Pod sestokrakom zvezdom

Potrebno je da prvo nesto priznam. Kad mi je gospodin Georgije Pavlovic predao svoj rukopis i trazio da ga procitam, nisam mislio da cu tu nesto narocito saznati. Mislio sam da u glavnom sve sto treba znati o masonstvu i njegovom jevrjskom poreklu, znam. Primio sam ipak nalog iz postovanja koje dugujem samoj licnosti piscevoj. Citajuci pak ovo delo zastideo sam se, jer sam poznavao svoju gotovost da u vaznoj stvari sebi pridajem vise znanja nego sto stvarno imam.

Otuda kad je gospodin Georgije Pavlovic smatrao da bi nekolikoreci - kao predgovor - njegovu knjigu dobro pretstavili citaocima, ja sam primio poziv, uveren da ce najbolji predgovor biti ako priznam svoj slucaj. Jer, zaista malo znamo o tajnom delovanju jevreja, a mnogi i toliko malo da uopste ne smatraju da tu nesto ima da se zna.

Najveci uspeh jevrejstva i lezi u tome, sto su tako veliku snagu i tako presudni uticaj na covecanstvo prikupili u svoje ruke, a to retko ko, pa i to nedovoljno, poznaje. Za veliku vecinu skolovanih arijevaca jevreji su lutajuci, napaceni, nepravicno gonjeni, vredni i vrlo talentovani narod, koji nista drugo ne trazi vec da moze da radi da bi ziveo. Za te skolovane ljude imperijalizam je teznja za osvajanjem koju imaju samo Nemci, Englezi, Rusi,
Amerikanci, Francuzi, Japanci, Italijani, a koju su juce imali Vavilonci, Persijanci, Makedonci, Rimljani, Mongoli, Turci i Spanjolci. Jevrejski imperijalizam je u tim krugovima nepoznat -i juce i danas nepoznat. Optuzivace ti ljudi i svoju rasu, cak i svoj narod rodjeni za imperijalizam, jevreje pak nece. I ne samo to. U najvecem broju slucajeva, ako se ko usudi da ukaze na imperijalizam jevrejski,taj ce proci kao nesrecnik. Napasce ga njegova rodjena braca
kao "mracnjaka", "reakcionara srednjevekovnog", "zatucenjaka verskog", ili u poslednja vremena; kao i "petokolonasa" i "izdajnika".

Ne ume covek da objasni od kud ova zucnost. Zasto, na primer, o imerijalizmu ovog ili onog naroda mogu ljudi razgovarati mirno, a o imperijalizmu jevrejskom moraju brzo preci na izlivanje zuci? Ali po pravilu tako biva. I to ne kad razgovara jevrejin sa nejevrejnom, vec kad govore medju sobom cistokrvni arijevci.

Ipak izgleda da je ovome uzrok u tome sto jevreji postizu sve svoje uspehe tajno, lukavoscu, a ovi uspesi nisu pretstavljeni vidljivo na kartama geografskim. Zato ona strana koja taj imperijalizam porice, ima u vidu nekog krivonogog Isaka, s izlizanim odelom, sto, reklo bi se,
bez ikakve zarade, stoji na vratima svoje telalnice po vasceli dan, a uvece odlazi, pognute glave, u svoj kraj, vracajuci kuci serpicu s poklopcem u kojoj je jutros os kuce sebi rucak doneo. I gledajuci ga tako u mislima, ona se smilostivi nad ovom briznom prilikom, i u njoj bukne osecanje pravde, otvori se slavina plamene recitosti, i kad ponestane dzebane, (kao sto borci bacaju jedan drugome na glavu i predmete namenjene sasvim miroljubivoj upotrebi), - tako kad ponestanu razlozi, u vatri borbe, dolaze do upotrebe reci koje za ozbiljan razgovor nisu predvidjene. Strana koja ovako radi nece da bude pravicna i da se seti da u ostalim narodima ima i jos briznijih ljudi od ovog Isaka , pa to ne smeta tim narodima da budu optuzivani za inperijalizam.

