29.03.2008., subota
Istina i zabluda o FM - moje mišljenje
|
Tražeći po internetu informacije o fibromialgiji, u nekoliko sam navrata naišla na tumačenje kako je fibromialgija, zapravo, bolest od koje obolijevaju izrazito nervozne i osjetljive osobe, koje vole preuveličavati svoje stanje i nerijetko odbijaju liječenje; kao i tvrdnju da se fibromialgija koja je prešla u svoj kronični oblik još naziva i »psihogena reuma«. Ovakvim i sličnim »tumačenjima« Sindroma FM, nanosi se velika nepravda oboljelim od ove teške i neugodne bolesti. Oboljelom je život i tako dovoljno težak: bolestan je, ograničen u svojim poslovnim, socijalnim i obiteljskim aktivnostima, izložen nevjerici svoje okoline, koja jednostavno ne može prihvatiti činjenicu da postoji takva bolest kod koje čovjeka sve boli, a ne mogu mu pronaći ništa. Nerijetko ga okolina promatra i tretira kao umišljenog bolesnika: poslodavci ispod oka gledaju na njegovu odsutnost s posla, obitelj ne shvaća što se s njim događa i uopće, kamo god se okrenuo nailazi na visok zid nerazumijevanja. I kad netko iz njegove okoline, uslijed želje da sazna nešto više o toj bolesti, naiđe na takve izjave i razmišljanja, to ih samo još više učvrsti u njihovoj procjeni kako se radi o osjetljivoj i neurotičnoj osobi. Ali, to ni izbliza nije točno! Kako netko s jedne strane može tvrditi da je uzrok pojave fibromialgije nepoznat, a istovremeno s druge strane tvrditi kako je njegova bolest psihički uvjetovana? Ovo je najobičniji paradoks! Ukoliko nam nije poznat uzrok nekog problema, to još uvijek ne znači da problem ne postoji. Moja vlastita iskustva mi govore, a to su pokazala i mnogobrojna istraživanja u inozemstvu, kako od FM obolijevaju ljudi iz različitih socijalnih slojeva, različitih zanimanja, karakternih osobina, stupnja osjetljivosti, različitog stupnja aktivnosti (među oboljelima se nalaze i ljudi koji su se prije izbijanja prvih znakova bolesti, aktivno bavili sportom), životnih zanimanja te starosnih skupina, s naglaskom na tome da je među oboljelima ipak najveći broj žena. Zašto je tome tako, možemo samo teoretizirati. Činjenica je da je među oboljelima mnogo hipersenzitivnih ljudi, što, naposlijetku i nije nikakvo čudo, s obzirom, da godinama biju bitku s svojim nevidljivim neprijateljem, svojom bolešću. Ne samo da se bore sa svojom bolešću, već se svakodnevno moraju boriti i sa nerazumijevanjem, neshvaćanjem i osuđivanjem svoje uže i šire okolice. Oboljeli želi normalno funkcionirati, ali uslijed bolova koje trpi i niza drugih zdravstvenih problema koji su sastavni dio dijagnoze – to ne može. Može se desiti da ne može otići na posao. Može se desiti da sa poteškoćom izvršava svoje radne zadatke. Može se desiti da jednog dana zbog toga izgubi svoje radno mjesto. Može se desiti (i dešava se) da uslijed nemogućnosti izvršavanja uobičajenih obiteljskih obaveza, raspadne njihova veza ili brak. Ne trpi samo oboljeli, trpi i njegova obitelj. Ukoliko oboljeli ima sreću da ima razumnog i empatičnog partnera, spremnog da mu pomogne, priča je donekle lakša. No, najčešće se i partneri oboljelog zasite njihove bolesti i veza je tada na krhkim nogama – pitanje je kada će pokleknuti. Ne postoji ni jedno područje života oboljelog koje ne trpi zbog njegove bolesti. I tada govoriti čovjeku kako je njegova bolest umišljena, psihički uvjetovana, hipohondrija ili tek paravan za izbjegavanje svakodnevnih obaveza – može biti kap na ionako prepunu čašu. Jedini način da se eliminira ova nepravda i zabluda jest u ispravnoj edukaciji, kako oboljelog, tako i njegove okoline, te intenzivan rad na istraživanju uzroka i načina dokazivanja, te efikasnijeg tretmana bolesti. Za kraj ponavljam riječi, koje često koristim i nadalje ću to naglašavati: Bolovi koje trpimo su stvarni. Bolest je službeno priznata. Ima svoje ime. Oboljeli nisu hipohondri, već ljudi koji traže načina da si pomognu i da im se pomogne . |
18.03.2008., utorak
Povijest "priznanja" Sindroma FM
|
Prvi puta je opisana 1816 godine od strane Williama Balfoura, inače kirurga na Univerzitetu u Edinburghu, iako su bolest tada nazivali drugim imenima; npr. kronični reumatizam, mialgija, fibrozitis, a najčešće su je tretirali kao duševni poremećaj. Pacijentu su govorili kako je "sve u njegovoj glavi" i da samo misli da je bolestan. Na žalost, takvo mišljenje je ponegdje prisutno još i danas, iako je neosporno dokazano da se radi o realnoj, a ne izmišljenoj bolesti. Godine 1987 je napravljen korak naprijed u poznavanju i priznavanju oboljenja, pa je tako te godine Američko medicinsko udruženje Sindrom fibromialgije konačno uvrstilo u "prava" oboljenja. Međutim, to je tek početak puta. Punih desetak godina kasnije je još uvijek velik broj liječnika teško postavljao dijagnozu i prepoznavao oboljenje. Tek u novije vrijeme veći broj liječnika poznaje taj sindrom i zna da se radi o pravoj bolesti. Unatoč tome, još uvijek je mnogo liječnika koji misle, kako ta bolest uopće ne postoji. Kopenhagenskom deklaracijom Svjetske zdravstvene organizacije je u prvom mjesecu 1993. godine, fibromialgija priznata kao SINDROM. Tom je deklaracijom bolest definirana kao bolest koja zahvaća mišiće i uzrokuje kronične i rasprostranjene mišićno-koštane bolove. 1994. godine je Svjetska zdravstvena organizacija opredijelila FM kao prisutnost neobjašnjivih i rasprostranjenih bolova ili probadanja, neprekidnog umora, opće jutarnje ukočenosti i brojnih točaka bolnih na dodir. Deklaracijom se navode i svi ostali popratni simptomi bolesti, pa i tjeskoba i depresija. Depresija i tjeskoba su tako prije svega posljedica toga što kronični bolovi nisu objašnjeni, odnosno, što je još uvijek nepoznat uzrok njihova postojanja. |
Zašto san ne odmara
|
FM bolesnici se obično žale, da se bude umorniji nego što su bili kada su otišli na počinak. U pravilu teško zaspu i imaju isprekidan san, pa je logično što im san ne donese zaslužen odmor. EEG ispitivanjem mozga oboljelih tijekom spavanja, pronađeni su nenormalni valovi, slični onima koji se javljaju u stanju budnosti.Nime, EKG pokazuje povremene "upade" alfa valova u 4. stadiju spavanja. |
Depresija
|
