|
|
O meni malo...
° Ime: Sara °
° Rođena:14.04.1993. °
° Godine:15 °
° Horoskop: ovan °
° Braća: Stjepan (12) i Nikola (2) °
° Živim: u Virovitici °
° Škola: 1. razred matematičke gimnazije °
° Slušam: sve osim metala i tih sranja °
evo mene...=P
(bit će još slikica)
~ moja malenkost..~
~Ime: ~Mateja~
~Rođena: ~ 11.04.1993~
~Godine: ~ 15 i ponosnih 5 mjeseci :) ~
~Horoskop: ~ ovan~
~ Živim : ~u Viroviticu~
~ Škola: ~ 1a, ekonomske...~
~ Slusam: ~ nista odredeno,sve ~
MaLo SlIkIcA...
| < | rujan, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
x..malo luđee onak viroviticanke ;) x ...
** Rodene da bi gubile, živimo da bih pobjedile**
Bio si tu, kraj mene, možda iskren,
možda ne, ali meni nije važno.
bio si tu i meni je to bilo iskreno.
a sad te nema, sve je nestalo,
a još te trebam. Svako mjesto,
svaki korak, svako sjećanje,
sve te skriva, sve na tebe podsjeća.
podsjeća i ne da, da zaboravim,
ne da, da prebolim...
Dala sam sve, sve od sebe,
a ipak nije bilo dovoljno.
Trudila sam se, ubijala,
ali ništa promijenila.
Potrošila sam svu snagu, umorila se,
zauvijek odustala od tebe, od nas.
I žao mi je, ali to ništa ne ispravlja.
I slamam se, ali slomljena nikome
nikaj ne vrijedim. I plačem,
ali suzama te ne mogu vratiti.
I molim, ali ne više za nas,
ne za sebe. Molim za tebe,
za tvoju sreću, za tvoj osmijeh,
za tvoju nadu, za tebe,
jer tvoja sreća znači mi
više od svega na svijetu...
"Lijepa li sam, mlada li sam
ali sretan nisam nisam
sreća je za tobom otišla.."
Kažu Slušaj srce!
Kažu Ne budi naivan!
Kažu Budi ono što zapravo i jesi!
Svaku noć, plačem i
molim se da se jednom sretnemo..
Ali ne.. Zivimo različite živote..
Jedno bez drugog...
Ljubavi zasto bolis?
Srce zasto ga volis?
Suzo zasto teces?
Vratiti ga neces.
Duso zasto patis?
Zivote zasto ne shvatis?
Ja sam samo kap u moru kisa, nitko, nula i nista...
...klizila je niz obraz i na usne je pala,
bila je tako vrela i mala,
u njoj se sakupila tuga,
u njoj su usnule boli,
a ta suza je znala koliko te srce voli...
evo ovo će bit jedan najobičniji post...
ni tužan, ni sretan, jednostavno najobičniji...
u školi je onak ok, jučer sam dobila 4 iz testa iz matematike! nisam mogla vjerovat, vježbanje se isplatilo, a bila sam 10000000% sigrna da ću dobit 1 i to onak jedan i gotovo! presretna sam zbog tog!!! danas je subota i isto tako običan dan u tjednu...=)
u zadnje me vrijeme
jako puno ljudi razočaralo,
puno me njih povrijedilo
i svaki dan mi netko tako nesto napravi...
ili me povrijedi ili me razočara...
zar se ljudi tek sad otkrivaju
ili sam tek ja počela sada
shvaćati...možda sam sad
tek shvatila kavki su neki zapravo
i da muško ženska prijeteljstva postoje,
ali samo kod ljudi koje poznaješ godinama.
ona nova, ne to nisu prijateljstva...tu barem jedan
traži želi nešto više...
rekla mi je jedna osoba do koje mi je jako
stalo: pazi ti svi koji su te na neki način povrijedili
trebat će te jednog dana kada ih ti više ne budeš trebala,
vraćat će se...mislila sam da se to neće dogoditi
bar ne s nekim osobama, ali to je ispalo točno
i prije nego što sam se nadala...
zašto se neki vraćaju tek kada shvate da su nešto izgubili
pa stvarno bude prekasno?
ne shvaćam...zbunjena sam jako...