Kao kameleon, on uzima boju naroda u cijoj sredini zivi, iako ostaje potpuno odvojen od njega. To je superimperijalizam, koji se tajno nadgradjuje ne nad jednim narodom, vec nad svim narodima, pocevsi od naroda bele rase. Sami pak jevreji obicno, na optuzbe ne odgovaraju, narocito ako je ova dobroobrazlozena. I tu
pokazuju izvanredno poznavanje ljudske povrsnosti, a istovremeno svoju organizaciju i disciplinu. Prvu pokazuju u tome, jer znaju da povrsni svet i najtezu i najsenzacionalniju optuzbu utoliko brze zaboravlja u koliko se manje o ovoj govori. A najmanje ce se govoriti o optuzbi na koju optuzeni ne odgovaraju. A drugu pokazuju time sto svi od reda cute u stvaari koja ih inace tangira duboko, sto bez cvrste njihove povezanosti i podredjenosti svojoj
hijerarhiji ne bi bilo moguce.

Desi li se ipak da optuzba pravi veliki utisak sama sobom,
jevreji spremaju proces: "Sud objektivni neka kaze svoju rec", sta bi oni govorili? Oni ce proces samo marljivo i tiho spremiti: sudije i advokate, svedoke i vestake, stampu i ostalo javno mnenje, - istovremeno trazeci nacina da uticu na suprotnu stranu ili na njegovu odbranu i njene dokaze. Ali i tu vise vole da postignu "casno poravnanje" nego neku tesko osudjujucu presudu, - jer ipak su ove opasnije, posto se o njima vise govori, nego poravnanja koja strasti
umiruju.

A imperijalizam jevrejski je fakt. I to je danas jos najmnocnija imperija na svetu: superimperija. Jer imperija dolazi od imperare sto znaci zapovedati. A ako vodjstvo nekog naroda danas ima toliku moc i toliki uticaj kao jevrejstvo, da se velike imperije drugih naroda na njegovu zelju stavljaju u pokret, onda se ta moc moze nazvati samo superimperijalizmom. Kad govorimo otome, onda ne bih hteo da se misli na presudni uticaj jevrejski u ekonomsko-
finansijskim stvarima, posto se to smatra kao neko prirodno polje rada na kome jevreji postizu svoje ogromne uspehe.

Hteo bih napraviti, da se sva paznja citalaca usredsredi na njihov, jevrejski uticaj na socijalni, politicki i duhovni zivot nejevreja. Taj uticaj je isto tako ogroman, pa cak i presudan, kao i u ekonomiji. Medjutim, priznace to svaki branilac jevreja, nejevreji bi ipak trebali da imaju kao
neku samoupravu, te svojim zivotom sami da upravljaju, a ne stvari koje se samo njih ticu, - u njihovim rodjenim drzavama, da zavise od jevreja.

Istorija XIX veka Evrope je u stvari istorija rastuceg jevrejskog uticaja unjoj, i to utoj mer, da su jevreji u prvoj trecini XX veka drzali sve evropske nacije, socijalno politicki i duhovno u svojoj vlasti. Razume se, da prema pravoj organskoj vrednosti ovog uticaja, pada u senku
prevashodni uticaj jevreja u ekonomski-finansijskim stvarima. Jer ako su u ovom prisustvo i uspesi jevreja i razumljivi, prisustvo uticaj i uspesi jevreja u socijalnom i duhovnom zivotu nejevrejskih naroda pretstavlja pravi Corpus stranierum, strano telo, u necem bitno svojem i
samo svojem, gde uvlacenje stranog uticaja ne samo nije potrebno, vec je opasno i cak svetogrdno. Tu je samo prisustvo stranog tela nepristojno, i kad se drzi po strani, skromno.

