01

ponedjeljak

kolovoz

2011

Instrumental


Danas je instrumental, instrumental bejbe…
Proizvodim zvukovlje I osjećajnu atmosferu oko tebe
Instrumental emocije, otpuštam slova ..
Pazeći pritom ipak, na interpunkciju života
Da ne zvučim pogrešno.. za tebe.

Kolam žilama, kao žicama gitare
Dok bubanj srca divlje lupa
Pokrećem usta, usta su truba..
Postajem oneMaNband…………..
ritam sekcija emotivnog kaosa

16

četvrtak

lipanj

2011

SILVIJI I NJEMU


U zaustavljenoj slici koračam sam
Oblikovno krugovno prostorno bezvremensko bezumlje
Zvuk se nastavlja, zarobljen, zaveden ritmom.
Puštam riječi da izmisle sebe pa ih prevarene,
varkom ipak prebirem I prije no naiđu..
pomalo kao da lažem sebe…
teška srca odlučujem –želim poznati ove misli
Cirkus se pakira.. zdesna nostalgija - čuči, promatra..
Glasovi ogovaraju smrt, navaljuju na nas novinama
Ovo nas ludo vrijeme izbacuje iz sedla
Još jedna je otišla…………….
Još jedan je otišao…………….
Blijede im slike postaju platno ovim slovima
Bojim ih u boju meksičkog tirkiza, koraljno žarko crvenu,
Nacrnju crnu crne.., I isplakujem krvave ogromne suze
Kristale upoznatih sudbina.. kao jarke rubine..
Bogatstvo koje pripada prokletima
Moje su riječi tek jeka istih,
Ponavljam se dok promatram.
Sjećam se.. sanjao sam slično.. nešto kao život……..
Jedno rađa drugo.. nisi bio živ ako cijelog života nisi sanjao.
Prespavao surovost realnosti koja nas ne dozvoljava.

Netko će već reći da baš tako treba biti.
Netko će već zaključiti kraj. Moja tugaljiva poema ispast će tek još jedna izrečena laž…………..

..ili bi barem Hesse tako rekao. U namjeri da se složim s njim, priznat ću kako mi riječi nikad mislima nisu učinile pravdu, ma koliko ih glasno i od srca ponavljao.

R.I.P.

24

četvrtak

ožujak

2011

KAKO SMO SE OTELI KONTROLI

Kako smo pisali tečno!
Kap po kap.. riječ po riječ..
Išlo je nekada.
Danas te nema.
Riječi te ne spominju više.
Ja sam ostao sam sa svojim nadama,
jer sve su se redom zvale Nada.
Tako smo pisali.. rimovali život.
Tako sam te volio.
Kao da je jedina svrha postati dijelom tebe
na jednoj višoj razini.
Jednom i negdje.

Tako smo pisali,
posle smo se oteli kontroli.
A one, one su bile to nešto
što je stalo.
Zaustavilo se pravo i jasno
između mene i naših riječi.
Proizvodim praznine, pa punim iste
većinom tekućinama..
Ponekad pustim dim
da se uvuče duboko i unutra
da se uslika u svaku poru
tih velikih, crvenih praznina
uguši moja samotna jutra
i pijane večeri.

Tako smo pisali nekada.
Tečno..,
a posle smo se oteli kontroli.
Uglavnom te više ne spominjem riječima
i riječima sam zabranio da me spominju tebi....
tek se još tu i tamo otmem kontroli,
prelomim želju..
pa ti poklonim neku pjesmu
tek da bih mogao sebi reći
kako je eto i to trebalo da se desi.


18

petak

veljača

2011

Carol više ne stanuje ovdje...

Dobar dan!
Doviđenja!

Naravno da ne stanuje,
ja sam je preselio ovdje gore.

Carol više nije stanovnik srca,
Carol je sada dio dijelova mog uma.

Jes, oprostio sam.
Zaboravim ponekad..

Hvala lokalnoj birtiji i stepenicama, igli, kavi, tvrdom zidu, ekranu, frendovima, majci koja ju je posebno mrzila,vjetru i vatrenoj vodi, Brejkersima jer su glasniji, pilulama, brzini očeve krampine, čvrstim snovima i čistoj savjesti !


A tko ste Vi?

SONGS OF FREEDOM

Samo tiho sivilo uvučeno u sve.
Danas neću pričati o svemu što sam navikla slušati.
Jesam li umorna?
Nosim bljesak u očima
Traje..
Umorna sam, kažem.
Neka bude dosta.

Svjetlost nije moj najbolji prijatelj.
Nekako me više ljubi tama pa pišem u tami..
Bilo bi vrijeme uhvatiti
Tu šarenu loptu navrijeme.