Iako je FM opisana još prije 150 godina, tek se posljednjih desetak godina o njoj ozbiljnije govori. Pošto je još uvijek nemoguće dokazati njeno postojanje opipljivim, egzaktnim medicinskim metodama, događa se da nakon pretraga bolesnik dobije dijagnozu depresije. Često se pacijentu obrazlaže da su njegovi bolovi i umor rezultat depresije. I tu bismo sada mogli diskutirati o tome, što je bilo prvo - kokoš ili jaje. Naime, nepobitna je činjenica da i depresija može uzrokovati kroničan umor i bolove, ali je isto tako činjenica, da mnogi pacijenti koji boluju od FM, godinama živeći u neprekidnim bolovima i u stanju stalnog i trajnog umora, s vremenom postanu anksiozni i depresivni. Voljela bih vidjeti čovjeka koji dvadesetak ili više godina živi s bolovima i nizom drugim zdravstvenih tegoba i nije depresivan! Bol i umor nisu prirodno i normalno stanje čovjeka. Ako predugo traju, nepovratno ostavljaju traga na čovjekovoj psihi i veoma lako se može dogoditi da se pojavi depresija. Toj vrsti depresije se kaže reaktivna ili posljedična depresija i iako je po svojim simptomima jednako ozbiljna i teška kao što je to primarna depresija, ipak se bitno razlikuju po svom nastanku. |
Opiši kako se osjećaš
|
Često su me pitali poznanici kako se osjećam s tom dijagnozom. Bila sam u priličnoj dilemi, kako opisati kako se osjećam, a da ne pišem romane. U stvari, to je gotovo nemoguće opisati, jer, ukoliko sami nikada niste iskusili kako to izgleda, teško možete razumjeti. Ali, na uporno inzistiranje jedne kolegice, morala sam pokušati, iako ono što sam rekla ni približno ne oslikava pravo stanje stvari. Dakle, ako bih morala odgovor sažeti u nekoliko rečenica, mislim, da bi najbliži opis bio ovaj: Dakle, zamislite si najgoru gripu koju ste imali u životu, sa svim njenim popratnim pojavama (osim visoke temperature). Jeste? E, sad si zamislite da s tom gripom živite 5, 15, 20 godina ili više, konstantno i bez prekida I kako vam zvuči? E, sad si na to zamislite, da morate u takvom stanju ići na posao, izvršavati svoje kućanske i obiteljske obaveze kao da ste zdravi. Eto, to je maksimalno pojednostavljeni opis onoga kako se osjećam. |
Mišići rade 24 sata na dan
|
U početku mi je dobar san pomagao da se odmorim od dnevnih obaveza. S vremenom mi više počinak nije donosio nikakvog olakšanja. Umorna liježem i umorna se budim. Ujutro kad otvorim oči postoji realna mogućnost, da se narednih dva - tri sata neću razgibati i dovesti se u stanje normalno da funkcioniram tijekom dana. Doslovce svi mišići vrište od bolova, vrat mi je kronično "zaležan", neovisno o položaju u kojem sam spavala, ukočena sam i otrpla s izraženim osjećajem otečenosti u prstima i zglobovima. Često moja jutra prate migrene. Po navici započne s bolom u vratu i postepeno se raširi na desnu stranu glave, nagovještajući još jedan mučan dan. Ukoliko mi ne pođe za rukom suzbiti migrenu u njenim začecima (a najčešće na to nemam nikakvog utjecaja, jer me uhvati još na spavanju), glavobolja traje od 12-16 sati. U to sam vrijeme još dodatno osjetljivija na sve mirise, zvukove, okuse i svjetlost; a ako imam sreće pošteđena sam povraćanja, unatoč mučnini koja je prisutna cijelo vrijeme napada. Ponekad su bolovi tako jaki, da se ne mogu osoviti na noge, već me zanese i izgubim ravnotežu. S godinama sam naučila ustajati polako i oprezno, položivši prvo jednu nog na pod, a tek potom drugu i isprobati u kakvom sam stanju tog jutra. Nakon dva - tri sata najgori bolovi se privremeno povuku, a nastupi razdoblje "umjerenih bolova", koji su, istina, jaki, ali mi još uvijek dozvoljavaju da uz pojačan napor izvršim svoje dnevne obaveze. Sa svakom, pa i najmanjom aktivnošću bolovi se stupnjuju i postaju sve jači, tako da sam nerijetko prisiljena sred pranja posuđa leći da se "odmorim". Međutim, tu počinje začarani krug. Liježem jer ne mogu stajati, a nakon što neko vrijeme ležim (ne daj bože da zaspim), bolovi su još jači, a moja jutarnja ukočenost se ponovo vraća. Nakon takvog "poduhvata" ponovo polako krećem ka svojim dnevnim obavezama, a stanje je sve lošije kako se dan bliži kraju . Navečer sam u pravilu previše istrošena i da bih spavala. Kod fibromialgičara mišići "rade" 24 sata na dan, bez odmora, a tijelo je u neprekidnom stanju "muskul fibera". |
Dan kada su kola krenula nizbrdo
|
Kao što sam napomenula negdje na početku, tek naknadnim povezivanjem događaja sam uočila, da sam, zapravo još u djetinjstvu bila bolesna, ali toga nisam bila svjesna, jer nisam ništa znala o fibromialgiji. Štoviše, tek unazad par godina sam prvi puta čula za tu dijagnozu i počela je proučavati i istraživati. Dan za koji sam dugo mislila, kako je bio početak moje bolesti, zapravo je samo bio dan kada su kola krenula nizbrdo, nekontrolirano i bez nadzora. Vjerovatno nikada neću moći sa sigurnošću utvrditi točan razlog koji je bio triger faktor da je bolest podivljala, ali imam određene pretpostavke. Naime, tom je danu prethodila upala bubrega, koja se dugo vukla, jer je ostala neprepoznata, i pod sumnjom da se radi o gripi nije bila pravovremeno medicinski tretirana. Tek nakon podužeg vremena, nakon provedenih pretraga je infekcija bila dokazana i dobila sam antibiotike. Nakon toga su se pojavili iznenadni, oštri, stalnoprisutni bolovi u doslovce svim mišićima; svaki centimetar moje kože me je bolio i pekao - a bolovi su bili tako izraziti, da se nisam mogla pokriti ni plahtom. Strana tijela na kojoj sam ležala me je boljela do besvijesti, ali tu nije bilo pomoći - morala sam ležati, jer o sjedenju ili hodanju tada nije moglo biti ni govora. Takvo stanje ekstremnih bolova potrajalo je puna 4 mjeseca, koje sam provela ležeći u krevetu. Kada se nakon višemjesečne kalvarije stanje donekle smirilo, uputila sam se liječniku; međutim, ni jedna pretraga koja je uslijedila nije donijela objašnjenje mojih tegoba. Od tada pa nadalje, više ni jedan jedini dan nisam bila dobro. Stoga nije ni čudno da sam dugo mislila, kako su moje tegobe počele upravo tada. Sada znam, da su oduvijek bile samnom, ali su ostale neprepoznate zbog svoje prolaznosti i periodičnog ponavljanja. |
Mladost
|
