POETICDAYPARADE...

OVA JE ZA NF-A , NEŠTO MI KAŽE DA ĆE MU SE SVIDJETI:)
NJEGOVA NIJE PROŠLA KOD DOWNLOADANJA SA MOBA..
AUTORICA JE INAČE BRANKA MOSER ILTI MOJA TETA..
IT RUNS IN THE FAMILY, I KNOW..THE MADNESS..
A OVO ISPOD ĆE SE ČITATI DVAJSTPRVOG, NASTALO U TRENUTKU
NE BAŠ NAJBOLJE SPREMNOSTI NA JAVNOST.
HOWEVER...
---
SUPERSONIC
osjećam se supersonic
kao srećom otrovan
i sa cigaret-žezlom u ruci
kao da slušam sonic youth
kao da nisam gladovao nikad
nad rečenicama
imam č i ć, ije i je
češće no do rjeđe
i bolje rano jutrom nego kasnije
negdje sam putem ubrao motiv
negdje na asfaltu ostvario želju.
super je sonično okaniti se običnog.
---
PARALIZA POZITIVNOG
paralizirao sam pogled
zaustavio u trenu
ono pozitivno u svemu
datulje na prstima
i smokve u zdjeli
ledenu kavu i cijeli jedan okolo.
bilo je dobro stajati tako
pogleda prikovanog na
trenutnu želju.
---
AMBIJENTALNO IZMOTAVNJE
poslije radnog vremena
ambijentalno me ne zanima rad
ambijent je isključivo neradno nabrijan
izmotavam se na ponedjeljak.
uopće me ne zanima
radna ambijentalizacija
nastanjenih prostorija.
---
KOFEDON ON AND ON
povišena temperatura čela
zimogroznost i rane u nosu
krv iz grla i bjeločnica u boji
kao da mi stoji dobro šarenilo
nezdravlja, puca me euforija
očajna od previše čaja u porama
i prohladni znoj na kapcima.
od glavobolje previše ne razmišljam.
partijam u bolovima.
---
GILE JE BIO U PRAVU
tvrdoglavo onako kako
ja još umijem ujedati čvrsto svoju
koščatu ruku i varirati tamo negdje
onako..pored dana a s jutrom..
pa posred ozbiljnje tematike koja naginje kvazi ničemu
veselo preskačem ograde između klasik i trash tematike
eto tako jer znam da mogu
skrenuti ulijevo tamo gde se ide pravo
ja ću već nekako uspjeti da pronađem
tu jednu krivinu
i zapnem stručno svojim lijevim stopalom za desno
tek toliko da mogu reći da me boli kurac u prolazu.
ovako lijepo se osmehujem dok naslanjam glavu
umjesto na rame rađe na prozorsko okno
opet onako..da u svemu sjebem logiku..
jebote kao da nemam o čemu da razmišljam
u svome sopstvenom svemu
onako blesavo riješavam sa zvukom...
gile je bio u pravu..
krokodili su došli sa svijetlom
kroz prozor moje sobne lampe
uvukli se lijeno da pojedu moje rečenice..
čitali jebote kako se piše
htjeli su da im postane jasno...
---
YES, COPYRIGHT BY +Zero+

BIJELA

pod prstima bijeli pamuk
u kuglama...
bijela...
paučina rasprostranjena kapcima..
bijela boja obraza..
utaja i predaja..
bijele plahte...
svijetlost odbijena od prozora..
ples sa zrakama..
bijela boja drveta..granje..
rijeka...
infuzija..još jednom..
u rukavicama..uz naklon..
bijela šalica čaja
odraz..
haljina zapletena u vinogradima
bijela.

oprostite mora da sam sanjao neke druge noći
u njima sir je bio posvuda žut u mnogo nijansi
u njima bačve su odisale vinom
a podovi morskom solju
mojim osjetilima šetale su noge otežalog zvuka
starih drvenih klompi..
ja sam se skrivao negdje podno njenih skuta
teških od mirisa i vlage prijeđenih polja
bogatih rosom.
nisam se plašio sjena pod svijetlom velikih svijeća
i budnom opaskom prastarih fenjera
pridružio sam im se u plesu sa kamenim blokovima
sa drevnom prašinom nastalom sa godinama
a sjene su bile njene..
pa jednako tako moje..već po starom običaju udružene
plahe i nijeme ..prije svega poznate.
Kao da je ama baš sve ovdje oduvijek i zauvijek..
povezano čvrstim nitima paučine,pomalo zaigrano..
i dunje u jednom kutu i jabuke sa druge strane..
tamne, teške kante za vodu,klupe i alatke..
repe i cikle, krumpir i mrkve i ono veliko kamenje..
zidovi nikad oslikani bojom u tisuću nijansi dima i okusa
i govora i riječi..plodova i nedorečenosti..
ne ovo svakako nije to mjesto iz snova..
mjesto gdje sam oduvijek volio ići..
ova mala, prečista soba..dotjerana skoro do sterilnosti..
i ove hladne zidine što ne umiju pričati..
vaše ozbiljno lice u iščekivanju i neki strani zvukovi..
vi čak nemate sjenu da zabavlja moju pratnju boja..
čitavu ponosnu vojsku oblika mog naličja..
ja vas ne poznajem ali znam dovoljno
da prostim okom već u startu zaključim kako
ovo nikada ne bi moglo postati jednim takvim mjestom..
i premda su naši pogledi nervozni u kontaktu
i dlanovi vlažni pri doticaju..
a moje usne možda žude da vam utisnu cjelov,
ja u vama ne vidim dom..
tek pustu želju starog sanjara
da se dotakne bijeline vaših bedara
i one svile u vašoj kosi..čvrsto utegnutog satena
što struk vam krasi..
priznajem čak sam poželio jednom i ukrasti
ružičaste kolutove s vaših obraza
spreman da se njima okitim..znajući
da su takvi zahvaljujući meni..
takav sam..
i ove su sanje nešto što ne smijem imati..
u njima nisam prepoznat i podovi su bezmirisni..
kao da se u njima guši svaki moj poriv
da vam budem bliži..
bojim se draga da sam pogriješio u sebi
nečim nedostižnim vama nanio nemir
a sebe još jednom podsjetio na mjesto
gdje pripadam,
daleko od zidina u polja prošlosti..
u raj zaliven krvlju najcrvenijih trešnji..
s glavom na grmlju jorgovana položenom,
ja pripadam carstvu šljiva i breskvi..
ledinama pšenicom zasađenim,
i zelenoj,zelenoj travi..
moja draga..vi mi morate oprostiti želju
prostu i prljavu pri samoj pomisli da vas mogu imati..
na kraju..ono za čime ja čeznem vi mi nemožete dati..
jednako kao ni ja vama konje i kočije
da vas pustarama ovoga grada pronose
dok za sobom ostavljate uzdahe onih koji vas jednako tako žele
i gladni su vaše hladne ljepote kao i vi moje krvi uzavrele
i lijepih riječi koje sam vam tako olako bio spreman ponuditi
baš kao da je prevara olakotna okolnost koja
ne nosi grijeh u sebi..
samo ću se nadati da u vašem svijetu postoji oprost
a u mojem dovoljno sjena da me drže zadovoljnim
i da se više nikad ne usudim sanjati van svojih granica.
primite moje ispriku..
oprostite, pogriješio sam...