Gledam u putne torbe I razmišljam..
Zamišljam negdje jer mogu
prigrliti sivilo i drugdje, van svakodnevice..
Popiti kavu I pročitati novine.
Zaustaviti dah nakratko,
Razmisliti o svemu i vratiti se na početak
Prazna od svega..
Otrovana štampom,
A mogu baš štampati I sama
Slova na papiru I imenovati
I sivilo I sreću, I šarene lopte
Otići prvim vlakom ili avionom
Sama u negdje drugdje.
Nije moje vrijeme da se smirim
I ono će doći jednom I negdje
Sa sivilom neke zemlje,
A ja ću možda odbiti njen zagrljaj i
Odlučiti sljubiti se s vjetrom
Prigrliti njegove ideje vječnih putovanja..
Možda.. no danas ću samo pisati..
Neću pričati. ...
ni ovime vam nisam zapravo ispričala išta…
so ”won’t you help me sing these songs of freedom?”

07

nedjelja

veljača

2010

Četvrtak popodne

Onakva kakvu te zamišljam..
Sjediš sa čašom u ruci.
Moji koraci odzavanjaju.
Praviš se da ne čuješ,
Pravim se da ne čujem
Tvoju staklenu suzu
Dok se kotrlja kamenom bijelinom tvog lica
i ne užari se negdje na pola puta
Navrijeme da se rastopi..
Probudi te iz razmišljanja...
Na vrijeme da te iznenadim rukama
U trenutku kada se njen put zaustavlja
Na tvojim vrelim uzrujanim usnama,
Navrijeme da mi oprostiš,
Navrijeme da potvrdim tvoju odluku,
Učinim nas ispravnim.
Takvu te zamišljam....
Dok sjedim sa čašom u rukama..
Pravim se da tvoji koraci na odlasku
Više ne odzvanjaju u meni
I molim se da ova staklena suza ostane pri trenutnom svojstvu,
Ne rastopi se I ne završi u mojim
Ogorčenim ustima...
da bi se našla opet na početku
Vratila se meni da je isplačem još jednom.
Molim se već ranjenih očiju.
Krvavih od sveg tog stakla i tekućine
I zamišljam tebe sve dok mogu da razmišljam.


31

nedjelja

siječanj

2010

PROKLETNIK

Nek sam proklet
Ulice grada ne liče na sebe
Ovaj grad liči na Pariz
Ovaj grad liči na Berlin
Tokio kao oči stare nemilosrdne kurve
Kao Prokletnik
Umro sam noćas kao stranac
Samom sebi

Bio sam nekad zlatna vojska
I ostao nakraju samo limeni dječak
Hrđavih krila

Nisam nikad bio velik

Nisam nikad bio mlad

To je samo vrijeme inzistiralo na meni
I tražilo svoje

Moja ispucala usta prelijevaju se licem..
Pokušavaju osmijeh
Stranci nas dvoje
Ja I moje odijelo u boji kože
Kojem sam mijenjao boje ..često

Proklet u prokletom gradu
I rekao da sam gotov
Ne, tek sam počeo
Težak samome sebi od vlage
Imao sam najteže cipele ikad
Nosile su mene.

Bio sam klaun zlog osmijeha
Svim ljubavima na koje sam naišao putem
Nijedna nije bila vječna
I sve su bile vječne u satima
Koji su sadržavali sate
U plahtama koje su tkali snovi I dim moje cigare
Plahte koje su davno istrunule.
nikad od suza!

Bog zna da smo davnih dana
Objavili rat jedan drugome
Ja I moja davno već pogubljena konjica prošlosti
Protiv povijesti I zidina ovog grada

Nikada nisam podigao bijelu zastavu prijatelji
Niti izdao svoje redove
Nema krvi na ovim rukama osim moje
Ništa ovdje nije crveno
Ni moji obrazi, ni moje srce..

Danas sam stranac sebi, starac u starome gradu
Mršav čovjek upalih očiju sa štapom u ruci
Danas sam putnik, pješak, ulični hodač,
Johnny fucking Walker
Sinatrin ljubavnik presvučen kišom
Postoji razlog tome.

Istina leži negdje u mome kaputu
U koji više ni potplaćena kurva ne usuđuje gurnuti ruku
Ja nisam od danas, ja sam čovjek od jučer
Jučer koje je nekad bilo sutra.. tada kada sam bio
Čovjek od sutra I nikada me zapravo nije ni bilo ovdje.
Umro sam večeras, vlastitom voljom proklet.

20

petak

studeni

2009

L'expedition

Sanjam.. pridruzi se …
Livade su crvene i zute
mojom voljom, ne boj se ..
Obojat ću nam obraze makovima
Ugušiti nas osmijehom ..
Ovaj je zivot sajam osjecaja reći ću
I uputiti te da se nikad jeftino ne prodaš
Jer ja te zelim samo za sebe
Nasmij se klaunovski maskom tragi-komedije
Cest un belle amor…cest un belle,
And oh, so sad..
So sadly the time goes by..
Ali sad..
nema jauka bolesnih,
Nema tugaljivih baba i politike,
Ne idu za nama lazni proroci..
To što čuješ naši su koraci
..i ovaj dan odlučno traje
Trebaju nam tuđe ruke da nas drze
Kroz ovaj cirkus od zivota, kroz sve te akrobacije
I sav taj jazz..
Sigurna sam razumjet ćeš.
Jer ti i ja smo uvijek na nekom zadatku
I zato pozuri se..
Nemozemo zaustaviti tijek trajanja..
Vrijeme je moj najveći izdajica
Kad si ti u pitanju,
Ali i ja umijem vješto izdati vrijeme.
Ponekad..