Još u srednjoj školi sam primjećivala, da ne mogu optrčati krug oko školskog igrališta, a kamoli četiri, koliko se od nas očekivalo za solidnu ocjenu. I dalje su na moju adresu bili upućivani komentari u stilu "Poradi na kondiciji" ili "Premalo se krećeš!" U to vrijeme me je vrat sve češće i sve jače bolio. Poslali su me na rentgen koji je pokazao promjene na C5 i C6, ali takve (čak i gore) promjene imali su i moji prijatelji iz škole, ali nisu trpjeli bolove, kao što sam ih trpjela ja. Izvjesno sam vrijeme odlazila i na vježbe, ali dugoročno gledalo, to mi nije puno pomoglo. Nekako u to vrijeme su moje menstruacije postale bolne i prva dva dana mi gotovo onemogućavale normalne aktivnosti. Upale sinusa su me i dalje mučile, problemi sa zubima su se nastavljali; kvarili su mi se čak i zubi ispod ne tako davno stavljenih plombi. Gljivična infekcija koju sam prvi puta imala kao dijete, postala je moj stalni gost i raširila se na cijeli organizam. Nikakva terapija mi nije dugoročno pomagala riješiti se te napasti. Probava mi je predstavljala sve veći i veći problem i gotovo nikako mi je nije uspjelo stabilizirati. Negdje u starosti od dvadeset godina dobila sam svoj prvi migrenski napad i od tada je migrena moja stalna pratilja, već preko dvadesetak godina. Polako ali sigurno, gotovo neprimjetno, postajala sam kronično umorna i svaka normalna aktivnost mi je predstavljala priličan napor od kojeg sam se teško oporavljala. Ubrzo je stanje umora postalo moje normalno stanje i više nisam znala kako izgleda kada je čovjek odmoran. Obzirom da se nisam imala prema kome orijentirati, smatrala sam da su svi ti moji problemi nešto normalno, nešto što se događa i svim drugim ljudima. Međutim, nisam poznavala nikoga tko bi bio takav kakva sam bila ja, pa sam se sve više povlačila u sebe, a sve manje izlazila s prijateljima van. Sjećam se vremena studija, kada smo za vrijeme tjelesnog odgoja morali pješačiti na Sljeme, kao vremena izrazitog napora, jer sam za dolazak do cilja trebala tri puta toliko vremena koliko moji kolege, a nakon toga nikako nisam mogla doći k sebi od umora i bolova. Tada su bolovi još bili prisutni tek kod fizičkih napora i nakon temeljitog odmora bi se povlačili. Već sama migrena i kronični umor bili su mi dovoljni, da mi zagorče život i tada nisam ni slutila što me još čeka u životu. Nakon studija sam se zaposlila u jednom uredu i bolovi u mom vratu i ramenima, te u kralježnici su bivali sve češći i sve dugotrajniji i mučniji. I opet sam to pripisivala sjedećem radnom mjestu za pisaćim strojem i računalom, jer mi se nije niti sanjalo da bi stvar mogla biti u nečem drugom. Počele su mi se javljati neke čudne temperature (do 37,5), bolovi u predjelu želuca i desnim rebranim lukom - ali svi nalazi jednostavno su bili idealni. Menstruacije su bile sve bolnije, a ginekološki pregled nije pokazivao nikakvih odstupanja od normale. Moji simptomi se više nisu smjenjivali. Sada su se na postojeće probleme koji su postali kronični, množili novi i novi. Imala sam rizičnu trudnoću i od trećeg mjeseca sam morala mirovati kod kuće, što mi je u neku ruku i dobro došlo, jer mi je odlazak na posao sve teže i teže padao. Razmišljala sam čak i o tome, da zamijenim posao, ali nisam ništa poduzimala u tom pravcu, jer posao se ne nalazi samo tako. Ukratko, bila sam sretna da uopće imam posao, iako mi je bilo sve teže raditi. |
Moj mapping
|
Iako prevladava mišljenje, kako fibromialgija po svojim simptomima i intenzitetu bolova može biti jednaka reumatoidnom artritisu ali da za razliku od artritisa, ne uzrokuje deformacije, činjenica jest da neke tjelesne promjene ipak postoje, iako ih možda ne povezuju sa našom dijagnozom.
Mapa mog tijela izrađena u 07. mjesecu 2006. godine u SAD, od strane za to osposobljene liječnice. Ovo je mapa mog tijela, koja jasno pokazuje zadebljanja i kvržice na mišićima, koji pritišću živce i uzrokuju bolove u tijelu. O razlogu zašto sam se odlučila na mapping, osvrnut ću se naknadno u postu u kojem ću govoriti o terapiji guaifenesinom, na koju sam se odlučila nakon dugih godina mučnog traganja za bilo čime, što će mi donijeti makar i djelomično olakšanje bolova kojima sam svakodnevno izložena. Ovog mi je trena namjera tek pokazati, da unatoč tome što je uvriježeno mišljenje, kako kod fibromialgije ne postoje nikakve vidljive promjene na tijelu, to ne drži u potpunosti. |
Kako se (olako) shvaća FM
|
Do sada sam čula i previše različitih naziva za Sindrom fibromialgije. Evo samo nekih: - psihogena reuma - izvanzglobni reumatizam - mijalgija - depresija - umor - hipohondrija - stanje Ovo su samo neki, najčešće upotrebljavani, ali popis niti izbliza nije gotov. Činjenica je da FM ljudi nazivaju prema svom shvaćanju tog oboljenja, odnosno, prema svom vjerovanju o tome gdje se nalazi izvor oboljenja. Većini im je zajedničko vjerovanje kako se radi o psihički uvjetovanoj pozadini, što je jednostrano i pogrešno. Mislim, da prvi naziv nije potrebno posebno objašnjavati i da je kristalno jasno njegovo značenje. Izvanzglobni reumatizam je naziv koji sugerira reumi slične bolove u mekim tkivima, za razliku od reume koja zahvaća zglobove i na njima izaziva trajne promjene. Mijalgija označava bolove u mišićnom tkivu. No, nazvati SFM mijalgijom je nepravilno, jer su bolovi u mišićima samo jedan od simptoma koje oboljeli ima. Isto tako, umor je tek jedan od simptoma koje oboljeli može, ali i ne mora imati. Hipohondrija je također pojam koji ne iziskuje posebno obrazloženje. I, preostaje nam još pojam stanja. Nedavno sam sudjelovala u jednom razgovoru, u povećem društvu, gdje je meni bliska osoba, dugogodišnja poznanica, SFM opredijelila kao STANJE. Dakle, da vidimo što je STANJE: Stanje je: 1. nešto što je u nekom vremenu određeno činjenicama, koje se odnose na: A) kvalitetu, upotrebljivost, sposobnost postojanja nečega ( stanje vozila), B) na nečije tjelesne ili duševne sposobnosti ili funkcije (npr. stanje bolesnika nakon operacije, zdravstveno stanje, itd.) C) na količinu nečega (npr. stanje zaliha, brojčano stanje, itd.) 2. nešto što nastaje kod nekoga kao posljedica određenog duševnog ili tjelesnog događaja (npr. stanje nesvijesti, stanje zbunjenosti, stanje radosti, itd…) 3. i naposlijetku se riječ »stanje« upotrebljava u fizici i kemiji za označavanje načina pojavljivanja tvari, određenih gibanjem molekula i atoma (npr. agregatna stanja). U nekoliko sam navrata objasnila značenje Sindroma fibromialgije, rasčlanjujući riječi po korijenima iz kojih su nastali. Sindrom nam govori, da se ne radi o jednom problemu, već o skupu različitih problema koji pogađaju oboljelu osobu. Naziv je nastao iz latinskog jezika i značenje je slijedeće: FIBRO - vezivno tkivo, MY - mišići, AL - bol GIA - događanje ili bolest. Dakle, već iz samog naziva se vidi, da se radi o DOGAĐANJU, odnosno BOLESTI, a ne