traži srce, postaje iluzija..

Ljubav koja se umom stvara, postaje ona bitna komponenta koja prevladava..

Umjesto da idemo prema vrhu planine, mi, prestrašeni, vraćamo se sa pola puta, i pridružujemo se gomili, gdje je toplije.

Na vrhu ledeni vjetrovi pušu.

I orao čeka otvorenog kljuna.

Ali iz njegove nutrine rodit ćemo se krilati, jer, smrt je samo prijelaz na savršenije mjesto bivanja.

Ostanemo li dolje, nikad se nećemo vratiti k sebi..

Ali mnogima to i nije važno.

Uživaju u "Baš me briga" poziciji, i beskrajno se puta rađaju, dok ne shvate da se trebaju pomaknuti sa mjesta.

Zapravo, svi imaju svoju priliku za uzdizanjem.

Koliko i kako će ih iskorištavati, opet o njima ovisi..

Tko može shvatiti, shvatit će..




http://magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=100975


12:35 | Komentari (7) | Print | ^ |

nedjelja, 21.01.2018.

ZAGRLJAJ SA SOBOM (još nešto o meni)

O sebi se može izmišljati, o sebi se može premišljati. Mogla bih smisliti priču o sebi i stvoriti drugima sliku, kako bih željela da me gledaju. Mogla bih biti sva čedna i lepršava, sva anđeoska i nježna, i čak se pretvoriti u dobrog anđela, mnogi bi me tako gledali, jer bi im predočila takvu sliku o sebi. Mogla bih biti paklena konkubina u zagrljaju svjetlonoše Lucifera, i stvoriti slike toga vatrenoga plesa, i mnogi bi povjerovali u to, i sa strahom okretali glavu od možebitnih tekstova koji smrde na sumpor..Sulfur- alkemijski simbol kojeg istinski tragači za kamenom mudrosti itekako dobro poznaju...

Mogla bih biti sve, jer sam kreator slike o sebi kakvu predočavam drugima, ali ja nisam ništa od ovoga navedenog..Ja sam sve to navedeno.. I u sebi imam i slatkoće i oporosti, i divlje, neobuzdane slobode, ali sa uzdama svojih emocija u rukama..I Razumom kao kočijom..Ne umom, nego RAZ-umom..Smiješan izraz, korijen poznat..Ja bih rekla UM-razlaz, stvara samo iluzije..Trebamo mi njim gospodariti, a ne on nama..

Ne podnosim ograničavanje bilo koje vrste, ako mi se nameće..Stalno pokušavam stvoriti ravnotežu između morati i ne morati..Uglavnom mi uspijeva..Moja mapa duše, koju sam stvarala sa prijateljima, dušama, prije ulaska u moj sadašnji život, pokazuje mi ponekad više nego što uspijem vidjeti..
Pokazuje mi tendencije moje duše, na koje zaboravljam, ili ih čak ponekad odbacujem, uvjeravajući sama sebe da moja duša griješi..Venera kao vladar podznaka u petoj kući-koja je u vodenjaku...sva sam okrenuta traženju univerzalne, najčišće ljubavi, koja je predviđena za neko drugo vrijeme..Ili sam se rodila prerano, ili duša ne griješi? Zaista to činim..Tražim...I prelijevam se kad se pehar prepuni..

Nisam savršena, niti ću ikad biti.. Možda u svojoj želji za savršenošću nekoga i povrijedim, ali pokušavam to ispraviti.. Ne podnosim farizejstvo, fanatizam i lupanje u prsa u stilu:" vidi mene, kakav sam ja vjernik, u božjim očima sam njegov miljenik, jer sam takav, sav odan i dobar", ali i shvaćam da je to nečiji svemir, kojeg je taj netko sam stvorio kako bi svoju dušu naučio neke stvari..

Volim knjige..Knjige su kodovi koji otključavaju moju riznicu podsvijesti i vraćaju mi sjećanja, drevna znanja koja su u meni, ali sam ih iz nekog razloga privremeno zaboravila.. Sada, kada iza mene postoji pristojan broj godina života, i života prije ovog života, mogu generalizirati stvari i složiti ih na svoje mjesto.. Volim život, jednako kao i smrt..I ne želim da mi išta bude nepoznato kada prekoračim prag baš te smrti.. Volim ljude, jer sam radi njih ovdje, a i oni radi mene..Ljubav je uzajamna, mada se nekad čini kao ratovanje..Sve se na kraju svede na pozitivu..

Kada mi koja knjiga dođe pod ruku, točno osjetim što mi se htjelo reći..Neke stvari dijelim sa vama, a vi tako možete imati i jedan dio uvida u mene..Pokušavam se držati onoga što Miguel ruiz u svoja 4 sporazuma kaže: NEMOJTE NIŠTA SHVAĆATI OSOBNO. jer tako sebi bespotrebno stvarate patnju. Ljudi su navikli da pate na raznim nivoima i u različitom stepenu, i mi podržavamo jedni druge u održavanju tih navika.
Kada zaista druge ljude vidimo kakvi jesu, a da pri tom ništa ne shvaćamo osobno, nikada nećemo biti povređeni onim što govore ili rade.