A kad se razbaskari u najintimnijim delovima i funkcijama naroda, onda je to kao preljuba toga naroda, izneverenje nacelima zivota njegovog. To unistava taj narod polako ali sigurno. Svlaci ga s temelja na kojima je zasnovan zivot njegov, temeljima koji su vekovima vec dokazali svoju vrednost, i prevodi ga na nove, "moderne" na kojima se mogu samo "kule od karata" izraditi, (a stvarno takve kule se i prave u raznoj "naucnoj literaturi", na hartiji, da bi se ti novi temelji prikazali i na njima pokazale "kule u vazduhu"). Kad se na te temelje pak prenese stvarno zivot narodni, onda odmah nastaje uleganje njihovo, naprsnuce konstruktivnih zidova, dok naposletku cela gradjevina narodnog zivota ne dozivi svoj slom.

Prema tim posledicama nistavne su stete koje jevreji jednom narodu mogu u ekonomiji da pricine. Ma koliko veliko njihovo iskoriscavanje bilo, od toga se ne umire. A od onog drugog uticaja, socijalnost, politickog i duhovnog od toga se umire. Ima naroda koji se nalaze vec na rubu propisati, - a ima starih naroda, koji danas ne postoje i koji su nestali sa takvih razloga.

Time, razume se, nisam hteo reci da ekonomski uticaj treba da taj uticaj obicno najpre inajcesce pada u oci svetu i obicno, kad se govori o jevrejskom uticaju, misli se na ovaj, - pa sam zbog toga hteo da zamolim citaoce da bas o tom vidljivijem uticaju ne misle toliko, vec o onom manje vidljivom ili manje dozvoljenom, vise opasnom i vise svetogrdnom u najintimnijim oblastima zivota pojedinih naroda. I sto je glavno taj uticaj se ne vrsi na jedne narode, a drugi se ostavljaju po strani. Svi narodi bele rase napadnuti suod ove potajne bolesti. I ona ih ne samo ekonomski iscrpljuje, sto je jos najmanje steta kao stosmo videli, vec ih unutra drustveno razara, politicki im namece upravu i zakone pogodne za sirenje i organizovanje daljeg njenog uticaja i duhovno ih zaslepljuje i umrtvljuje.

Istorija svakog naroda Evrope bi mogla pruziti o tome potvrde za svaku napred iznetu tvrdnju. Samo, razume se, istorija objektivna, a ne istorija falsifikovana kakvu su XIX i XX vek izlagali, radi ucenja, svojoj decipo skolama sviju naroda Evrope.
Evo jednog, za to, retko recitog primera.

Mi smo ucili opstu istoriju, kao i nasi roditelji i nasa deca. I tu se od nas trazilo da znamo ogroman broj cinjenica i godina. Ali, recimo o Fr.Bekonu baronu verulamskom, i njegovoj "Novoj Atlantidi" govori se svega nekoliko reci, i to tako da se ovo delo svrstava u tzv. "utopisticku literaturu". Medjutim, iz ovog dela Gospodina GeorgijaPavlovica, mi vidimo nesto sasvim drugo. Mi vidimo da je Fr. Bekon izlozio jedan fantastican plan kako ce zamisljeno ostrvo, Benzalem, postati srediste svetske imperije.Da posle toga plana Englesko ostrvo nije zaista i postalo sredistem ogromne imperije, onda bi delo Fr. Bekona moglo da se smatra i utopijom. Ali eto cuda! Ta se Bekonova zamisao i ostvarila, i to potpuno. Kad se nesto unapredx medju ljudima iznese, ma kako fantasticno izgledalo, ako se ostvari, onda se vise ne moze smatrati utopijom, vec utoliko vise genijalnim planom, u koliko je ostalim ljudima, pre njegovog ostvarenja, izgledalo manje ostvarljivim. A kad je tako, onda bi "Nova Atlantida" u istoriji koja se daje nasojdeci trebala da zauzme glavno mesto. Jer eto tokom XVIII i XIX veka stvorena je imperija cije je srediste Bekonova otadzbina.