o STANJU u kojem se čovjek nalazi. Oboljeli imamo SINDROM FIBROMIALGIJE. Nemamo STANJE. (Usput, stanje se ne može imati, u nekom stanju se možemo tek nalaziti.) Oboljeli se, baš kao i svi drugi ljudi, mogu naći u različitim stanjima. Na primjer, mogu se nalaziti u: - stanju ljutnje, - u bolnom stanju, - u stanju radosti, - u bespomoćnom stanju, - u stanju sreće, - u zaljubljenom stanju, itd… da ne nabrajam dalje. Mogu (i povremeno jesam) u depresivnom stanju, jer me boli 24 sata na dan. Ili se pak mogu naći u stanju iskrenog čuđenja i zaprepaštenja, kao što se svaki puta nađem, kada mi netko kaže »da sam samo umorna« ili »da je to samo stanje«. Nevjerovatno je do kojih se granica kreće ljudska maštovitost, kada je potrebno smisliti riječi da bismo opisali nešto što ne razumijemo, umjesto da to upoznamo. I samo kao podsjetnik, ma što tko mislio o SFM, SFM je dijagnoza i ima svoju šifru pod kojom se vodi kod liječnika. Čak ni naziv Sindrom fibromialgije nije u potpunosti zadovoljiv i radi se na tome, da se pronađe adekvatniji naziv, koji bi preciznije odredio prirodu oboljenja. No, do tada je taj naziv najbliže onome što označava. |
Nije sve u glavi
|
Sindrom fibromialgije je veoma teško dijagnosticirati, osobito u njegovu početku. Problemi koji se u početku javljaju su prolazni su nespecifični, pojave se i nestanu. Najčešće počinje bolom u vratu i ramenom obruču, te glavoboljama. Ti simptomi se najčešće tretiraju kao problem s kralježnicom. Tom se problemu polako pridružuju i mnogi drugi (otuda i naziv SINDROM) i obično oboljeli svaki puta iznova potraži liječničku pomoć za svoj novonastali problem. Tako će, npr., žena za ginekološke probleme posjetiti svog ginekologa, za probleme sa zubnim kamencem svog stomatologa, za probleme sa sinusima će vjerovatno biti upućena na otorinolaringologiju, za probleme s mokrenjem - urologu, za migrene i vrtoglavice - neurologu, za depresiju - psihijatra, za bolove - ambulantu za bolove, za probleme sa spavanjem - ambulantu za spavanje, itd...S vremenom će nakupiti zavidan kup različitih dijagnoza, koje naizgled djeluju samostalno, pa ih tako i tretiraju. I dok oboljeli obilazi različite ordinacije, njegova bolest iz faze povremenih bolnih epizoda polako prelazi u kroničnu fazu i jednog dana, dok si trepnuo, shvaća da se više ne može sjetiti dana kada je bio zdrav. Što se tiče bolova, oni su ujedno i najgori za podnošenje, jer se oboljeli može zaista osjećati grozno, ali ne postoji nikakav način da dokaže da ga boli.Unatoč iznimnom napretku medicine, još nikom nije pošlo za rukom izumiti mjerač bolova. Sve što oboljeli ima je tek njegova riječ protiv egzaktnoj znanosti. Oboljeli naizgled može izgledati savršeno zdravo, dok ga iznutra izjedaju snažni bolovi. Mnogi, naravno, ni izvana više ne djeluju zdravo, jer ih je višegodišnji život u svijetu bolova promijenio i izvana. Hodaju uokolo sa ogromnim podočnjacima (za koje se obično "utvrdi" da su genetski uvjetovani, zbog tanje kože u tom predjelu), a često zbog bolešću zahvaćene kože, imaju lišajeve, popucale kapilare ili česte recidive herpesnih plikova. Nakon višegodišnjih obilazaka različitih ordinacija i nemogućnosti da dobije adekvatan odgovor od čega boluje, kod čovjeka se nerijekto javlja sasvim opravdan strah rođen iz neizvjesnosti i neshvaćanja što se s njim događa. Ukoliko je više puta uzostopce nakon pregleda dobio odgovor da je sve u redu, oboljeli se sve više zatvara u sebe (što je pogrešno) i prestaje tražiti pomoć, jer "ionako mu nitko ne može pomoći", i jer su mu jasno i glasno rekli kako je s njim sve u najboljem redu, barem što se tiče fizičkog zdravlja. Osobno sam, ne jednom, nakon besprijekornih nalaza osjetila ogromno razočaranje, intimno pomislivši kako bi bilo kakva dijagnoza bila bolja od neznanja u kojem živim, a dobila sam odgovor: "Pa, možete biti sretni da vam nije ništa!" Ironija ove izjave leži u tome, što meni činjenica da mi nisu ništa našli ne znači ništa: dok trpim u svom, bolovima ispunjenom svijetu; dok se ujutro ne mogu postaviti na noge; dok mi ni jedna tableta za bolove ne pomaže; dok ne mogu otići na posao - a moram jer "mi nije ništa"; dok moram skuhati ručak, a ne mogu stajati; dok moje dijete treba pomoć oko matematike, a ja ne mogu ni sjediti ni misliti; dok se moram popeti na 4. kat, a ne mogu hodati ni po ravnom; dok bi moja obitelj otišla u prirodu, a ja ne mogu ni do WC-a; dok se ne mogu dogovorati za nikakve socijalne kontakte, jer u ovom trenu ne znam ni kakva ću biti kroz pola sata; itd... Morate priznati, da je u takvim okolnostima spoznaja "da mi nije ništa" za mene osobno potpuno suvišna i neupotrebljiva. Dakle, sada se prvobitnom strahu pridružuje i osjećaj bespomoćnosti. Oboljelog često ne razumiju ni njegova rodbina ni njegovi prijatelji. Može se desiti da čuje još jednu legendarnu rečenicu: "Da si uistinu bolestan, već bi ti nešto našli!" Dakle: bolovi+neizvjesnost+strah+nerazumijevanje+neprihvaćanje=depresija. I tada se nekome može učiniti kako je našao odgovor na probleme koji muče oboljelog - ima depresiju. Zato trpi bolove. Istina, taj čovjek iz ove priče uistinu jest depresivan, što uopće nije čudno. Ali, postao je depresivan zato što je bolestan, a nije bolestan zato što je depresivan. I polako ali sigurno zatvara se čarobni krug unutar kojeg se oboljeli kreće. I može se desiti da na kraju dobije svoju prvu (a možda i jedinu dijagnozu) - "SVE JE U NJEGOVOJ GLAVI." Ali, kao što već i naslov bloga kaže NIJE SVE U NAŠOJ GLAVI. Fibromialgija je stvarna bolest. Bolovi koje oboljeli trpe SU STVARNI BOLOVI. I oboljelog je malo briga što mu govore kako mu nije ništa; oboljeli tek traži olakšanje svojih tegoba i da mu vjeruju na riječ. Njegova riječ je sve što ima, barem tako dugo dok medicina jednom u budućnosti, ne pronađe egzaktni način dokazivanja njegove bolesti. Sjetite se koliko je bolesti u prošlosti bilo nepoznatih i koliko je godina bilo potrebno da se otkrije mehanizam njihovog nastanka, što ne znači da su ti ljudi bili zdravi. Nisu. Samo se nije znalo što im je. Pitanje je vremena kada će se nepobitno moći dokazati postojanje Fibromialgije i uzrok njenog nastanka, a do tada je potrebno ne zaboraviti na oboljelog i ne pustiti ga samog u njegovoj bolesti. Zadnja stvar koja mu je potrebna jest nevjerica i osuđenost na život u sjeni etikete hipohondra. |
Zašto jače boli?