Čak i ako vas drugi lažu, oni to rade jer se plaše. Oni se plaše da ćete vi otkriti da nisu savršeni. Bolno je skinuti tu društvenu masku. Ako drugi kažu jedno, a rade drugo, vi ćete lagati sebe ako slušate njihova djela. Ako ste iskreni prema sebi, uštedjet ćete sebi mnogo patnje. Može vas zaboljeti ako kažete istinu o tome, ali ne treba se vezivati za taj bol.

Pravu sliku o meni u ovom trenutku pronalazim u jednom citatu G. I. Gurdjieffa- iz njegove knjige "Život je stvaran samo kada jesam":

"Jesam..šta se dogodilo s onim potpunim osjećajem cijeloga sebe koje bih nekada osjetio čim bih tu riječ izgovorio kao opomenu?
Je li moguće da je ta unutarnja sposobnost stečena po cijenu tolikog odricanja i mučenja sebe na sve načine, danas, kada je njeno djelovanje na moj bitak, neophodnije od samog zraka kojeg udišem, iščeznula bez ikakvog traga?
Ne, to nije moguće, sigurno ima nešto drugo..Ili je pak sve, u svijetu razuma, nelogično.
Ne, moć svjesnih napora i dobrovoljne patnje još u meni nije usahnula.
Sva moja prošlost i sve što me još čeka, zahtijeva da još budem...
Hoću... biću još.
Tim više što je moj bitak potreban ne samo mom osobnom egoizmu nego i dobru cijelog čovječanstva. Moj bitak stvarno je ljudima potrebniji od svih njihovih zadovoljstava i sve njihove sreće danas.
Hoću još da budem...
Još jednom...''


https://www.magicus.info/ostalo/price/zagrljaj-sa-sobom-jos-nesto-o-meni


16:15 | Komentari (0) | Print | ^ |

petak, 19.01.2018.

DIRATI(SE) ILI NE DIRATI? MEDITEJŠN DEEP...

Da, kako je ono počelo jučer?
Dozivanjem kiše...

A umjesto kiše, dozvale se dobre sexy vibre..
Oli je moja čarolija nešto krivo ispala, oli se Svebog nasmijao, pa rekao, ajmo malo pojačati energije, pa onda prizivati dažd..
Nema dažda bez groma..
Nema sexa bez početne struje, groma, koji zapali cijeli sistem, pa onda rezultira vodom, vlagom sudbonosnom, vlagom spasonosnom..
Kundalini počinje vatrom, završava vodom, koja se opet pretvara u vatru..
Bilo na koji način, ta vatra ne smije stati ni prestati..
Diranjem sebe ili drugog, nevažno..
Treba je oslobađati..
Tko kaže da se nikad dotaknuo nije, taj se ili pravi mrtav, ili nije zapravo uopće živ..
Druge varijante nema..

Prirodno je biti prirodan..
Dati duši oduška..
Odušak=oslobađanje..
Šapne meni u uho jedna bakica, ima skoro 90- "Znaš, ima nešto što nikad nisam izgovorila u životu.."
"A što to?"-pitam je..
"Kurac"..gotovo da je nisam razumjela, koliko je to tiho rekla..
Pa ja vas pitam: u čemu je problem?
Odživjeti život tabuizirano, toliko, da je čarobnu riječ koja stvara život čak zabranjeno glasno izgovoriti?
Tko se to igra Sveboga i uvodi zakone i norme koji sa Bogom veze nemaju?
Uostalom, prirodnost treba njegovati..
Ne anarhiju niti kaos..
Priroda je samo naizgled kaotična, ali zapravo savršeno skladna..
Kao i ljudsko biće..
Zna od pamtivijeka kako treba živjeti i kako se razvijati, bez uvođenja posebnih zakona..
Prema tome, nema filozofiranja...
Ili onoga.."Ju, kakve su to nekulturne prostačine..govore o drkanju i jebanju..Ja sam to odaaaaavno prevazišla i to ne radim više..
Dobro, kad samo pomislim na to, priznam to kao grijeh i maknem iz svoje glave..."
Takvi koji su takvi, zapravo su nikakvi...Nedefinirani do daske..
Trebaju se definirati i izraziti...
Inače, kao što rekoh, ili se prave mrtvi, ili zapravo, uopće ne žive...




https://www.magicus.info/pomoc-i-samopomoc/manualne-tehnike/diratise-ili-ne-dirati-meditejsn-deep


17:01 | Komentari (2) | Print | ^ |

četvrtak, 11.01.2018.

SLATKO KAO LUKSUZ?

Dobili smo svi na poslu bonbonijere za Božić, ja ne jedem puno čokolade, jedem polako, kad mi dođe želja za slatkim.

Čitala sam, da uživamo u čokoladi, dok je ima, jer bi za 10, 20 godina mogla postati uspomena, plantaže kakaovca su zaražene nekom bolešću, sve manje je prave, čiste čokolade, čak ni ''Milka'' više nije što je bila.