Za stvaranje te imperije vazno je dakle to delo, koje je plan o tome iznelo u vreme kad je Engleska bila mala, kad nije ni na ostrvima njena vlast bila ucvrscena, kad je tek prosla opasnost koja joj je pretila od evropske kontinentalne koalicije i blokade, kad je tako malo izgleda bilo za njen ovakav porast. Ali iako je sve tako, udzbenici istorije iz kojih mi ovu izvanredno vaznu nauku ucimo, produzuju da potsmevackim omalovazavanjem govore o Bekonovoj "Novoj Atlantidi".

Ocigledno je da se ovo ne cini zato sto se Bekon i njegovo delo ne uvazavaju dovoljno, vec zato sto "neposveceni" ne treba da saznaju za to. Jar ako saznadu, onda ce videti na koji je nacin neznatno ostrvo engleske postalo srediste Veliko-britanske imperije. Saznace kakvu ogromnu politicu ulogu igraju tajna drustva uopste, a narocito ovakva kao sto je od Bekona predlozeno uovom delu drustvo "Solomonov hram". Po volju, a prema postavljenom zadatku, ova drustva mogubiti gradilacka ili rusilacka, sto zavisi da li onaj koji upravlja tim drustvo zeli da podigne ili srusi moc jednog naroda. Zato se udzbenici istorije, iako je plan Bekonom ostvaren, prema ovom njegovom delu drze s prezrivim sazaljenjem. Zato sto se zna da ce se posle toga malo ko naci da pronadje i popravi nekustaru knjizurinu prepunu prasine, da bi u njoj citao utopisticku sanjariju. Bas zato sto je plan ostvaren potpuno, zato se zeli da prikrije, da se na taj nacin ne bi saznalo kakvu ogromnu politicku ulogu imaju tajna drustva u stvaranju i obaranje imperija. Znaci da ti udzbenici istorije ne iznose istinito dogadjaje, niti uzroke i posledice pojedinih istoriskih zbivanja od presudnog znacaja. Znaci da se mi i nasa
deca kljukamo pricama o manje vaznim stvarima, a glavne i skrivene opruge istorije se od nas kriju. Kako, dakle, posle toga da nemamo pravo da zakljucimo da je istorija koju smo ucili po skolama falsifikovana, podesavana tako da se iz nje nije uticaj vrlo uticajnih a skrivenih faktora mogao videti?

Pocetkom XX veka izbio je na javnost jedan drugi plan "Protokoli sionskih mudraca". Taj plan sadrzi postepene uslove koje treba ostvariti da bi jevrejstvo postupno i otvoreno ovladalo svetom. U pocetku je to "ozbiljnim ljudima" izgledalo kao pakleno podmetanje nekog inteligentnog i fantasticnog antisemiste, da bi se antisemitizam "mogao sto bolje rasplamsati". Otuda su "ozbiljni ljudi" to ssmatrali "neozbiljnom stvari", dakle opet utopijom. Ali posle Ruske revolucije, njenog jevrejskog porekla i karaktera, i svega sto se tom prilikom ispoljilo, paznja sveta je bila privucena na "protokole". Ljudi su se poceli pitati: kakva cudna koincidencija izmedju "protokola" i Ruske revolucije? Da se prvo desila Ruska revolucija, pa se tek potom pojavili "protokoli", onda bi se moglo mislsiti da neko u stvari opisuje ono sto se desilo kao da ce se tek desiti, da bi stvorio utisak kao da je "protokolima" unapred to bilo predvidjeno. Ali ovde su se prvo pojavili "protokoli", a Ruska revolucija je dosla tek dve
decenije po tom, a izgleda tako kao da se radi po "protokolima". Ovim su "protokoli" dakle dobili potvrdu dogadjaja.