|
Istraživači iz meričke države Michigan su u svojim istraživanjima došli do mogućeg objašnjenja, zašto bolesnici sa FM slabo reagiraju na analgetike, odnosno, na lijekove za suzbijanje bolova. Vršili su ispitivanja na dvije grupe ljudi, zdravima i oboljelima od fibromialgije, u kojima su sudionici bili iste starosti i istog spola. Za razliku od zdrave eksperimentalne skupine, u skupini oboljelih od FM, na temelju tomografije (PET) su uočilli slijedeće: - slike su pokazale, da oboljeli imaju u usporedbi sa zdravima manje opioidnih receptora u predjelu mozga, koji prerađuje i ublažavaju signal bola, i ti su pojedinci svjedočili o jačim bolovima. Dakle, ne radi se o "razmaženosti", već o objektivnom razlogu za takav doživljaj bolova. |
17.03.2008., ponedjeljak
Djetinjstvo
|
Do dvadesete godine sam bila zdrava, odnosno, tako sam barem mislila. Kako sam mnogo kasnije shvatila odvrtjevši film svog života unazad - bila sam u zabludi. Tamo negdje do šeste, sedme godiine sam bila normalno i zdravo dijete puno energije, nalik mnogoj drugoj djeci. Međutim, kopanjem po svom sjećanju, počele su mi se slagati kockice mozaika i slika je iz dana u dan dobivala sve jasnije obrise moje prošlosti. Negdje s polaskom u školu, počeli su se javljati i mnogobrojni zdravstveni problemi: česte upale sinusa, koje su prešle u kronični oblik; česte probavne tegobe, česte virusne infekcije, upale sluznice, gljivične infekcije, problemi sa kralježnicom, bolovi u vratu i ramenom obruču, itd. Svi ti problemi nisu bili ništa neuobičajenog i roditelji su me vodili različitim specijalistima, koji su me tada posljedično liječili u okviru svoje specijalizacije. Međutim, ništa mi nije dugoročno pomagalo. Moji zdravstveni problemi su se uvijek ponovo vraćali i izgledalo je da obilascima liječničkim ordinacijama nema ni kraja ni konca. Istovremeno se sjećam toga kako sam se oduvijek jako brzo umarala pa sam zbog toga iz tjelesnog odgoja imala slabe ocjene, jer nisam mogla slijediti tempu većine djece. Nebrojeno mnogo puta su mi govorili kako nemam kondicije i kako moram više vježbati. Međutim, što sam više vježbala, bivala sam umornija, tako da sam s vremenom počela izmišljati razloge zašto ne vježbati. Bila sam umorna i imala sam slabe mišiće, pa nisam mogla napraviti ni najobičniji stoj na rukama ili zvijezdu, a da o penjanju na uže i ne govorim! A savjet je i dalje bio - moraš steći kondiciju. Imala sam česte probleme sa zubima, unatoč redovnoj oralnoj higijeni, a stomatitisi su se redali jedan za drugim. Već u osnovnoj školi sam imala plombu na većini zubi, i svaki puta sam bila prisiljena slušati stomatologa kako mi drži pridige o konzumaciji slatkog i upotrebi zubne četkice. Uzalud sam objašnjavala, da skoro i ne jedem slatkiše, a zube ribam do iznemoglosti. To poniženje prilikom posjeta stomatolozima, doživjela sam još mnogo puta u životu i kao odrasla osoba. Sada znam gdje leži uzrok zubnom kamenu i lošoj kvaliteti zubiju, ali si time ne mogu bog zna kako pomoći. Nekako u doba puberteta mi je počela i kosa vidno ispadati (što se nastavilo sve do danas), ali su svi bili jedinstvenog mišljenja kako je to zbog hormona. Sve vrijeme svoga odrastanja, promatrala sam svoju mamu koja je neprekidno trpila različite bolove, za koje nije mogla dokučiti razlog. Istina je da je i inače bila izuzetno boležljiva (prošla je 7 operacija), ali te trajne, kronično prisutne bolove nitko joj nije znao objasniti. U svojoj nemoći pomirila se s time da će s njima morati živjeti. Danas mi je jasno što joj je, ali sada je već zakoračila duboko u jesen svog života i kako sama kaže, činjenica da zna što joj je, nije joj od neke pomoći. Sjećam se da me je većina liječnika prilikom posjeta njihovoj ordinaciji pitala: "Ima li netko u obitelji slične bolesti?", i kada bih rekla "Da, ima mama", vidjela bih kako su se u sebi pitali, da li kojim slučajem "kopiram" svoju mamu, slijedeći slici koju sam tijekom odrastanja gledala. |
Kako se FM dijagnosticira?
|
SFM je oboljenje koje se za sada ne može dokazati postojećim medicinskim pretragama, iako se u svijetu, gdje je bolest mnogo duže medicinsko priznata nego kod nas, vrše svakodnevna istraživanja, kako bi se našao brži i vjerodostojniji način dijagnosticiranja od trenutno postojećeg. Kako onda do dijagnoze? Američko udruženje reumatologa je donijelo neke smjernice po kojima se može opredijeliti bolest, a to su: - bolovi moraju trajati najmanje tri mjeseca i biti prisutni u sva četiri kvadranta tijela
- nadalje, pregledom se mora ustanoviti makar 11 bolnih točaka od 18 točaka karakterističnih za fibromialgiju.
Naime, za razliku od zdravih ljudi, oboljeli od fibromialgije imaju ova mjesta iznimno osjetljiva na bol, te lagani pritisak na točke doživljavaju kao izrazito bolan. Dakle, na temelju temeljite anamneze, simptoma i FM točaka, te nakon što određenim, specifičnim pretragama isključi mogućnost drugih oboljenja, liječnik (obično reumatolog) postavlja dijagnozu. |
Što je SINDROM KRONIČNOG UMORA?
|
Umor je karakterističan za mnoga oboljenja, no ako traje duže vrijeme (po nekim procjenama od 1-6 mjeseci)i ukoliko mu se pridruže i neki od ispod navedenih simptoma: -mišićni bolovi -bolovi u grlu -bolovi u limfnim čvorovima -problemi sa memorijom -glavobolje -granična temperatura -spavanje koje ne donosi odmor, itd... može se posumnjati na SKU. Liječnik će napraviti sve potrebne pretrage kako bi isključio postojanje neke druge bolesti. Dijagnozu SKU obično postavlja infektolog. Zašto sam spomenula SKU? Zato što su SFM i SKU isprepletene po nekim svojim simptomima, a mnogi bolesnici imaju obje dijagnoze. Razlika između FM i SKU je prije svega u tome, što su kod FM izraženiji bolovi, a kod SKU umor, iako mogu biti prisutni zajednički simptomi kod obiju bolestil. |
Koji su uzroci za pojavu FM
|
Pravi uzrok za pojavu bolesti još uvijek nije poznat ni dokazan. Postoje različite teorije koje govore u prilog tome, da uzroci za pojavu bolesti mogu biti negdje u srednjem živčanom sustavu (povezano sa serotoninom), u žlijezdama s unutrašnjim izlučivanjem, u stresu, preboljelim infekcijama u djetinjstvu i mladosti (osobito virusne infekcije povezane sa herpesom, boreliozom i sl.), povredama ili nekim traumama. Po mojim osobnim spoznajama i nakon višegodišnje komunikacije sa oboljelima, sklona sam prihvatiti ispravnom teoriju, po kojoj je FM najčešće genetski uvjetovana bolest, a sve gore nabrojano, su tek okidači, koji su poslužili kao trigger faktor i aktivirali bolest. U prilog tome svjedoči činjenica da je detaljnom anamnezom vidljivo, kako oboljeli često ima u obitelji barem jednog oboljelog od Sindroma fibromialgije . Iako je moguće naslijediti FM od svojih predaka, nije nužno da se to i dogodi. Moje osobno iskustvo je slijedeće: FM sam naslijedila od svoje majke, koja je godinama trpjela neobjašnjive bolove, ali joj bolest nikada nije službeno dijagnosticirana. Na moju veliku žalost, kćerka svakim danom pokazuje sve više simptoma koji upućuju na FM. Od FM češće obolijevaju žene nego muškarci. |
Koji su najčešće prisutni znaci fibromialgije?