31

subota

listopad

2009

TI DOLAZIŠ

Ti dolaziš..putuješ dalekim ranojutarnjim svjetlom..
pod okriljem uličnih divova..
osjećam bubanj duboko u meni kako lupa..
i pod kako se trese.

Ti dolaziš
i moja je kava skoro kuhana
zaogrnuta sam vrućim oblakom mirisa..
navučena na glavni sastojak
ja sam high na visoko najmanje razlučivim dijelovima svog djelovanja
ja sam high na ideji konačnog rješenja
i osjećam bubanj u meni.. kako lupa.

Rano jutro ja sam high on You
ja sam na tebi..
i čujem bubanj kako lupa
i čujem gitaru kako prolama trenutak..
mi smo band koji ima tendenciju razbijanja
vlastitih instrumenata u trenutku
dosega tog savršenog zvuka..
brand božanstvene melodije non-konformizma

Ti dolaziš..
But I don't want You to Come!

11

četvrtak

lipanj

2009

Flush ..

Povlači me voda..
iz očiju..
ispire me..
nema trajnog efekta
razmišljam o sredstvu
za ispiranje..
kemikalijama ..
flush me down the drain...
stavljam velike tamne naočale..
flushed all over again..


24

petak

travanj

2009

Into the blue(s)

More je puno bezglavih hobotnica
more je nabujalo, cvijeta
more je crveno
moje more.
moje su more plave
kazu da me pere blues..

ja se smijem..

moje je more kurvinska haljina
skrojena da zavede..
njegovi su valovi posuđena muška košulja jutro poslije
moje je more tajna ljubavnica..
razbijam ga o stijene..

more je puno bezglavih hobotnica..
traže me, žele...
more je nabujalo cvijeta..
moje je more vjenčanica umrljana krvlju
moje su more plave
kažu da me pere blues

ja se smijem..
prisjećam se njegovih grešnih obala

22

nedjelja

veljača

2009

" Šta se smiješ? To je tužna priča! "

Opet..i opet..pojavljuješ se kao sjena
mršava, ispijena u strahu od dana koji dolaze pred tobom
kao kakav otužan lik iz 1001. jedne noći
znam u tišini kako nećeš posustati
dok ih ne bude barem toliko..
vani je buka, buče ratovi,
vani je buka..buči plač,
vani je buka, buči strah..
a ja se uvijek iznova pitam koliko
.. koliko mogu da ti dam..
i imam li zaista toliko čvrste zidove..
ja nisam zakon,ali jesam vojska
ja nisam ratnik ali umijem da pucam
ja nisam ljubav..i nudim tek nešto..
a ti si taj koji je uvijek ovdje i kojem nikada nije dosta..
pojavljuješ se opet i uvijek kao sjena
dobro poznat lik ocrtan na plohama iza mojih leđa
..a ja sam samo avet, sasvim nepostojana i prozirna
i uvijek tako teška..
odana svodovima iznad sebe ..sa revijom baš takvih lica..
nudim tako malo..i pitam se oh, zaboga! Što radiš ovdje?
tako slomljen,tako tužan i uvijek dovoljno grub da posrnem pred tobom..
vani je buka, buče ratovi,
vani je buka..buči plač,
vani je buka, buči strah..
a ja se uvijek iznova pitam koliko
.. koliko mogu da ti dam..
i imam li zaista toliko čvrste zidove..
ja nisam zakon,ali jesam vojska
ja nisam ratnik ali umijem da pucam
ja nisam ljubav..i nudim tek nešto..
a ti si taj koji je uvijek ovdje i kojem nikada nije dosta..
kažem honey pokupit ću metak za tebe,
proliti tvoju suzu koju tjeraš na moje oko,
i vrištati u jebenom strahu tvojih dana
još danima, dugo i glasno pred ogledalom..
tako dugo dok.. vani je buka, buče ratovi,
vani je buka..buči plač,
vani je buka, buči strah..
i znati ću točno onako kako i ti znaš
da su moja koplja uvijek oštra i uspravna,
streljiva nikad ne nedostaje..
a ljubim te upravo kao sebe..
tim svojim vlažnim,otečenim,divljim usnama..
možda nije nešto..
kažem ponizno..
kažeš poslužiti će..ne želim biti grub..
ali bolje i to nego ništa..
mislim..
boli me kurac jer..vani
..mogu biti ratovi, ljudi plaču..znam..već po prirodi..
sve vani jest jebeni strah..ali..
moj je vrisak trenutno jači od njih!!!
a stvari se menjaju već same po sebi..
ipak ne sumnjam ..ti ćeš uvijek ostati onaj
dobar stari koji samo voli igrati na sigurno!
Fuck!!!

