malo drugačiji sportovi

Sutra krećemo u Chamonix, na ovogodišnju turneju oko MtBlanca. Ovdje je karta staze, za ovu godinu su složili 165km i 9400m uspona (i toliko spusta naravno), profil staze je ovdje, ak se ne otvori slika klik na francusku zastavicu lijevo.
Start je u petak u 18:30h





Pazi ovo,


The Ultra-Trail du Mont-Blanc® puts on its show !

At last a show all about cross-country running
With more than 30,000 practitioners in France, trailing world had to have its annual rendezvous

What more natural than to create this rendezvous at the time of
the world summit of cross-country running, the UTMB® !
In the context of the handing-out of race numbers for the races THE NORTH FACE® ULTRA-TRAIL DU MONT-BLANC®, UTMB® et CCC®, the show will be on Thursday 28th and Wenesday 29th August 2008 in the center of Chamonix.

Ultra-Trail® Show will take place under a 2500m2 tent and more than 70 exhibitors, equipment manufacturers, stockists, service providers and race organisers will thus be brought together under the sign of friendliness and sports ethics.
Due to the limited number of places, if you would like to participate, please reserve your place during the coming days.

znači 30,000 Francuza i -skinja se bavi ultratrailom! A kod nas? I šta još čekate vi koji niste bili tamo? Prijavljuj se masovno za 2009 kad krajem godine krenu prijave!!! To vam je totalni festival traila iliti trekkinga, vjerujte mi, nema boljeg.Zato ajde na treninge, ajde na Risnjak, Učku, i naročito Velebit trekinge skupljat bodove za kvalifikaciju!

Ako je netko nakon naše trke i kuknjave stekao dojam da je UTMB težak nek zna da uvijek može biti i gore! Evo profila La Petite Trotte a Leon, ultimativne šetnje koje je mene strah

UTMB 2008 je bio uspješan i dvoje frendova, a sad do daljnje obavijesti više ne razmišljam o tome. Ide nešto još ljepše

gomila fotki iz 2008.
Marco Olmo

Qubik Single Adventure Race je najnoviji izum iz majstorske radionice naših dragih entuzijasta iz Pazina - Trickera.. Nije mi se uopće dalo na nikakvu utrku taj vikend, ali ovo je ipak bila prva solo pustolovna - nešto što se ne propušta. I skupilo nas se stvarno dosta, 50 ultraš(ic)a i 20 lightera. To je jako lijepa brojka za našu pustolovnu scenu, izgleda da je naš pustolovni pokret opet oživio nakon prvog vala i onda par godina stagniranja. Među imenima se našlo nešto starih pustolova prvog vala pa nešto novijih pustolova, trekeri i nešto dobrih MTB vozača i triatlonaca, koji su na kraju i rasturili. Ipak je to bila sprint trka sa naglaskom na MTB vještine pa je to bilo i za očekivati.

Potoci i kanjoni su bili lajt-motiv trke za mene, uživao sam jurcajući kroz blatna korita i gledajući kako svako malo poneki pustolov trenutačno nestane usred koraka jer je pronašao rupu u dnu. Skok je bio super, zvučalo je kao počasna artiljerijska vatra, BUM ... BUM ... BUM svakih 10-15 sekundi po jedan slijeće u vodu. Nakon malo trekanja opet smo u vodi, dugo već nsimo imali ovakvu malo dužu plivačku dionicu. Zadnja koje se sjećam je bila u krasnom dubrovačko moru, a ovo je bilo po nekom bajeru obližnje ciglane, onak ... muljevito. Nije baš bio gušt, ali preživjeli smo i to. Bicikl je brzo prešao na makadame, prošao tik uz klasični istarski gradić na vrh brda - Gračišće. Vidjevši zidine oko ulaza odmah sam odlučio, ipak sam ja bio u turizmu a ne u trci, skrenuti u grad i malo pronjuškati oko starog centra - neprocjenjivo. Trebali bi iskoristiti te ljepote i staviti KTe po takvim gradićima gdje se može, stvarno ih se isplati vidjeti.

Spust koji je uslijedio je donio 5 minuta veselja pravim bajkerima, a tutlekima poput mene pol sata guranja bicikla i izmicanja projektilima (poput Rocca) koji su to vozili, to je inače profi staza za downhilaše.. Eto nam i osvježavajuće kišice. Taj tren je pasala, ali pred kraj sam po aslaftu gurao nizbrdice, jer mi je bic sa ćelavim gumama glumio Speedway, spuštao sam se postrance i na rubu kontrole. Tad je počela "Senijeva džungla", najteži orijentacijski dio. Tko je tu fulao jedini put gubio je po pol sata, sat. Ovisno o nemilosrdnosti prema opremi i vlastitoj koži, naime probijali smo se kroz gusto trnje i granje. I većina nas je na kraju spas našla u potoku po kojem smo se probili van na cestu. Mauricio je u tom potoku kod prebacivanja bica uspio prvo potopiti vozilo, a onda i sebe, preko glave u vodi na biciklističkoj dionici pa ti reci da je bilo dosadno :) !

Zahvale i pohvale organizatorima i povećem broju volontera! Jedina zamjerka trci ide na račun ne njih nego nekog domoroca, koji je maknuo KT14. Pa se vodeća grupa od njih 6 u čudu nad tom misterijom vrtila i vrtila oko križanja gdje je falila cvikalica. I na kraju je svih 5-6 proglašeno pobjednicima, pravi grupnjak muškaraca u tajicama na postolju. Naš vrli geMpard (gdje si ti bio?) bi rekao "koji pederluk!". Tko je malo kasnio
na cilj dobio je i tuširanje pod biblijskim potopom koji je pao s neba, light show od grmljavine usporediv sa pekingškim vatrometom (onim sa generalne probe koji su podmetnuli u prijenosu otvaranja) i sveopće navijanje kompletne postave koja se skutrila pod šatorom na cilju, vođena kamikaza-spikerom koji je usred tog potopa i gromova sjedio među elektronikom i elektrikom. I deset kila blata na bicu, jer je finish bio po kilometru glinene staze koaj se tak lijepo ljepila po gumama.

Bilo je super, hoćemo još utrka u Istri!!!