|
Najučestaliji i ujedno najneugodniji simptom bolesti su bolovi u mišićima, kostima, vezivnim i potkožnim tkivima. No, tu popis ne prestaje; već, naprotiv, tek započinje. Velik dio oboljelih se žali na manju ili veću zaboravnost, koja se još skraćeno naziva "fibrofog", ili u domaćem žargonu rečeno "magla u glavi". Nadalje su tu različite senzacije i pojave na koži: osjećaj bolova i pečenja, različiti osipi i lišajevi, gljivično oboljenje kože, neobjašnjive modrice koje se stvaraju "niotkud" itd... Kod oboljelih od FM često je prisutna i sistemska kandidijaza, što znači, da se kandida nije razmnožila samo u pojedinim dijelovima tijela, već je prisutna u cijelom organizmu i izrazito tvrdokorna. Može biti prisutno pojačano ispadanje i slaba kvaliteta kose i noktiju. Sluznica je često izrazito osjetljiva i sklona infekcijama. Česte su i urinarne te druge infekcije u organizmu, sklonost infekcijama i općenito - slaba otpornost organizma. Nadalje, za FM je karakterističan poremećaj spavanja i učestalo noćno buđenje ili učestalo mokrenje. Problemi sa probavom (zatvor, proljev), bolna crijeva i grčevi, često su na popisu simptoma. Gotovo neizostavni pratilac je umor i kronični nedostatak energije, jutarnja ukočenost, tzv. sindrom nemirnih nogu, izrazito pogoršanje uslijed fizičkih napora, suha i osjetljiva sluznica očiju, nosa i ustiju, te zubni kamen unatoč oralnoj higijeni, moguć čudan ukus u ustima, katkada gubitak osjeta za okus i miris ili tek promijenjen okus i miris, ginekološki problemi kod žena (često suha rodnica), izrazite poteškoće sa spavanjem. Veći broj oboljelih se žali i na tzv. Raynaudov fenomen. Mnogi bolesnici pate o glavobolja (često migrenskog tipa) te povremenih vrtoglavica. Kod mnogih je pacijenata prisutna osjetljivost na hladnoću, nepodnošenje buke i jake svjetlosti te mirisa, osjećaj nestabilnosti kod kretanja, osjećaj težine i pritiska u prsima, prisustvo nedefiniranog straha te anksioznost i depresija. Važno je napomenuti, da niti su svi ovi simptomi prisutni kod svih oboljelih, niti su nabrojani svi simptomi koje poedini oboljeli mogu imati. Kao što sam već prije napomenula, bitno se razlikuju od čovjeka do čovjeka. U svakom slučaju, ukoliko postoji više nabrojanih simptoma, postoji mogućnost, da se radi o FM. Malo opširnije: -Kronični umor Umor koji ne prolazi odmaranjem. Čovjek liježe umoran i budi se umoran. Umor se u pravilu pogoršava nakon fizičkih aktivnosti, te ih nerijetko i onemogućava. -Mnogobrojni mišićni bolovi, slabost u mišićima i grčevi Bolovi su, uz umor, najrasprostranjeniji i najprisutniji znak kod FM. Kao što sam već napomenula, bolovi se u pravilu isprva javljaju u predjelu vrata i ramena, kasnije se mogu pojaviti u križima, nogama, rukama i ostalim dijelovima tijela, dok u kasnijoj fazi postaju kronični i zahvaćaju sve mišiće u tijelu. U početku su prolazni, mogu se seliti s jednog mjesta na drugo, pa tako po svom »ponašanju« podsjećaju na artritis, iako se ne radi o artritisu. Čak i tada kada su bolovi rašireni po cijelom tijelu, mogu neki dijelovi boljeti jače od drugih. Prisutna je i slabost u mišićima, osobito ruku i nogu, pa se zbog te slabosti može desiti da s teškoćom idemo uz stepenice, ili čak i obično češljanje kose može predstavljati ozbiljan napor. Zbog slabosti u rukama se može dogoditi da nam ispadaju predmeti iz ruku. -Jutarnja ukočenost Ukočenost sam uvjetno nazvala »jutarnja«, iako je prisutna i nakon drugih perioda neaktivnosti, kao što je popodnevno odmaranje, naprimjer, ili tek sjedenje ili ležanje u istom položaju duže vrijeme. Oboljeli se ujutro budi sa bolnim i ukočenim mišićima, i ta se ukočenost postepeno s kretanjem smanjuje, iako ne nestaje. Uslijed svakodnevnih obaveza, čovjek se brzo umara, pa je zbog bolova i umora prisiljen leći da se odmori, što sa sobom ponovo donosi osjećaj ukočenosti, i tako se kreće u »začaranom krugu.« -Nesanica, poremećaji u spavanju Oboljeli u pravilu teško zaspi, a kad zaspi, često se budi, odlazi po nekoliko puta na WC, nakon čega ponovo slijedi ritual teškog usnivanja. Često imaju tanak san, pa čuju i najmanji zvuk iz svoje okoline. Dokazano je da i prisustvo bilo kakve svjetlosti u spavaćoj sobi, remeti njihovo spavanje, stoga se savjetuje, da spavaju u temeljito zamračenoj sobi, po mogućnosti izoliranoj od bilo kakvih zvukova. Ukoliko je to nemoguće postići, od pomoći mogu biti čak i obični čepići za uši, koji se dobiju u svakoj ljekarni.Posebnu bi pažnju trebalo posvetiti izboru kreveta na kojem spavaju, kako tvrd i neudoban ležaj, ne bi dodatno potencirao njihovu nesanicu i pojačavao bol u mišićima, te umor. -Apneja Kod mnogih oboljelih je dokazana apneja, tj. povremeno zaustavljanje disanja na nekoliko sekundi. -Bruksizam (škripanje zubima) Isto tako, mnogi koji boluju od FM imaju bruksizam, tj. noćno škripanje zubima, čega u pravilu i nisu svjesni, dok ih na to netko ne upozori. Ta pojava još dodatno pogoršava stanje u oboljelog, osobito ako ima bolnu čeljust. -Glavobolje i migrene Glavobolje i/ili migrene su česti pratilac FM. U stvari, kod mnogih se oboljelih upravo glavobolja pojavila među prvim znacima (kod mene je migrena najduže prisutna). Glavobolje mogu biti različitog tipa: tenzijske, migrenozne ili uzrokovane bolovima u vratnom dijelu kralježnice. Dakako, da nećemo odmah posumnjati na FM ako nas boli glava. Prvo je potrebno isključiti sve druge razloge za pojavu glavobolje. Kod trajnih glavobolja je odlična adresa neurolog. -Svrbež i zvonjenje u ušima Iako fibromialgici mogu imati mnoštvo problema sa kožom i sluznicom tijela, mnogi se žale upravo na osjećaj svrbeža u ušima i povremenog zvonjenja u ušima (tinitus). -Suha usta, suhe oči i usta, suha vaginalna sluznica kod žena Kod oboljelih je sluznica izuzetno osjetljiva. Često je prisutna suhoća kompletne sluznice, što u stvari, pogoduje razvoju različitih promjena na sluznici. Kod žena to može biti ozbiljan problem prilikom spolnih odnosa. Oboljeli se često ujutro budi sa zalijepljenim, krmežljavim očima, bez ikakvog vidljivog razloga. -Mnogobrojne i neugodne, probadajuće senzacije u udovima te ostalih dijelovima tijela Uz stalno prisutne bolove, mogu se javljati i razne druge senzacije i probadanja u tijelu, pa tako često mislimo, kako nas boli bubreg, srce ili nešto drugo. Upravo zbog tih difuzno raširenih bolova u tijelu, liječnici prvo žele isključiti neka ozbiljna, autoimuna obolijenja. -Nepodnošenje hladnoće (hladne ruke i noge) Oboljeli se često žale na