08

nedjelja

veljača

2009

Ljubav je srebrni sprej

Zlostavljam riječi u sebi..
kažu ne možeš uvijek s riječima
zlostavljam riječi u sebi..
kažu ne moraš uvijek s riječima..
zlostavljam riječi u sebi..
dok ne kažu točno..
ono što nosim..
kao kožu kojom sam omotana..
postoje tajni kodovi u mojim riječima
interni zapisi tajnih sastanaka
i javnih ljubavi..
danas je kao zahrđali vlak
u crno-bijeloj tehnici mojih očiju
danas je jutro u neonu..
presvlačim tu istu kožu..
ne sviđam se sebi u coloru,
ali hej! crvena..!
Koliko još ima do sunca
i jeli mjerivo u koracima?
Solarizacija, dali ubija kao na slikama?
zlostavljam riječi u sebi..namjerno.
igra vještaka i vječna rutina...
ljubav je srebrni sprej, ljepljiva
i reflektirajuća, velika ljubav..
ljubav je posljednja kurva na
jutarnjem povratku u baznu stanicu..
tko kaže da ne postoji ljubav?
Tko nam krade riječi iz ustiju?
ovako zlostavljane i rijetke
neprocjenjive, nisu na prodaju..
sanjam u prstima usmjereno
moj Gary Numan i ja..
svatko sa svojom puškom..
nikad sa premalo streljiva..

“No visions of my life
Will flash past my eyes
I've waited thousands of years
For this prize
Someone is calling
But who's left alive
Just me and you dear
Please show some surprise”

( Crime of Passion. G. Numan)



31

srijeda

prosinac

2008

E pa sretno nam bilo...

Mislim na korak, koji je najteži, kada je najlakši
Koji vodi do onog pravog, jedinog, istinskog
U meni zveckaju srebrne pare, jer danas je nalik na praznik
Na proljeće, na svečanost. Zar je to samo laž? Zar je to prevara?
Mislim na prvi i poslednji dan
Mislim na prvi i poslednji odgovor, koji ću dobiti, ako se potrudim
Ako se mnogo i crveno potrudim, na ovaj dan!!! (EKV)


Sve znate, a ja samo ljubim..
U ovom svemiru, riječi nisu dovoljne...


27

četvrtak

studeni

2008

Fear of growing old

Farewell the ashtray girl
Angelic fruitcake
Beware this troubled world
Control your intake
Goodbye to open sores
Goodbye and furthermore
You know we miss her
We miss her picture...

Sometimes it's fated
(We) Disintegrated it
For fear of growing old
Sometimes it's fated
(We) Assassinated it
For fear of growing old


..can't stop growing old...

bY Placebo- This Picture

06

četvrtak

studeni

2008

Sve u svemu..

Da li mi vrijedi umrijeti kao pjesnik
Znajući da sam cijeloga života
Uzivao druge u svrhu riječi
Imajući na umu da sam svojstvo stvari
Slavio i kažnjavao ovisno o trenutku i naklonosti?

Bivao proklet isuviše puta,
Izjedao sebe i povraćao sutra..
Volio uvijek i uvijek bez grižnje
Ljubio nova usta, umivao obraze tuđom zeljom
I odjevao se stihovima..

Omražen u svoj svojoj oštrini,
Pjesnikom biti posao je đavolji..
Jer đavolje misli teško je spjevati jezikom anđeoskim
Činiti razumljivim vlastite misli
A ne odati sebe i kao kurva se prodati..

Dali bi vrijedilo truda,
Ono što se mnogima ne mili?
Te rime, te slike, stihovi nanizani..
Jekom ponavljani nekom u tili čas odzvone,
Nekome još dugo ostaju odzvanjati..

Isplati li se pjesnikom biti?
Dušu nositi na dlanu, pljunuti istu na parče papira
Ili istu zavjeke umrežiti?
Vražji posli i vrijeme u snima..
I sni u morama, a more u riječima..
Divljim tokom plove moje misli..

Kano rano umiranje, krađa od Bogova..
Svojim jezikom i jezikom svog bića vješto se razmetati..
Nastavljam u istom tonu..
Ljubav svoju i mržnju i tugu i sreću..
Ima li smisla svoje tijelo još golijim činiti?

Reći ću tek da težim tom svemu jer sve je to
Još davnijeh dana krenulo težiti meni..
Neću se pjesnikom zvati i lažno se izdavati..
Samo ću nastaviti sa pjesmom mrijeti
Makar nikad umro pjesnikom,
Za sebe ću uvijek nekakav pjesnik biti,
Nastaviti jednako sa kaznom i slavljem svojih sklonosti..

Naklon svoj nudim rijetkima, u svemu različitim
I po mnogočemu istim..

