malo drugačiji sportovi

utorak, 28.06.2011.

Što je trek-king o kome se ne piše?!

Imamo 2 svemirca u trekingu i nigdje ni riječi o tome?! Ajde, osim klupskog priznanja rekorderu. Pa ja sad moram pisati o tome da bih imao šta čitati o tome. Kao nekad, tak je i počeo ovaj blog.

Komentiram s Klikerom kako ima dosta nabildanih na startu i da će biti pomor, s obzirom na vrućinu, a i sam broj prijavljenih na ultri. Ali iznenadit ću se.
U startu sam pratio Laca, Čičara, Štefa, ali odmah vidim da frcaju energijom a mene strah pucanja, jer sebe sam isto unaprijed otpisao tamo negdje na kraju Rujna, mog death valleya. No srećom se digla bura i počela nas lijepo hladiti. Divota, ovo zračno hlađenje će me spasiti, neće mi trebati vodeno hlađenje mjereno dekalitrama, kao obično.
I bi tako. Jaki refuli na putu za Sijaset su me odmah silno razveselili. Pa sam, nakon puštanja Laca & co prije Ivinih, sad malo pojačao tempo i za petama neobično jakom Pandži uspio fino stići do kontrole na sedlu. Tamo sam stao obući tajice i popričati s Bandijem dok čekam vodeće da siđu. Želim ih gledati na miru, jer procjenio sam da slijedi povijesni trenutak, tj moj jedni trenutak na trci gdje ću ih vidjeti, nakon rastanka još dolje na početku kanjona VP. I evo ih, jure Goran Lesjak, Ante Pešić, jedan meni nepoznati, a tu je i Kiki "ovaj čovek je neuništiv" Šivak, ponos stare garde trekera. Još čekam Bojana, on malo kasni i izgleda mi nekako nenabrijano. Tak, sad sam vidio po što sam došao na ovaj trek, trenutak za povijest, jer na ovu dvojicu sam se kladio u sebi, 60:40 za Gorana, da će rasturiti dan.

Do SvBrda i nazad se igram s vjetrom i počinjem najopušteniji i najduži prelazak grebena ikad. Ne žurim, razgledavam, uočavam detalje koje nikad nisam pa mi je greben prvi put sjeo u cijeloj dužini, nisam znao da ga tolko ima. Ne fajtam se sa Čertancom i Hanzom koji drže jaki zdravi tempo i prestižu me. Kod Marasovca odozada stiže nova zabava, čik fajt, Jelena pod napadom Tadeje i njenog štitonoše Carina, koji treka dobro ko nikad u životu. S njim sam trenirao 2008 za Annapurnu i divim mu se kako se podigao u formi. Taj čik fajt će potrajati jednakom žestinom i bez šparanja i taktiziranja do kraja, ali za mene do iza Račabuše kad i nih ostavljam. Ostavljam ISPRED sebe, to mi je najnovija fora :), Čekam daljnja zbivanja.

Tihomir Golub, do Stapa, stara izvorna manga Velebita, veteran i nosioc spomenice. Još jedan od danas jako dobro tempiranih tipova koje smještam ispod 24. Imaju onaj zdrav hod, jak, ekonomičan. Njega "ostavljam" na Stapu, gdje sami si priuštio tradicionalnu krizu, a na potezu Stap-Panos me preskaču prvo Loki, Perić,Senka & com a kasnije Pećina & buddy. Pa kaj je ovo danas, svi u sjajnoj formi?! Konačno pred Panosom nailazi skupinica mog tempa, Hanž, Mezga, BG Bojan, Marović... U vlakiću smo na Šugi i tu nas par idemo spat. Njima je dobro došlo, meni se učinilo dobrom konzervativnom politikom za plan da se što manje uništim a završim uredno. A i treba pričekati daljnje prolaznike. To su malo iza ponoći Igor i Mlakar, pa nas 5 odrađujemo do Konjevače kroz noć. Mezga i drugi Slovenac su izletili ranije, Marović je otišao bez spavanja, ali je naletio na minu zvanu Pasji Klanac pa će se opet pojaviti nekad sutra.

Tu nam se grupa i rastura, pod misterioznom Konjevačom s čudnim prilaznim putem, otprilike ravno gore, ko rampa na piramidu. Voaaa, koje brdo, bravo Šimune na ovome! Kad sam već tamo mislim si nema šanse da ikad opet penjem to brdo pa idem i na vrh, kad sam već tu blizu, prekrasan trenutak prije zore. Jelena u šatoru, izgubila fajt, kvragu, navijao sam za nju. Noga ok? Na silasku sa zorom zabavljam se gljivama i onda iznenađujem ljepotom Sadikovca, opet bravo za ovaj dio staze. Greben dolje na BO je divan singletrack kojim ću nekad i bicom. Tu odoše i Mlakar i Hanž, ja se lagano vucaram i skupa sa BG Bojanom prešetavam ostatak staze. Bez daljnjih događanja, osim nekog agenta provocateura, koji nam iz ko zna kojih pobuda provaljuje foru na Dabarskoj kosi, dok smo kontemplirali besmisleni spust i penjanje nazad. "Pa odite bez ruksaka dole", koja jeftina provokacija, bezveze tako zajebavati poštene napaćene ultraše. Baš me malo uzrujao lik. A onda još malo više dva fotoreportera, paparaca, na Dabru. Onak unose se u lice s fotičima, pokušavaju nam režirati trenutke odmora, "za bolju fotku" , ometaju nas dok pijemo i jedemo... fuj. Isto ko onaj napasnik na startu koji mi je doslovno gurnuo kameru u lice. Slikajte na stazi, to je ok, ovo drugo su vam loše fore.

Spust dolje očekivani horor kamenjara, pomalo bezvoljno finiširanje na pustoj rivi, otužni neki cilj jedne jako zabavne trke. Sve u svemu solidno provedenih 28h. I na kraju usporedba, 100 vs V140? Pa meni v140 ima priču, stil, dušu. Ovo je bilo onak, trka, ono drugo je Put. Jedino po čemu ću pamtiti ovu stotku je zvjezdana borba naših dvojice fantastičnih lakokonjanika, praćenih teškom konjicom (starim nepoderivim kljusetom) i gomilom jake pješadije. Lijepo je vidjeti za promjenu da većina završi iznad vlastitih očekivanja, mislim da je ovo mnogima bila injekcija samopouzdanja i sreće. Dakle pozitiva.

Gorane, savršena utrka, svaka čast, kapitalizirana vrhunska konda, uzmi ligu! Ante, ciljaj negdje oko top50 tamo di ideš nagodinu, možeš to, a to je već prava elita.

- 15:57 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se