hladne ruke ili noge, pa čak i tada kada nikom oko njih nije hladno. U pravilu teško podnose hladno vrijeme i oblače se toplije od većine drugih ljudi. Ponekad mogu osjećati trnjenje prstiju na rukama, ili čak opaziti promjenu boje kože na dlanovima. -Osjetljivost na svjetlo, miris, zvuk Hipersenzibilni su na jaku svjetlost, osobito umjetnu i osobito noću. Problem sunčeve svjetlosti mogu ublažiti nošenjem sunčanih naočala (ja bez njih ne izlazim iz stana). Imaju izražen osjet mirisa, pa im često smetaju normalni mirisi, s naglaskom na različitim parfemima, osvježivačima zraka te drugih kemikalija. Isto tako, nerijetko veoma slabo podnose buku i glasne glasove, koje možda zdrav čovjek neće ni registrirati. - Promijenjen okus Osjet okusa je promijenjen. Poneki oboljeli se žale na čudan (metalni) okus u ustima (o tom fenomenu ću detaljnije progovoriti u jednom drugom poglavlju). -Osjetljivost na lijekove i njihove nuspojave Kod velikog je broja prisutna hiperosjetljivost na veći broj lijekova, pa čak i alergija. Na ovo je potrebno obratiti posebnu pažnju, prije konzumacije nekog novog lijeka. -Mnogobrojne i česte prehlade ili alergije Zbog slabijem imunskog odaziva, pa i zbog suhoće sluznice nosa i ustiju, česte su pojave prehlada i drugih infektivnih oboljenja. Nerijetko se može pojaviti i alergija na različite alergene iz naše okoline. -Promjene u težini i zaostajanje vode u tijelu Kod ponekih ljudi se javljaju njihanja u težini, dok je kod nekih naglasak na pretjeranoj težini. Isto tako može biti prisutan problem sa zadržavanjem vode u tijelu. -Sindrom karpalnog tunela SKT ili ti bolni lakat, odnosno, ruka je donekle češći u populaciji ljudi sa FM. Osobno imam taj problem sa lijevom rukom, iako njome malo što radim i to nikako ne mogu pripisati preforsiranoj aktivnosti ruke. -Gubitak kose Kod velikog broja ljudi je opaženo izrazito ispadanje kose. Ja sam među njima. Godinama difuzno gubim kosu, bez nekog jasnog uzroka. Naime, krvne pretrage do sada nisu pokazale nikakav uzrok za takav gubitak kose. -Iritirana crijeva i mjehur Oboljeli se često žale na probavne tegobe (proljev, zatvor, napetost i bolove u crijevima) te na učestalo, a katkada i bolno mokrenje. Česte su i upale mokraćnog mjehura. Kod probavnih tegoba je potrebno isključiti mogućnost kakvog drugog obolijenja koje ih može uzrokovati. Meni osobno je kod upala mjehura veoma dobro pomogao pripravak od brusnica (u obliku čaja ili tableta, jer odlično čisti mokraćne puteve). Mnogi fibromialgici ne podnose određene namirnice (ja ne podnosim mlijeko), tako da je potrebno pratiti što se jede i reakcije organizma na unešenu hranu. -Ginekološki problemi Žene mogu imati mnogobrojne ginekološke probleme, od suhe rodnice, vaginalnih grčeva, bolnog snošaja, bolnih i obilnih menstruacija, itd… -Krvni tlak (moguć i visok i nizak) Učestali su i problemi sa krvnim tlakom, bilo da se radi o povišenom ili sniženom. Osobno naginjem niskom tlaku, što mi predstavlja velik problem osobito ujutro, nakon buđenja. Zbog niskog tlaka imam i česte vrtoglavice. Mislim da je izlišno napomenuti, da je redovna liječnička kontrola krvnog tlaka kod odstupanja više nego potrebna. -Obilno znojenje (osobito noću) Znojenje može biti obilno, a znoj može imati izrazito neugodan miris (zašto je tome tako, i na to ću se podrobnije osvrnuti u jednom od naknadnih postova). No, pošto je pojačano znojenje često prvi pokazatelj endokrinoloških obolijenja, potrebno je provjeriti vrijednosti hormona u tijelu, osobito hormona štitnjače. Naime, mnogi oboljeli od FM imaju i druge hormonalne probleme, koje je potrebno zdravstveno tretirati. -Ponavljanje bronhitisa ili sinusnih infekcija, kronični rinitis Kao što sam gore napomenula, mogući su recidivi (ponavljanja) različitih infekcija, pa tako i bronhitisa ili sinusnih infekcija. Osobno, imam kroničnu upalu sinusa još od djetinjstva, i kronične probleme sa nosnom sluznicom, koja je izrazito suha i iritirana. Često imam začepljen nos, unatoč tome da nisam akutno prehlađena. -Kašalj bez fizičkih uzroka Nerijetko je prisutan i nadražujući kašalj, čemu je uzrok suha i osjetljiva sluznica usta i grla, te povećana količina sluzi koju proizvodi naše tijelo. -Bolno žvakanje i gutanje Pošto FM može zahvatiti bilo koji mišić u tijelu, tako se kod nekih javlja i bolna čeljust (može biti prisutno i »preskakanje« čeljusnog zgloba kod žvakanja te bol prilikom žvakanja i gutanja. -Dvostruko veći broj receptora boli od normalnog Napominjem, da sama nisam bila na ovoj »provjeri«, već sam podatak preuzela s interneta. Međutim, zvuči mi više nego logično, obzirom na bolove koje imam. -Hormonalna neravnoteža Na to sam se osvrnula u tekstu malo iznad. Poželjno je provjeriti rad žlijezdi u tijelu i nivo hormona. Sama imam problema sa štitnjačom. -Sindrom nemirnih nogu Javlja se najčešće tijekom spavanja, odnosno, mirovanja i izrazito je neugodna pojava, koja otežava uspavljivanje ili nas budi iz sna. To je pojava neugodnih senzacija u nogama, koja nas »tjera« na kretanje. Sama sam tom svom problemu dodijelila domaći način »živčane noge«, koji najbolje opisuje kako se osjećam kada me »pograbi«. -Nepodnošenje slatkog, ugljikohidrata, osobito navečer Određeni broj ljudi se žali na slabu toleranciju na slatko i ugljikohidrate, a kod izvjesnog je broja ljudi pronađena i hipoglikemija. -Promjene u ustima Sluznica može biti suha, slina je u pravilu izrazito kisela, javlja se zubni kamenac, neovisno o redovnoj oralnoj higijeni. Kod određenog broja ljudi se često pojavljuju afte u usnoj šupljini ili neka druga sitna i prolazna oštećenja sluznice. Ukoliko se radi o gljivičnom oboljenju, sluznica usne šupljine može biti bijelo obložena, isto tako i jezik. -Ubrzan rad srca Kod velikog broja oboljelih se javlja ubrzan rad srca, ponekad čak i »preskakanje«, što može bit neugodno i iscrpljujuće. -Bol u prsima (nevezano uz srce) Svaku bol u prsima je ipak potrebno provjeriti kod liječnika, kako bi se eliminirala mogućnost srčanog oboljenja. -Druge kronične bolesti Iako je teško govoriti o tome da li su te bolesti nastale zbog FM ili su tek oboljeli izloženiji obolijevanju od njih, za razliku od zdrave populacije; činjenica je da su uz svoju osnovnu bolest prijemčivi i na mnoge druge kronične bolesti. Kao što vidite, mnogi od ovih simptoma su karakteristični za mnogo različitih obolijenja, tako da je jako važno odrediti uzrok tegobama, kako bi liječenje bilo što uspješnije. |
Što je SINDROM FIBROMIALGIJE?