Kad bi se sad nasla neka knjiga, koja govori o nekom vaznom dogadjaju koji ce se tek dessiti, dok se ti dogadjaji ne dese, slobodno nam je o toj knjizi suditi kako za dobro nadjemo.Ali kad se zatim predvidjeni knjigom dogadjaji zaista i dogode, onda vise ne mozemo misliti sta hocemo, onda smo primorani da kazemo za tu knjigu da je ili ostvareno prorostvo (ako je
otkrivala namere Bozje), ili ostvaren plan (ako je otkrivala namere ljudske). Jevreji su se dali na posao da procesima dokazu falsifikat tih "protokola". Ali to sad nije interesantno. Videli smo vec kako procese jevreji prave, pa ne bi bilo cudo, ako se dogodi, pored takvog uticaja kakav su pribavili, da dobiju i kakvu presudu u svoju korist. Ponavljam
nije to za sada interesantno. To bi bilo interesantno pre, recimo, cudnovatih dogadjaja Ruske revolucije.Tada bi bilo vazno znati da li su "protokoli" falsifikati ili ne. Od tih dogadjaja to nije vazno, jer su "protokole" ovi dogadjaji potpuno potvrditi, pa je moguce, posle toga, pre
sumnjati u autenticnost ili zakonitost sudske presude nego u istinitost "protokola sionskih mudraca".

Ali Bekonova "Nova Atlantida" nije ni s cije strane osporena. Niko nije rekao jos da je to falsifikat. A i da je to rekao, da je dokazao da to nije, recimo, dalo Fr. Bekona, to bi imalo malo znacaja. Nije tezina u tome ko je pisao, vec da li je zaista pre desivsi se dogadjaja to bilo vec napisano . A ovde se to ne spori. Ali zasto se spori ozbiljnost same knjige. Prikazuje se u udzbenicima opste istorije, u enciklopedijama, u istoriji literature, kao primer utopisticke knjizevnosti, ma da istinita istorija mora utvrditi, da je to grandiozan plan po kome je pomocu tajnog drustva "slobodnih zidara" osnovana na citav vek posle Bekona, stvorena Britanska imperija.

Kratko da kazem: mnogo stvari ima o kojima ne pisu nasi udzbenici istorije, ako se radi o proslosti, ni nasa stampa ih ne belezi, ako se radi o sadasnjosti, a bas te precutane stvari presudno uticu na istoriju. I kad je takav slsucaj, onda ce se iza te precutane stvari naci prikriven jevrejin. On nema racuna da se njegova uloga vidi i sazna. On je udesio da se otome ne pise. Zato se imperijalizam jevrejski ne vidi, zato mali broj ljudi o tome zna, a od toga veceg i sve obuhvatnijeg niti je bilo nit ce biti. Jer ta zudnja traje koliko i njegova istorija: pedeset vekova. Nikad je se nije odrekao. Ona je upravo razlog njegovom cudnom odrzavanju pod uslovima pod kojima se jos ni jedan narod nije mogao odrzati. Vec devetnaest vekova je on rasejan po svetu kao pleva medju drugim narodima, bez drzavne organizacije, zaboravio je svoj jezik, izgubio je organsku narodnu strukturu, promenio je stvarno u veru svoju, proganjan kao ni jedan drugi narod, on je sacuvao svest da je jevrejin i da je njemu "Bogd obecao i zakleo se da ce vladati svima narodima". A toliko je bilo dovoljno da on sacuva svoju individualnost i svoje neuporedivo jedinstv.
I rat ovaj sadasnji uglavnom je delo Jevreja. Kad to kazem ne mislim da tvrdim da ne postoje strasti, racuni su zablude ostalih naroda. Daleko od toga.Da ovi ne postoje Drama ne bi mogla da se konstruise. Njemu je ovaj rat bio potreban da bi se srusio nacionalizam i hriscanstvo arijevskih naroda, ove jes zaostale prepreke (politicka i duhovna) njegovoj otvorenoj vladaviti nad ovom rasom.