28

utorak

listopad

2008

Time off

Zovi to bijegom, to bijelo crno crveno
Napuknuće…
linija extra,
interijer u lomu..
Nazovi me lutkom,
nazovi to lom stroja
To crveno, bijelo, crno…
Bježanje u strano..pronalaženje u poznatom..
Nazovi to uređenje eksterijera..ili kako već želiš..
Ja nalazim red u tome..ne tražim razumijevanje..
Tražim sebe..između linija ..
Jucer, danas, sutra..
Ogledanje u slikama..faze dodijeljene broju časova..
Ako ti se da brojati..ako te jebe kalkulacija vremena..
Strpaj sve što želiš u okvir 24x7x365..
Ja ću se samo praviti doslijednom…
ako želiš ispunjenje očekivanja i vesele te okviri više od samih slika.
Zovi to bijegom, to rano ustajanje jutrom…
Dugo spajanje sa vodom..vrijeme kada sve počinje ispočetka..
Prihvaćam te uvijek iznova u svoj svijet..
Meni nije predviđeno da budem sama..tebi..
Je možda suđeno svo to vrijeme samnom…
Prihvaćam igru tako dugo dok ne zatvaraš vrata predamnom..
Zovi to bijegom, ne tražim razumijevanje..
Time off, jedini dom koji imam nosim sa sobom..
I sve što tražim jest da to poštuješ.


"I am not an acrobat...
I can not perform this tricks for you.."
M.P.


17

četvrtak

srpanj

2008

Blind

promatram..
zaključujem..ni tebi ne trebaju usta..
otkidam od lica nevidljivim prstima..prelazim po tvojim obrazima
ne dišem, vrištim iznutra..zaključujem disanje ti ne treba..
negdje u meni ne postoje granice..silujem sebe u razmišljanju..
tvoj nos baca sjenu na moju ideju tvog lica kao prazne plohe
podložne mom dodiru..
ostavljam oči jer želim još dugo piljiti u njih..
čitati iz treptaja kojima određujem brzinu..
biram težinu svakog pogleda..zaključujem da si slijep
odlučujem pridružiti se slijepilu..
vrištim iznutra..okupana željom..lijepim se u vlazi i nastojanju
da skrenem taj pogled pa da budemo slijepi u istom smjeru ..
slijepi ..fokusirani tek na nevidljiv dodir nama nevidljivih ruku..
pitam se koliko još ovo treba trajati..
bolna ..odcjepljujem se, okrećem zvjedama van tvojih očiju..
i šaputam još dugo poslije..sama sebi.. o našem slijepom ludilu
i kako je sve dobro i sve će biti u redu ako ne pričamo o tome..
nastavljam sama..neke se stvari ne mijenjaju u vremenu..



Blind


22

nedjelja

lipanj

2008

Off The Record

Zaboravio sam već koliko je prošlo vremena
odkad sam udisao zrak na ovaj način..
baš kao sam zaboravio disati, glava mi je isuviše
opterećena pitanjima vlastite postojanosti..
tako se nerijetko nađem jutrom iznenađen samim sobom..
piljim u svoj odraz u ogledalu očima nalik prastaroj pučini..
kamenim odsutnim pogledom i nabrajam bitke u sebi.
jest da dupe boli od padova ali krila su barem manje oštećena pritom
i nikada više snažnija, a one sitne pobjede su trijumf nad njima.
Nadvile su se kao golema sjena, baš kao da vučem plašt za sobom
dugačak tisuću milja i likujem ponekad ali sam sasvim svjestan tog tereta.
Uglavnom, jedno od mojih ja je pobjednik a ja sam danas samo slobodan.
slobodan da udišem ovaj zrak oko sebe,
slađi od dima najfinije cigare u najzajebanijem trenutku.
Zrak lišen taštine, dnevnog rasporeda i unofmirane gerile.
vruć zrak, kao da samo sunce šalje svoj umoran izdisaj pravo u moje lice.
Sljubljeni tako, uživamo apsolutno oslobođeni..
čekamo zajedno svoje pravo na zasluženi godišnji.

