FIBROMIALGIJA NIJE U NAŠOJ GLAVI

07.05.2008., srijeda


GUAIFENESIN PROTOKOL I

Komunicirajući sa ljudima koji su imali probleme slične mojima (neki od njih su već imali dijagnozu, a neki ne), sam iz dana u dan saznavala sve više o fibromialgiji i načinima na koje su si svi ti ljudi pokušavali pomoći, kako bi olakšali svoje tegobe i donekle lakše kročili kroz život. Isprobala sam mnoge od njihovih savjeta, neke isprobavam još i danas, a posve sigurno ne odustajem od potrage, jer sam čvrsto naumila izaći iz tog začaranog kruga bolesti. Kako zbog sebe, tako i zbog svoje kćerkice (a najviše, zapravo, upravo zbog nje), jer, kao što sam već prije spomenula u jednom postu, iz dana u dan otkrivam kod nje sve više znakova koji upućuju na FM.

Majčinski tvrdoglava sam odlučila, da učinim sve što je u mojoj moći, kako bih pronašla rješenje za svoje tegobe, kako bi ona mogla živjeti svoj život kvalitetnije i sretnije nego što sam ga živjela ja, u vlastitom neznanju i neprestanom traženju.

Tražeći tako rješenje (bilo kakvo), bilo što što bi mi moglo pomoći, naletjela sam na internetnu stranicu Fibromyalgia Treatment Center , u jednom dahu pročitala sve što je tamo pisalo i nakon temeljitog razmišljanja odlučila poslušati svoju intuiciju i učlaniti se u njihovu grupu za podršku, tzv. Guai group.

Na taj sam način (besplatno) postala član grupe i svakodnevno na svoju e mail adresu dobivala sva pisma i odgovore koji su bili objavljeni na njihovim stranicama. Adminski tim čine ljudi koji su se bilo izliječili u cjelosti zahvaljujući tom protokolu, bilo ljudi koji su se toliko oporavili, da je njihov život sada poprimio jedne sasvim druge razmjere i koji konačno mogu normalno raditi i funkcionirati. Čitajući njihova mnogobrojna svjedočenja i optimizam koji je dopirao između tih virtualnih redaka, postajala sam sve zainteresiranija za protokol i počela sam detaljnije čitati sve što sam o tome mogla pronaći na netu. Kao što sam već spomenula, pored mene je uvijek stajao rječnik, koji mi je pomagao kod malo stručnijih termina koje nisam poznavala. Ne želim reći da sam sa lakoćom razumjela sve što je pisalo. Naprotiv. Mnogo puta sam se vraćala na pojedine članke i čitala ih po nekoliko puta, dok ih nisam u potpunosti shvatila.

Do tog trena sam pročitala mnogo članaka i različitih pretpostavki, a najčešće objašnjenje je bilo »uzrok za bolest nepoznat«, što me nije niti utješilo niti zadovoljilo.

Po prvi puta u životu sam pročitala objašnjenje Fibromialgije, odnosno, mehanizam same bolesti, koje mi je zvučalo logično. Naravno da nije bilo garancije, naravno da ovo nije bio službeni protokol koji bi se provodio pod nadzorom liječnika i naravno da sam u sve ovo ušla prethodno temeljito promislivši što time dobivam, a što gubim…zapravo, možda sam se pogrešno izrazila – ne gubim ništa, osim ponešto komocije, koja mi zapravo, ništa ne znači, dok živim u tamnom svijetu bolova.

Nakon što sam se učlanila u Guai group, nabavila sam si i knjigu dr. St. Amanda, koji je, u stvari i »otac« ovog protokola i njegove sestre Claudie Marek: »"What Your Doctor May NOT Tell You About Fibromyalgia«, kako bih se još detaljnije informirala o svemu onome što je bitno prije nego što se odlučim na protokol.

Ni čitanje knjige nije išlo bez problema, jer je u njoj na veoma detaljan način opisan sam protokol i priroda oboljenja kako je vidi dr. St. Amand, pa su tako prošla 2-3 mjeseca dok nisam knjigu u cjelosti pročitala i razumjela.

Tek kada sam pročitala sve što mi je bilo dostupno o Guai protokolu, odlučila sam pokušati. Naposlijetku, osim bolova nemam doista što izgubiti. Tako sam krenula na dugački put oporavka, koji nije ni jednostavan ni lagan, ali sam barem konačno negdje u daljini po prvi puta ugledala svjetlu točkicu, na horizontu mojih želja za ozdravljenjem.
Želim vam lijep danPrint#
FM_lady

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.