ponedjeljak, 31.10.2016.

NOĆ UOČI SVIH SVETIH



Radosno će negdje djeca pod maskama igrati svoje nevine igre u koje su ih odrasli uputili, smijati se svjetlu u noći kojom vještice plešu svoj ples, ozbiljno-smiješnih koraka, dok će u isto vrijeme duše u svijećama izgarati, željne bar još jednog trenutka zagrljaja, bar malo poljupca kojeg nisu stigle pokloniti, samo mrvu riječi koje su negdje ostale nedorečene, a tek trenutak je nedostajao da se izreknu.

Dva svijeta stopit će se u jedan, tišina, blažena kao san i mi, koji ćemo u njoj sa voljenima prebivati, jer znamo da će biti prisutni, mirisi krizantema, mramor i zemlja, grobnice raskošne i mali grobovi gdje anđeli uvijek sjede i brinu o onima koji su zaboravljeni, a zapravo, takvih nema, jer svi oni su sveti, u beskrajnoj svjetlosti prebivaju, a opet, vođeni dozivanjem dolje negdje spuštaju se i sjede sa nama na klupi ispod grma ruže koju mraz lagano dotiče.

Ljubav će dozivati ljubljene i sve će trajati za nas tako kratko, a za naše voljene beskonačno, jer, koliko ih često dozivamo, toliko oni žive u nama, nisu ispod mramora, nisu pod zemljom, mi ih nosimo u srcu i tako ih oživotvorujemo.

Jesam li dobro rekla?

Da, mi smo tvorci njihovog trajanja, jer ih ne zaboravljamo.


07:59 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se