Zato je on rat pripremio, - dobro je u rat ussspe da uvuce narode, - dobro je dozirao snage da rat traje dugo i sto duze, kako bi proizveo rasula nacionalna i duhovna koja su mu potrebna. Mi cesto vidiom na skicama kojima se prikazuje situacija na vojistima nacrtana kljesta kojima
jedna vojska pokuzava da obuhvati drugu vojsku. Ali jedna velika ljiesta nismo videli. To su jevresja kljest kojima su jevreji namislili da stegnu celu belu rasu: istocni krak tih ljesta cini jevrejska tvorevina boljsevizam, a zapadni krak opet jevrejska tvorevina plutokratija. Jevreji su tako postavili svet bele rase da bira izmedju njihove dve tvorevine, obe antimoralne i antisocijalne i antinacionalne. Vestina je njihva, pri tom, da su uspeli samu belu rasu tako da pocepaju, i da oba kraka svojih kljesta naprave od zivog tikiva te iste rase protiv cijih bitnih interesa i vojuju.
Neupuceni citalac razume se vrti glavom na sva ova tvrdjenja, cudeci se kako je moguce da jedan narod od petnaest miliona ljudi, rasutih po svetu, moze ovakve uspehe da postigne. Na to moram da ponovim da u toj neverovatnoj nesrazmeri i lezi glavni razlog uspeha jevrejskog. Svet ih potcenjuje, jer su malobrojni, rasuti po svetu, bez jezickog jevrejskog jedinstva, na izgled zauzeti samosvojim poslovima, nemaju svoje vojske i flote, u svakom narodu se prikazuju kao dobri rodoljubi cak.

Zivotinje ne znaju za orudja. Sve sto cine rade samo svojom snagom. Covek zna za orudja. Orudjima raznim covek umnozava svoju snagu. Tu valjda i lezi glavna kvalitativno-vidljiva razlika izmedju zivotinje i coveka.
Jevreji su tu moc coveka primenili u svojim politickim ciljevima. Samo svojom snagom oni bi mogli sasvim malo. Davno bi morali nestati kao narod, jer bi se uverili da je njihova pedesetvekovna teznja neostvarljiva. Oni zato sami neposredno malo rade. Sluze se svojim orudjima, svojim polugama. U duhovnom pogledu je takva poluga slobodno zidarstvo. Tu se njihovi clanovi obradjuju strpljivo i oprezno. U "radionici" se nalaze dva kamena: grubi i uglacani. Grubi kamen je clan masonerije pri ulasku u calnstvo, a uglacani je na kraju obradjivanja. U stvari grubi kamen je
covek iz naroda jos neodredjen, jos vezan svom snagom duha i krvi za svoj rod i veru otaca svojih. Onaj uglacani kamen pretstavlja masona koji je prekinuo sve te veze, odrodio se, postao potpuno odani clan internacionalnog drustva preko koga mogu jevreji vladati drugim
narodima. Nije moje da pokazujem kako to biva. To ce delo Gosspodina Georgija Pavlovica vec pokazati, ukazujuci onima koji bi hteli jos vise uci utu cudnu stvar, na obilnu i pouzdanu literaturu o to stvaari.

U politici je takva poluga demokratija. Tu se prvo uspeva domacin narodni, pricama da on nije odgovoran, te se tako drustvo narodno lisi budnog domacina. A posle sve ide lako. Pre reda, pre pravde, pre istine, jevreji su stavili kao zahtev demokratije slobodu, i njoj zrtvovali
sve drugo, samo ne svoje interese. Jer su u stvari slsobodu zato i stavili napred da bi pod njenim plastom mogli razoriti i uuuusspavati sve organe narodne samozastite, i koji su dovle sprecavali ovaj nalet. Iza svake partije koja bi imala izgleda na uspeh stajao je jevrejin, ili ako nije mogao sam, onda je tu morao biti slobodni zidar, vec uglacani kamen, ili plutokrata, na drugi naciin vezan s jevrejstvom.