28

srijeda

svibanj

2008

INFERNO U REM FAZI, ILTI UTORAK JE A MOŽDA I SRIJEDA

Ono nikada nije upoznalo najdublji kut,
najoštriji kut mene..onaj po kojem sam čuvena, poznata..
gramzivo me grabi u nastojanju da dođe do cilja...
puštam ono da se skutri podno mojih kralježaka i nijemo da muči,
upija cijelim tijelom moju krv, iako nikada neće posati dijelom mene..
otvara usta jer htjelo bi reći..poznatu istinu o majci i postanku,
objasniti što je bilo prije i kako zapravo nastaje taj osjećaj..
a ja mu pričam tom nekom koje možda nikada neće postati netko..
taj netko..
pričam kako već jesam majka, jer moje je tijelo hram mnogima
i mnogi su već hodočastili tuda i htjeli me napraviti majkom..
Premda majka nisam, možda rječju i mišlju..
objašnjavam mu kako sam samo ja ta koja grize svoju utrobu
a moja sjeta i bol ionako su nastanila zajedno sa maštom
već sva moja područja i neznam koliko tu ima više prostora za ikog..
Ne spadam među one koji se lako pokolebaju i ne odajem
svoj intelekt sa svakom ispijenom kavom...
odavno sam već ulovila svoju vjetrenjaču i odgurala svoj kamen
navrh prokletog brda..
pustila ga da odkotrlja s druge strane do dna
u Federicovu dolinu bijelih kamelija isuviše poznatu..
Ne idem više po njega!!!
Shvati - ne treba mi!!!
Nemam više kome pričati svoju tužnu priču,
jer mnogi su već odavno umorni od nje
a ostali je prosto ne zaslužuju..
Ako želiš, zaista ti možeš ovdje nastaviti disati samnom,
utapati se u kaljuži groznih kiselina
izmiješanih sa lijekovima za loš želudac...
i ako baš želiš ja mogu nastaviti da pričam..
tako dugo ti je jasno kako ti ne dugujem ništa..
možda me sve ovo čini prokleto sebičnom,
ali odavno već ne osjećam potrebu da pripadam.
Posvajam ljude i prihvaćam njihove osmijehe, njihovu igru
u kojoj su neumoljivi i ustrajni kao da i mene jednako
zabavlja kliziti niz oštrice njihovih zuba u sjajno lažnom cereku.
Ne kažem da ih ne volim, sve te ljude i negdje sam se začudo
uspjela zaraziti gotovo neshvaćenim razumijevanjem..
Vidiš "ono" ja umijem biti sama i ja sam kao što ćeš i ti možda
jednoga dana naučila kako bez nje..
bez da sam se pretjerano ogriješila sama o sebe i sve te neke ljude.
Što si više s njima to je jsanije koliko si zapravo sam.
Ne tjeram te, ali ovdje ne ostvaruješ nikakva prava
osim onog na slobodu..
stoga ne veži se!

ja sam ionako samo san tebe samoga dok sanjaš sebe u mom obliku
otvorenih očiju tamo negdje ujutro, između..
prekasno za pravi odmor i jebeno prerano za ustajanje..
Slobodno uzmi cigaretu, otpij gutljaj odvratno gaziranog soka
i opusti se..
Do zore jedno od nas ionako će iščeznuti..
a dotad imam još svašta da ti ispričam..

Ako sve prođe onako kako se nadam u pravo vrijeme
ionako se nećemo imati čega sjećati...








22

četvrtak

svibanj

2008

miješam boje u očima..percepcija teža od dozvoljene
statistika opet potvrđuje sklonost bivanju u zabludi
miješam ceste sa putevima, svijet okrenut ne naopačke
već drugačije složen u slajdovima..
tjeram uporno alkohol iz sebe već satima..
odričem se dima..na stari način poznat već svima
koliko ih mogu voljeti koliko ih treba biti
da bi pravda bila zadovoljena?
opet jedan od onih dana kad najviše trebam oca
a ideja majke je ponor bez dna..
nabrajam ljubav u sebi i proklinjem matematiku
izgubljeno, nađeno, postojeće i nadolazeće..
i On uvijek u sredini kao jedina konstanta,
centar mog svega..jedini koji zna
ljubav u meni bolje od mene...
na dva različita kraja uvijek dodirnuti jednako..
napuštam riječi i kradem od sna..

" If I have to choose to belive or not to belive,
I choose Not to! "

Not today!

26

subota

travanj

2008

Blitz info!

Someone told me long ago theres a calm before the storm,
I know; its been comin for some time.
When its over, so they say, itll rain a sunny day,
I know; shinin down like water...

Znam nije dovoljno imati samoga sebe!
iako prosto sumnjam kako ćeš ti ikada poverovati da ja zaista
umjem imati samo sebe,
jebati samu sebe, razumeti samu sebe,
oprostiti samoj sebi i biti sama sa sobom..
uglavnom...
ja ću uvek i dalje veoma dobro znati ono s pocetka jednako kao i ono na kraju!

Yesterday, and days before, sun is cold and rain is hard,
I know; been that way for all my time.
til forever, on it goes through the circle, fast and slow,
I know; it cant stop, I wonder.

01

subota

ožujak

2008

Weekend Edition

Sjediš na najvišoj točci nedovoljno udaljen od mene
i nikako da te uhvatim..slijede me meci tuđih znatiželjnih pogleda
i po meni padaju bombe prezira..već prestarih djevojaka
obješenih kožnih stanica i usana nalik na pukotinu...
trčim sa suncem u očima kao ono... s nadom..
koju gubim sa prvim vlakom bacačem sjena
koji u svoj svojoj okrutnosti pruža tek zraku svakih preko nekoliko metara..
spotičem se o zmije tvojih rečenica..
kožu mi siječe trnje lošeg sijećanja..
ovdje nema prljavog rublja samo gomila živog blata
prljava kaljuža spremna na mene..
kamenuju me nečistim riječima najčešće upotrebljavanim
u ovakovim situacijama..kao da tako puno vrijediš
a od mene nije ostalo ništa...
blijedo platno podano onima najvještijim s kistom
pa izvolte, jel?
popularna classika, jeftina senzacija za susjede ..

