FIBROMIALGIJA NIJE U NAŠOJ GLAVI

29.03.2008., subota


Istina i zabluda o FM - moje mišljenje


Tražeći po internetu informacije o fibromialgiji, u nekoliko sam navrata naišla na tumačenje kako je fibromialgija, zapravo, bolest od koje obolijevaju izrazito nervozne i osjetljive osobe, koje vole preuveličavati svoje stanje i nerijetko odbijaju liječenje; kao i tvrdnju da se fibromialgija koja je prešla u svoj kronični oblik još naziva i »psihogena reuma«. Ovakvim i sličnim »tumačenjima« Sindroma FM, nanosi se velika nepravda oboljelim od ove teške i neugodne bolesti.

Oboljelom je život i tako dovoljno težak: bolestan je, ograničen u svojim poslovnim, socijalnim i obiteljskim aktivnostima, izložen nevjerici svoje okoline, koja jednostavno ne može prihvatiti činjenicu da postoji takva bolest kod koje čovjeka sve boli, a ne mogu mu pronaći ništa.

Nerijetko ga okolina promatra i tretira kao umišljenog bolesnika: poslodavci ispod oka gledaju na njegovu odsutnost s posla, obitelj ne shvaća što se s njim događa i uopće, kamo god se okrenuo nailazi na visok zid nerazumijevanja.

I kad netko iz njegove okoline, uslijed želje da sazna nešto više o toj bolesti, naiđe na takve izjave i razmišljanja, to ih samo još više učvrsti u njihovoj procjeni kako se radi o osjetljivoj i neurotičnoj osobi.

Ali, to ni izbliza nije točno!

Kako netko s jedne strane može tvrditi da je uzrok pojave fibromialgije nepoznat, a istovremeno s druge strane tvrditi kako je njegova bolest psihički uvjetovana? Ovo je najobičniji paradoks!
Ukoliko nam nije poznat uzrok nekog problema, to još uvijek ne znači da problem ne postoji.

Moja vlastita iskustva mi govore, a to su pokazala i mnogobrojna istraživanja u inozemstvu, kako od FM obolijevaju ljudi iz različitih socijalnih slojeva, različitih zanimanja, karakternih osobina, stupnja osjetljivosti, različitog stupnja aktivnosti (među oboljelima se nalaze i ljudi koji su se prije izbijanja prvih znakova bolesti, aktivno bavili sportom), životnih zanimanja te starosnih skupina, s naglaskom na tome da je među oboljelima ipak najveći broj žena. Zašto je tome tako, možemo samo teoretizirati.


Činjenica je da je među oboljelima mnogo hipersenzitivnih ljudi, što, naposlijetku i nije nikakvo čudo, s obzirom, da godinama biju bitku s svojim nevidljivim neprijateljem, svojom bolešću.
Ne samo da se bore sa svojom bolešću, već se svakodnevno moraju boriti i sa nerazumijevanjem, neshvaćanjem i osuđivanjem svoje uže i šire okolice.

Oboljeli želi normalno funkcionirati, ali uslijed bolova koje trpi i niza drugih zdravstvenih problema koji su sastavni dio dijagnoze – to ne može.

Može se desiti da ne može otići na posao.
Može se desiti da sa poteškoćom izvršava svoje radne zadatke.
Može se desiti da jednog dana zbog toga izgubi svoje radno mjesto.
Može se desiti (i dešava se) da uslijed nemogućnosti izvršavanja uobičajenih obiteljskih obaveza, raspadne njihova veza ili brak.

Ne trpi samo oboljeli, trpi i njegova obitelj. Ukoliko oboljeli ima sreću da ima razumnog i empatičnog partnera, spremnog da mu pomogne, priča je donekle lakša. No, najčešće se i partneri oboljelog zasite njihove bolesti i veza je tada na krhkim nogama – pitanje je kada će pokleknuti.
Ne postoji ni jedno područje života oboljelog koje ne trpi zbog njegove bolesti.

I tada govoriti čovjeku kako je njegova bolest umišljena, psihički uvjetovana, hipohondrija ili tek paravan za izbjegavanje svakodnevnih obaveza – može biti kap na ionako prepunu čašu.

Jedini način da se eliminira ova nepravda i zabluda jest u ispravnoj edukaciji, kako oboljelog, tako i njegove okoline, te intenzivan rad na istraživanju uzroka i načina dokazivanja, te efikasnijeg tretmana bolesti.

Za kraj ponavljam riječi, koje često koristim i nadalje ću to naglašavati: Bolovi koje trpimo su stvarni. Bolest je službeno priznata. Ima svoje ime. Oboljeli nisu hipohondri, već ljudi koji traže načina da si pomognu i da im se pomogne
.


Želim vam lijep danPrint#
FM_lady

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se