|
Sam naziv SINDROM FIBROMIALGIJE nam govori, da se ovdje radi o oboljenju sa širokom lepezom različitih simptoma, koji se mogu razlikovati kako od oboljelog do oboljelog, tako i ovisno od stupnja bolesti, godina trajanja i mnogo drugih čimbenika. Upravo ta raznolikost simptoma i zahvaćenih dijelova tijela doprinosi težem i zakašnjelom dijagnosticiranju obolijenja. Opisana je kao kronični mišićno-koštani sindrom, za kojega su značajni rasprostranjeni bolovi i probadanja, koji se najčešće u početku javljaju u podrčju vrata i ramena (mogu se i seliti s jednog dijela tijela, na drugi), a kasnije su bolovi difuzno rašireni po cijelom tijelu, pa stoga ne čudi opis koji često možemo čuti od bolesnika:"Boli me sve." I, doista, boli sve, ma koliko to nevjerovatno zvučalo. Naziv fibromialgija dolazi iz latinskog i znači: fibro - vezivno tkivo, my - mišići, al - bol i gia - događanje ili bolest. Bolest je kronična, s njom se živi normalni životni vijek, iako kvaliteta života može biti bitno smanjena. S obzirom na to, da pravi uzrok bolesti još uvijek nije dokazan (postoje mnoge teorije i mišljenja o njenu nastanku) je i liječenje simptomatsko. U liječenju FM obično sudjeluju osobni liječnik te psihijatar i reumatolog, a po potrebi i drugi specijalisti, ovisno o tegobama koje oboljeli ima. Terapija se obično svodi na na liječnički nadziranu upotrebu analgetika i po potrebi - antidepresiva, te mišićnih relaksanata. Antidepresivi zbog svog djelovanja imaju izvjestan utjecaj i na opuštanje mišića, te tako i na smanjenje boli. Dijagnozu SFM uobičajeno postavlja reumatolog. |
Ankete
ANKETA BR. 1 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
FibromialgijaKAZALO:
TOP ČLANAK
Nije sve u glavi
UKRATKO O FIBROMIALGIJI:
Što je sindrom FM
Povijest "priznanja FM"
Koji su znaci FM
Uzroci FM
Sindrom SKU
Kako do dijagnoze
O boli
KRONOLOGIJA MOJE BOLESTI
Djetinjstvo
Mladost i studij
Dan kada su kola krenula nizbrdo
U traženju odgovora
Preseljenje i put ka spoznaji
Konačno sam odškrinula vrata
Guaifenesin protokol I
Guaifenesin protokol II
Guaifenesin protokol III - salicilati
MOJA ISKUSTVA
Mišići rade 24 sata na dan
Moj mapping
Kako se osjećaš
Depresija
U genima - da ili ne?
Mali trikovi kako si olakšati život
ZANIMLJIVOSTI I ISTRAŽIVANJA
Zašto jače boli
Zašto san ne odmara
FM-glavobolja-serotonin
Markeri za FM i SKU - istraživanja
Ankete na blogu
MOJA RAZMIŠLJANJA
Istina i zabluda - moja razmišljanja
Ne znati ne znači da ne možemo vjerovati
Kako se (olako) shvaća FM
Pošto je opcija komentiranja isključena, molim vas da ukoliko me iz nekog razloga želite kontaktirati, koristite e-mail.
Blog je nastao zbog želje da progovorim o bolesti, koja
nam život jednog lijepog dana može okrenuti naglavačke.
Meni ga je.
Nevidljiva je, nedovoljno poznata široj javnosti, zavita u velo tajni ili ako
se o njoj i govori, često se govori s negativnim predznakom, koji čovjeka
nerijetko arhivira u ladicu s natpisom "hipohondar" ostavljajući ga samog
u njegovom začaranom krugu sasvim privatnih i osobnih bolova
***
Napominjem da nisam medicinski educirana i da je ovaj blog samo rezultat
mojih vlastitih, dugogodišnjih iskustava sa kroničnim bolovima i saznanja
do kojih sam došla u tim dugim godinama traganja za odgovorom, što se
samnom događa
***
Više od dvadeset dugih godina sam lutala i tražila odgovore na pitanja koja
su me mučila. Bila sam osamljena, neshvaćena i zbunjena, jer nisam znala
zašto sam toliko drugačija. Upravo u tim dugim, osamljenim godinama
leži razlog za ovaj blog što ga dijelim sa vama.
Namjena ovog bloga nije samopomilovanje i traženje sažaljenja,
namjena mu je posve drugačija - pokazati da život može biti lijep
čak i tada kada koračamo kroz trnje.
U želji da skinemo veo šutnje, nerazumijevanja i neznanja
kojim smo prešutno okruženi, želim vam dobrodošlicu i savršeno zdravlje!
FM_lady
KRATICE
FM - Fibromialgija
SKU - Sindrom kroničnog umora
KORISNI LINKOVI
Brošura Zakona o zaštiti prava pacijenata
Fibromyalgia Treatment Center
GUAI GROUP
FIBROMYALGIA SYMPTOMS
Prohealth FM site
Prohealth FM forum
Izvidi negativni, boli pa povsod
Shema za mapiranje
Radio emisija o SKU
PREPORUČUJEM ZA ČITANJE:
1. "What Your Doctor May NOT Tell You About Fibromyalgia"
by R. Paul St. Amand, M.D.,
and Claudia Craig Marek
2. "What Your Doctor May NOT Tell You About Pediatric Fibromyalgia"
by R. Paul St. Amand, M.D.,
and Claudia Craig Marek
168 page softcover book
3. "What Your Doctor May Not Tell You About Fibromyalgia Fatigue"
by R. Paul St. Amand, M.D.,
and Claudia Craig Marek
4. "Living well with Chronic Fatigue Syndrome and Fibromylgia"
by Mary. J. Shomon