Jebeš ovo, kažem..
znaš uvijek gdje me možeš naći...
na istom starom mjestu sa pivom u ruci i čikom u gubcu
onakvu kakvu si me uvijek volio,
ako ti je još uvijek stalo that is!

23

subota

veljača

2008

Biti

Fantastično sam se upleo u šiblje
gol i nijem odlučio sam Biti..
dok oštro drvo kažnjava moju invaziju
potrebe za prirodom..
želio bih da se sakrijem...
Zar i Vama treba da objašnjavam puno sebe?
Imam već i previše sebe,
a sada bih volio imati malo od Vas..
Biti malo poput Vas..obećajem..
neću uzeti ništa..
Ali rado ću se prikloniti spokoju drva
u ranom buđenju.
Čamiti dugo sa Vama i čekati vjetar
na koji ćemo onda galamiti zajedno
sa obližnjom rijekom.

07

petak

prosinac

2007

Going Home

Danas je dio neba završio u mom oku..
bio je mrak..trajalo je sekundu i ostalo zauvijek
svečanost je spojiti se s nebom..
nisam htjela pustiti ni suzu!
nebo je isplakalo svoje,
ulilo vodu u moje oči, i obavilo posao umjesto mene
..ionako sam prebahata da plačem po cesti..

02

nedjelja

prosinac

2007

Proces

Prljavštvina se miče ulicama..

The dirt across your face.../

Vjetar je probuđen još sinoć, probdio je noć i jutro je donijelo umor...

I don't belive my ears.../

Neki su otišli, neki tek dolaze...

anticipation awakes../

Ne sanjam već nekoliko jutara, a napuštaju me i dnevne sanje..

I forgive and don't forget./


U glavi pjesma:

Come see what we all talk about
People moving to the moon
Stop baby don't go stop here
Never stop living here
Till it eats the heart from your soul
Keeps down the sound of your
Silent sigh..
Silent sigh, silent sigh silent sigh
Keeps down all move me down
Could we love each other
...
silent sigh silent sigh
Keeps down all move me down
But don't love each other
No don't love each other
Never gonna be the same


19

ponedjeljak

studeni

2007

Kiss and Tell

[ Ten cents a dance
It's the only price to pay
Why give 'em more
When it's only love for sale?
Adam and Eve
It's the oldest game in town
Just a one way street
To a faded magazine
]


Gledam kako rušiš zalihu limenki
Zarobljenog sadrzaja s okusom našeg postojanja
Padaju..gledam boje kako se odbijaju od zidova
Bijelinu tvojih zuba dok se cakle zlobom
Pozivaš na igru..sjećanjem na oštrice..
I još …jednako ih čvrsto drzhim
I još …jednako sanjam tvoje ubode
Kozhu razrezanu na sitne dijelove
I svoj osmijeh slijepljen crvenim ruzem
Kako se sa zida smije…
I svoje oči teške od crnila ..
po jedno u svakom kutu sobe
Kako pomno prate
Zaigranost tvojih ruku…
Ššš…

[ Fever - the heat of the night
Dreamer - stealer of sighs
]

Image Hosted by ImageShack.us


Još uvijek jednako sanjam svoje halje
Umotana u tvoju kozu i predana
Izdana kao nekad i izdana stoput vishe
Još uvijek te sanjam razrezanog
Kako jedan drugome krademo dijelove
Igramo memory pamteći dodire.
Gledam svoje ruke kako čeznu izgubljene
Otkinute od tebe…

[ One public face
In a private limousine
Flash photograph
It's the only light you see
No secret life
There's no secret you can steel
Your lips are moving
But I will never know
What they mean
]

Bijelinu svega oko sebe..tvoj duh progutan u jednom dahu
Kao da sam te voljela nekoć odzvanjaju kaplje..
Kao da sam bila dio tebe..otkidaš me…
Otkidam te kao dio sebe..volim te i mrzim valjda najviše…
Mijenjamo pravila igre sa sjećanja na potrebe..
Slazemo dijelove…
Nadograđujemo sebe…
Jezici plamte..i riječi se slijevaju same od sebe..
Slazem te onako kako te trebam..
I trgam ispočetka…
I siječeš me brojevima naših grešaka…
Spreman dokrajčiti me jedinicom
Kao kolcem kroz staro srce
Kao kaznu jer sam se usudila biti jedina…
I čujem opet taj zli osmijeh kako trga usne
U zagrljaju iza mog ramena..

