petak, 18.11.2016.

Svijet  kao papazjanija sabranih trenutaka





Nisam političar, ne volim politiku, a opet, mimo volje sam u nekom čudnom vrtlogu, u loncu u kojem se kuha sve i svašta, pa šta ispadne. Jedan  koji  obećava je  đavo, drugi anđeo, pa onda zapravo  oboje su na jednoj karti u špilu, koja govori sama za sebe,  kako je okrenemo.. Svi  nešto mrljaju, brljaju,obećavaju, ali tek dok ne budu na tronu, poslije, kud koji, mili moji.. A narod kusa..Proba tu papazjaniju, (kažu, papazjanija je prvotno bila svećenićko  jelo, bogato i raskošno), ali neće dobiti obrok, dok ne odabere koji je kuhar najbolji..

Poslije  narod ostane gladan.. I žedan.. Svašta nešto se utrpa kao začin, najviše lažnih mirisa i okusa..
Laži i urote.. Laži su normalne u ovom svijetu, urote nisu, jer ljudi su pripremljeni da  kusaju ono što im se servira, a to urote ne mogu biti, jer nisu stvarne..Laži su stvarne..Gipke, savitljive, slatke, čak preporučene kao zdrava hrana. Urote  otkrivaju ono što nije ponekad prijatno želucu.. Pa ih  smještaju i nezdrave namirnice.. Ne daj bože povjerovati u istinu..

Nasilje, perverzije, nedostatak suptilnosti u vremešnim nasmješenim putnicima kroz život, svi nešto kukaju, jadaju, žale se, a imaju više nego što pola svijeta  nikad neće imati..

Blagoslov skromnosti i poniznosti, za neke je puka besmislica. Nije to u trendu.. U trendu je  samo imati, bez onoga nemati.. Pa se ubija čovjek od posla, postaje rob svoje vlastite pohlepe, da bude na vrhu vrhova, dok ne shvati da na kraju nema  staze za natrag, a više ne može.. Pa jednom rukom grabi oblake, koji su zapravo hologram njegovih neispunjenih ambicija, a drugom rukom pokušava održati ravnotežu, jer je na rubu bezdana..

Svijet  se drži u strahu, umjesto u ljubavi..Strah je jači.. Drži na uzici one slabe i nejake,one lijene,koji su izgubili svoju prvotnu hrabrost, jer im je obrisana memorija, sjećanje na to, da su ratnici svjetla, oduvijek bili,i trebali bi to i ostati..

Milijuni djece  rade za profite  moćnika, drugi se odijevaju sa markom, ne znajući koliko tuge, bola i patnje je trebalo da dijete napravi  jedan par obuće ili sašije jednu košulju,koju nikad neće obući, jer jedva da zaradi za zdjelicu riže dnevno..

Glamour, mainstream, svi su hipnotizirani, na modnoj pisti, ili pred ekranima televizora, čak i dok čitaju štampu.. Slijepi kraj otvorenih očiju, ne vide da je sve jedno te isto: besmisao i praznina između nametnutog smisla i punine..
Samo neki se odvaže, pa razbiju te staklene kupole obilja,  i udahnu zrak čiste i nepatvorene prirode, makar samo na trenutak..

Bit će rata, neće biti rata, mržnja je jača od samilosti i opraštanja, svi se vrte u krug,  uporno ubacujući  žetone za taj karusel  koji  u zabavnom parku privlači stalno nove  pojedince..
Umjesto da se sastavljamo,mi se rastavljamo, dok nam drugi kroje povijest, geografiju, sve predmete koje moramo naučiti napamet, a zapravo, ništa od toga nije  kao što zapravo jest.
I um  uporno vozi svojih tisuću misli, kao automobile po cesti,koji nemaju više vozača..Dok  ne dođe do krša i loma..

Lančani sudar svega natovarenog, bespotrebnog, misli su skrhane u  iznenadnoj magli nevjerice..  Ali mi smo živi.. Naša duša,izvlači se ispod svih tih olupina, otresa prašinu sa sebe, i  nastavlja dalje koračati, kroz maglu, ali sigurna u svoj put..

Pješice, polako, lagana, bez  tereta, samo sa svjesnošću  i vjerom kao popudbinom, vjerom  u ono nešto  novo i čisto, koje će se uskoro pojaviti, kao tračak sunca iza oblaka..
Sve što mislimo da jest, zapravo uopće nije..
I sve što nam se čini da nije, zapravo Jest..

Ovo čak nije ni filozofija. Ovo je svojevoljno odricanje od svega što mislimo da znamo, i  prihvaćanje spoznaje da trebamo ići ispočetka..Ali ne sve i ne ponovo.. Trebamo se samo prisjetiti.. Nešto besmrtno u nama će nas polako vraćati iz amnezije..  Sve  će se posložiti na svoje mjesto, ako se odreknemo  svoje udobnosti, svoje tvrdoglavosti, svojih fanatizama, svoje sirovosti,i svih svojih izama..
Sve će se posložiti, ako se spustimo sa trona  egocentričnosti i počnemo svakoga gledati sa najvećom nježnošću i ljubavlju  u srcu..

Baš svakoga:  beskućnika na ulici,  crnog, bijelog, crvenog, žutog, one koji potežu  oružje, jednako kao i one koji ga se gnušaju..  lažne gurue, učitelje koji se uzdižu do nebesa,  a jedni i drugi su daleko od pravoga puta..

Možemo li voljeti one koji čine zlo,jednako kao one koji su bezazleni poput janjeta?  Ako smo zaista ostavili olupine našeg starog uma, negde daleko iza nas, ništa nam neće biti nemoguće.. Nećemo voljeti,samo ćemo drugačije gledati na to sve..

I postati tihi, poput osamljenog pustinjaka, koji  usred pustinje  susreće zmiju.. Neće je napadati.. Neće je mrziti, i neće  se bojati.. Jednostavno,  pustit će je da nastavi svojim putem, bila ona otrovna ili ne.. 
Tako i sa novim početkom istinskog života:ne postoji razdvojenost, ma koliko nas učili suprotno.. Ma koliko različitost uvjeravala da  je nužna, zapravo je suvišna.. Jer svi smo pod kapom nebeskom,jednako važni  Kreatoru, od jedne jedine vlati trave, do čovjeka, kao vrhunca stvaranja.. No, vrhunac kao vrhunac, samo je u našim glavama..

Kad bi samo jednom osjetili (kao što sam ja samo jednom u životu osjetila) koliko je divan i dubok osjećaj biti jedno u svemu i sa svime,osjetiti tu ljubav,koja te jednako voli kao travku ili list, iako je naizgled travka i list bez  ljudskih osjećaja, kad bi samo jednom osjetili taj osjećaj, da ne postoji u Ljubavi  pojam veliko,manje,najmanje, ne postoji  ti,ja i netko drugi…I nema ljubomore, zavisti,jer je kamen i cvijet jednako voljen, kao i ti, za taj jedan jedini trenutak, vrijedi prijeći milijune koraka, i proživjeti isto toliko života..
 
I kad dođemo do zadnje stanice, sići ćemo  umorni,ali i savršeno spokojni i slobodni.. Jer  smisao besmisla  je konačno završena lekcija, koju nikad više nećemo ponavljati..

 


--
 


08:55 | Komentari (2) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se