U ekonomiji je poluga plutokratija, vladavina novca. Pomocu ove je covek postao sluzeca, a novac gospodareca vrednost. Sve se prodaje: rad i zemlja, cast i strast, mac i pero. Od ukek je to bilo. Samo niko novcu nije uspeo takvu moc da da i niko tako daleko nije novcem uspeo da prodre kao savremena plutokratija, sva od jevreja izgradjena. To je nalicje demokratije u ekonomiji, kao sto je ova lice polukratije u politici. Njih su dve nerazdvojne: ko hoce demokratiju, taj mora primiti plutokratiju, -i obrnuto. Jevrejstvo je stvorilo taj sistem privredni. Njemu je trebala ta neogranicena moc novca i on je to i stvorio. Drugi su drzali zemlju, drugi su imali radnu snagu, drugi su drzani prirodna bogatstva. On to kao stranac nije mogao imati.Ali pomocu kreditnih pisama, dobijenih od
svojih rodjaka u inostranstvu, on je dolazio u zemljubez novca, nalazio ga u samojzemlji, radio s njenim dobrima, s njenom radnom snagom, pa ipak uzimao ogromne zarade, jer je bio finansijer. On je pronaso nacin kako se novac plodi bolje nego makoje zivotno stvorenja i pomocu svojih jevrejskih veza on je izatkao ogromnu mrezu u kojoj se kao pauk pio zivotne sokove citavih naroda bez mnogo muke a s mnogo zadovoljstva. A novac mu je davao vvlast nad ljudima i zenama, nad macevima i perima, nad partijama i vladama, nad stampom i umetnoscu, pa cak i nad naukom.

U drustvenoj pak strukturi i dinamici mu kao poluga sluzi marksizam odnosno boljsevizam. Trostruku korist jevrejstvo vidi od ove svoje poluge. Marksizam prvo napada duh narodni, podgrizajuci i ubijajuci veru otacasku: Nema Boga, nema duse, sve je samo materija: Sve se
svodi na zemlju i sve samo na zemlji ima da se odigra. Materijalizam i ateizam nisu tvorevine jevrejske, ali markisazm ih je masovno upotrebio, on je od njih napravio religiju mase. - Marksizam zatim napada nacionalnu celost narodnu, unoseci mesto nacije, kao sudbinske i
zivotne neraskidne zajednice, gde celina biva pogodjena, ako joj jedan deo bude pogodjen, pojam borbe klasa. Istorija jednog naroda nije dakle istorija krvlje, duhom i sudbinom povezana u jednu celinu rodjene brace, vec istorija jednog krvavog klupceta, u kome je sudbina uplela dva krvna neprijatelja koji se kroz vekove medjusobno tlace, ujedaju i ubijaju.
Marksizam, na posletku, odvojivsi tako od narodne duhovne i krvne celine svoje pripadnike stvara jevrejima odanu udarnu trupu, koja treba, u poslednjem naletu, da mu posluzi u krilu svakog naroda, radi rusenja njegove nacionalne i duhovne samosvojnosti.

Eto tako neznatno brojem jevrejstvo uspeva da izvrsi ogromne pokrete i ostvari svoje dalekosezne, sveobuhvatne ciljeve. Gospodin Georgije Pavlovic je u ovoj knjizi govorio samo o slobodnom zidarstvu. Svojim predgovorom ja sam citaoca i suvise zadrzao. On treba u svoj dubini da se upozna sa slobodnim zidarstvom, jer to je prva i najvaznija poluga.
Delo gospodina Georgija Pavlovica ima mnogo odlika, a najpre ove dve: istinoljubivost i jezgrovitost. U svojim izvorima on je izbegavao literaturu u koju sam nije potpuno verovao. To je ozbiljno i objektivno izlaganje samo oinih cinjenica koje ljubav pisceva prema istini smatra potpuno pouzdanim. Zato se sluzio najvise literaturom kojoj masonerija ne moze
poreci vrednost. Piscevo cak veliko brazovanje i dugo porucavanje bas ove stvari omogucile su mu da kaze samo ono sto trebareci u uvodnom delu ove vrste. U nasoj knjizevnosti ovo delo je zaista dobro doslo. Piscu njegovom Georgiju Pavlovicu dugujemo zato iskrenu zahvalnost.
Mart 1943 D.V. Ljotic