[ Kiss and tell
Money talks - it never lies
Kiss and tell
Give and take - eye for an eye
]


Tko bi rekao da ćemo ovakvi trajati..
Tko će znati hoćemo li ikad dotrajati..
Dosaditi jedan drugome na pola puta
Od mrzhnje do ekstaze…
i što će biti sa nama kad nam dosadi igra…
ili usfali ideja..
kad nam otupe bodezi a mačevi postanu preteški..
i riječi ostanu sve što imamo ..

[ Kiss and tell
Money talks - and love...it burns
Kiss and tell
Give and take - we live and learn
Kiss and tell
We never lie
Eye for an eye
Blood on a nail
Kiss me again!!!
]

11

nedjelja

studeni

2007

Svojstvena Staklu

Sanjala sam kuću od stakla
i slikarski pribor u rukama
netko je postavio zadatak
i drzao me zarobljenom danima.

Slikala sam sve što sam znala
od zidova boli, zidova sjećanja
do euforičnih hodnika
i orijentalnih tepiha.
Prozore zelja i slavine uspjeha,
Stolove iščekivanja i stolice ponuđene dobrodošlima..
Glazbu u sebi, umjetnost učenu godinama..
Svjetlost kako pada na mene iz izabranih očiju,
pređene puteve i ulice, zaljubljenost..


Gola..ogledana u staklu
naslikala sam sebe
kao zrelu zenu u ogledalu
prosirenih bokova, obješenih grudi
u skutama prošlosti..
izlizanih, kišom ispranih obraza
prošaranih vremenom i vjetrom
i usnama umornim od ljubavi.

Dani su bili nemogući, mahniti
teško podnošljivi, ugušeni motivacijom..

Netko je bio u pravu..
stavila sam strahove na staklo,
poklonila staklu svoja nadanja,
izrekla sebe na sto načina
ispovjedajući se kistom.
Darovala sam sve svoje osmijehe
i čitav niz dugih pogleda,
carstvo svoje ljubavi i postignuća.

Netko je bio u pravu kad me nazvao zenom
i oteo mi djetinjstvo iz ruku,
imenujući isto tek prošlim svršenim vremenom..
Netko mi je poklonio staklenu kuću
praznu i hladnu..
Netko kome je sad ostavljam..
toplu, ugrijanu kaminom u kutu..
šarenu iskustvom i bogatu nadom
unatoč svemu..

Netko tko me vidio poistovjećenu sa staklom
i ponudio ideju saveza fragilnosti..
ogledanje kroz prolaznost..
i stvaranje postojanog.


Vrata su napokon otvorena
puštam da me napokon upoznaju..
izlazim slobodna, napokon prepuštena
samo i jedino sebi, čista od svega.
Mislim da ću preskočiti ceremoniju likovanja.
Mislim da ću zaobići tog nekog..
i prigrliti ideju buđenja u hladno
nedjeljno jutro.

06

utorak

studeni

2007

Doll's House

Kroz ovu ključaonicu promatraš lutke
konci se ne miču, plješću bijele ruke
osmijeh koga ili što?
ključ? ti bi ovo otključao?
pustio bijes lutaka na sebe?
zagrebao u nemoguće..
kao da bi ikad prihvatio sve što jesam..
kao da bi ikad razumio da mojim lutkama
ne fali konca i špage..
pogledaj me!
između nas-samo se one još smiju!
tri moje boje..ti se bojiš moje boje..
ti se bojiš kad se smijem..
i voliš kad malo pričam..
između nas-nema više tih boja.
ostalo je šareno..
šareno, šareno me ubija.
strašno je to s mojim lutkama..
strašno je to što ne znaš što bi s njima..


27

subota

listopad

2007

Prijelom

U ne znam koliko pitanja i
uz bezbroj padova..
milijun odgovora i vještih prizemljenja..
obećali smo da nećemo više..
ali dajemo, dajemo..poklanjamo, ljubimo i volimo..
negdje stoji prijelom koji obiljezava..
zauvijek...sklonost vjerovanju u ljude..
prelama upravo negdje gdje se nikad ne nadaš
jer uvijek se volimo osjećati spremnima..
ali prijelom je neizbjezan i odnos se ruši kao
kula od karata..pa se nađemo negdje tim putem
slomljeni pod štiklom vlastitog vjerovanja
uz lazne osmijehe vječnih wannabe djevica
uvijek spremnih da pokazu zube
bilo u smijehu ili uz zvuk rezanja..
Razočarenje ...
kad jednom shvatiš da je djevica upravo kurva
najnizih pobuda i da je osmijeh maska
koja puca pod teretom namjera...
savršena slika..i savršena riječ..

Rekla bih, draga..da se opraštam.
odbacujem agoniju, ljutnju i sjećanje..
i dolazim ovdje gdje se opet i opet..
rukujem s marquezom u sjećanju na naše
tuzne kurve..
ne kradem mu motiv jer isti se nameće..
premda..ne zelim te zvati tuznom
iako znam da jesi..
više mi pašeš nekako uz svoj jalovi osmijeh
koji ne ocrtava tugu mada bih ga ja svejedno
nazvala zalosnim..

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se