Elem, guštam ja ovu cijenjenu marku čokoladnu "Thorntons" i dođem do kraja.

"Šteta, kažem, baš je bilo ful dobro", pogledam u kutiju, izvadim praznu tacnicu, kad ono - VOILA! još jedan sloj bombona ispod njega, još mi smiješak lebdi na usnama.

Ne znam jesam li seljo beljo, ali u našoj lijepoj Rvackoj nisam naišla na bonbonijere sa duplim slojem bombona, više na one sa 80% šećera, ostatak kakao, sa malo arome.





10:07 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 02.01.2018.

IMA LI NAS PREVIŠE? (EUGENIKA POD KAPOM TRANSHUMANIZMA NUDI RJEŠENJE)

Ovih dana završila sam čitanje romana „Inferno“, Dana Browna, koji me je potakao na razmišljanje o tome, koliko je naše čovječanstvo dospjelo do jedne crte svoga duhovnog razvoja (uključujem tu i dobrobiti tehnologije), gdje se može igrati Kreatora, i stvari za koje je još uvijek nezreo, uzima u svoje ruke i ruši koncept i ravnotežu svemira.

Roman je dosta zanimljiv, za moj pojam malo predugačak i više iz njega možemo naučiti o povijesti Italije (posebno Firence) i Danteovoj Božanstvenoj Komediji, nego o nečemu drugome, ali ono što me je potaklo na razmišljanje, je upravo sam zaplet, u kojem genijalni znanstvenik svijetom želi raširiti virus, kojim bi smanjio ionako previše napućeni svijet, jer po njegovom stavu, drugog načina nema i počinje trka sa vremenom, da se ne dogodi nova Apokalipsa i Kuga ponovo ne pohara ljude.

Međutim, na kraju balade, ustanovi se, da se uopće ne radi o Kugi, nego novom virusu, koji ljudima mijenja genetsku strukturu i čini ih neplodnim, naravno, kraj nije kraj, nego tek početak traženja antivirusa, jer je gotovo pola populacije već sterilno..

Oni koji su pozitivci, postavljaju pitanje, da li itko ima pravo sam odlučivati o miješanju u prirodan tok evolucije.. bilo je oduvijek bolesti, kataklizmi, sve se nekako dovodilo u ravnotežu- prirodnim putem, međutim, odgovor znanstvenika u romanu navodi na pitanje, zašto to baš čini na svoj način.

Ljudi ima previše. Po njegovom shvaćanju, on je humanista- točnije rečeno, transhumanista. Evolucija nas je dovela do toga da smo toliko napredovali, posebno umno, da u rukama imamo svu moguću tehnologiju i znanje, da možemo pomoći svijetu. On svoju uvrnutu ideju gleda kao spašavanje svijeta i čak uključuje i moralni aspekt. Ako nas ima previše, ljudi će duhovno nazadovati, oni koji nikad nisu ubijali i krali, počet će to činiti, jer će doći do stupnja da više neće biti hrane ni vode za sve, da ne govorimo o drugim stvarima.

Ovo navedeno u romanu je samo dio ledenog brijega. Eugenika kao pravac, odavno je bez pitanja preuzela na sebe osobinu Boga i bavi se stvaranjem nekog savršenog, novog čovjeka, koji neće biti opterećen emocijama, bolestima, svim manjkavostima, koje pritišću običnog nesavršenog čovjeka, ali taj nesavršen čovjek ima nešto što eugeničari nikako ne mogu stvoriti ni usavršiti, a to je ona Božja komponenta, koju nazivamo DUŠOM.

Transhumanizam se žuri, čini se, kao da ne može dočekati da čovjek sam dođe do svoje stepenice savršenstva, nego bi se preskočilo deset odjednom, Duša ima svoj put i način razvoja, nije podložna konstrukcijama ni rekonstrukcijama sa strane.

U svemu tome, uz nju čvrsto stoji njen Stvoritelj. Koliko god se pokušavao stvoriti univerzalan život, sa ljudske strane nikad to neće biti, ako se ne poštiva i ne rangira Kreatorova želja za usađenom njegovom iskrom u sebi.

Naš fizički svijet je podložan promjenama, na koje često ne možemo utjecati. Ne treba prst čovjekov da budemo zbrisani sa lica zemlje, dovoljno je da jedan od najvećih vulkana proradi i izbaci svoj oblak ugljičnog dioksida u atmosferu, efekt bi bio isti kao da je bačena nuklearna bomba, takav vulkan postoji u nacionalnom parku Yellowstone u Americi i očitava mu se aktivnost.

Ne napominjem ovo zbog fatalizma, nego čisto radi činjenice, koliko god bili napredni, opet smo krhki, lomljivi i možda ovisni o tom Božjem prstu, koji je uvijek na okidaču, a on čeka strpljivo, ne žuri sa svojom odlukom i čeka da se prestanemo igrati, da budemo odgovorni za ono što nam je darovao: ovaj divan planet, koji je prvotno zamišljen kao raj i to će i postati.


https://www.magicus.info/kolumna/gost-kolumnist/ima-li-nas-previse


10:08 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.