G l a v a I

JEDNA SKRIVENA SILA

Ceo svet vri u strasnom ratu. Ljudi ginu hiljadama i hiljadama, ali vecina od njih ne zna zasto. U cemu je upravo smisao ovih dogadjaja?
Da li je sadasnji rat slucajnost ili ga je neko namerno izazvao sa perfidnim ciljem? Koje su to sile skrenula svet sa puta mirnog razvitka na put ratnih strahota? Odgovor na ta pitanja necemo nikada naci ako previdimo izvesne a pogotovu ako previdimo najjace snage koje deluju u svetu.
Cuveni jevrejin, engleski lord Dizraeli Bikonsfild (18o4-1881), rekao je jednom da svetom ne upravljaju licnosti,koje stoje na celu drzava i vlada, nego tajna drustva. On je u velikoj meri bio u pravu. Ta tajna drustva ne vladaju uvek neposredno, pomocu direktnih naredjenja, nego obicno vaspitavaju vodece krugove drustva tako da svi vode svoj narod u izvesnom pravcu, cesto puta misleci da time ispunjavaju svoju duznost prema otadzbini.

Najveca medjunarodna sila, koja je bila uzrok mnogih istoriskih dogadjaja tokom vekova i koja ima vodecu ulogu kod Sovjeta i anglo-saksonaca i u sadasnjem ratu, jeste jevrejstvo. O toj sili mnogo je mislio i pisao veliki Dostojevski, koji je prorekao da ce Rusija privremeno podleci jevrejima i da ce od njih mnogo prepatiti ceo svet. Tome je pitanju on posvetio mnoge
strane svojih dela. Jedan od najboljih sinova Srbije, nazvao je jevrejstvo "redditeljem drame covecanstva" i otkrio je svojim sunarodnicima sustinu te drame kao sto je pre mnogo godina upozoravao Srbe na jevrejsku opasnost Jasa Tomic. Ali predratna inteligencija i narocito stampa bile su u toj meri u kandzama jevrejskog i masonskog nacina misljenja i shvatanja sveta da vecina obrazovanih ljudi nije ni slutila od kakvog je znacaja jevrejsko pitanje i kako je mocna masonerija. Cela je istorija sveta bila kod nace inteligencije gledana kroz neke narocite naocari, koje su joj bile nametnute tokom vekova.

Ogromna literatura (narocito francuska, ruska i nemaca) po tom pitanju je vecim delom nepoznata cak i najobrazovanijim ljudima u nasem drustvu. Medjutim, istoriski procesi ne mogu se pravilno razumeti ako se ispusti iz vida jedna ogromna sila koja smisljeno deluje i utice na prosvetu, kulturu i na politicke dogadjaje u svetu tokom mnogih stoleca. A nasi su istoricari to predvidjal.Jos je gore sto su to predvidjali i politicari, koji su radili tako
kao da na svetu ne postoji stalni, podmukli i mocni neprijatelj svih hriscanskih drzava. A to je isto tako kobno po te drzave kao sto bi bilo kobno po bolesnike u zaraznom odeljenju bolnice, kad bi njihov lekar negirao postojanje bacila. Mnogobrojne nesrece covecanstva su plod zarazne bolesti, u kojoj deluju kao bacili jevrejstvo i masonerija.

Ove dve sile se moraju razotkriti, jer ljudi moraju upoznati svoga neprijatelja posto se on ne moze pobediti doklegod njegova priroda i njegovi ciljevi ne budu upoznati. Zato cu pokusati da bar ukratko upoznam citaoce sa tim neprijateljem. Za vecinu citalaca ono
sto cu izneti bice potpuno novo, a nekima ce se mozda uciniti i neverovatno. To tim pre, sto se u nasem drustvu mogu naci i masoni i njihovi prijatelji, koji ce mozda pokusati, ako ne u stampi, onda u privatnim razgovorima, da pobijaju moja tvrdjenja. Zato cu se uglavnom
pozivati na autenticne jevrejske i masonske izvore, koje tacno navodim u primedbama.

Oznake: pod sestrkrakom zvijezdom

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.