e sad mi je dosta...
28.04.2006., petak
Dugi vikend...
|
Odo' ja na Dugi, pipnut jel' more hladno i tak.:)) Baš volim kad neradni dan padne uz vikend, pa nikad kraja blagdanovanju. Pogotovo kad se ide nekuda. Ne mora bit neka ekskluzivna destinacija, uglavnom, da mi rit puta vidi, rekla bi moja baba. :) I tak, jedva čekam proći Sveti Rok, da udahnem malo soli. To će dobro činiti mojim katraniziranim plućima.:) Zakoniti i ja sami, pa neća samo pluća uživat. :) Baš sam vesela! Kokoš, cmok, mislit ću na tebe kad umočim nožni palac i povežem se s ostatkom svijeta. Mah, mah.:)) |
- 23:09 - Prospi bisere (13) - Naniži na končić - #
27.04.2006., četvrtak
Još samo ova i gotovo :)
|
... Kroz odškrinut prozor puštam te unutra, umotanog u osmijeh. Grliš me okovima ljubavnim. Znam, u zraku ćutiš moj bijeg. Ne boj se. Ne može se bježati u cipelama olovnim, kad su džepovi puni osjećaja, koferi puni sjećanja, a putna karta ima uvijek isti smjer, k tebi. |
- 13:56 - Prospi bisere (2) - Naniži na končić - #
26.04.2006., srijeda
Pero je ubojitije od mača...
|
TIŠINA Oprosti mi ako sam te ikad zvala imenom. Imena pripisujem osobama koje imaju samo vanjski oblik, ništa više. Tebi više pristaje pridjev. Ti imaš dušu ispod oklopa, i osjećaje imaš, povremeno. I kad te ponovo sretnem, u neko gluho doba, kad svaki šum je preglasan, ni pozdraviti te neću da ne narušim sklad tišine. Tihi ću ti poljubac spustiti na čelo u ime ugasle ljubavi. Oprosti mi na dostojanstvu, jer samo to ostaje ženi nakon potonuća. Ispod namreškane površine ljeskaju se komadići razasute duše. U najsitnijem, zrcali se tvoj osmjeh, sjetan. Na moje uzglavlje sjeda još jedno jutro i tjera mrak. (ž.a.) |
- 11:53 - Prospi bisere (6) - Naniži na končić - #
25.04.2006., utorak
Došlo mi...
|
OBLAK TUGE Često te sretnem i odsutnim pogledom brišem daljinu. Nijem pogled i toplina oko srca. Znam, kasno je, oblak tuge kleknuo je na zemlju. I nećeš mi vjerovati ako kažem da u meni još žive sjećanja, nedovršene slike, da još pamtim sve dodire, mirise i oblike minulih vremena. Sve ono čega više nema. Ali poslušaj. U meni još buja proljeće i tisuću ptica put neba polijeće. I ja bih opet kad bi ti htio. Znam, kasno je, Oblak tuge kleknuo je na zemlju. (ž.a.) |
- 13:41 - Prospi bisere (5) - Naniži na končić - #
21.04.2006., petak
Jeruzalem...
 Za praznike svi nekud putuju, nisi faca ako ne veliš da si negdje bio. Ako ništ drugo, bar kod frendice na kavi u susjednom selu: :) I tako, veli naš robovlasnik da bi mogli i mi nekud - sindikalno. Nema već dugo sindikata u našoj maloj zajednici, al' zadržao se taj sveti izraz "sindikat", pa eto, još uvijek kupujemo piletinu pod tom zastavom, nabavljamo zimnicu i putujemo, tu i tamo. Troškove snosimo sami. Zaputila se vesela družina u susjednu nam deželu. Tridesetak nadobudnih i ne baš tako mladih djelatnika. Doduše, raspon je bio od 20-60 godina, ali nekima je mentalni sklop na razini predškole, pa nam takvi uglavnom popravljaju prosjek. :) Prva postaja - Zelendvor. Da se popije kava i tak to. Usput se divimo ljepotama lovačkog doma, misleći da smo već prešli granu. Nekima je splasnulo raspoloženje kad su shvatili da smo još uvijek doma.:) I tip iz lovačkog društva nam je lijepo objasnio da nas ne može voditi u "fazaneriju" zbog ptičje gripe. Očito je bio u strahu da mu ne zarazimo podmladak. Čime će onda vabiti Talijane na lovni turizam. Slijedeća postaja je bila ono zbog čega se i krenulo - neko skladište. Robovlasnik i njemu bliska svita netragom su nestali između paleta, osvajajući dobro im poznati teren. Bože, kaj se tim ljudima zacakli pogled kad vide te boce, nemreš vjerovat. U vinu je istina! :) Pokupovalo se raznih butelja, pio se rumeni muškat i traminac, onako, ispred autobusa, na parkiralištu baš kak' nam i priliči. :) Za krepat! Odredište - Jeruzalem. Ručak je protekao dostojanstveno, držao se narod još uvijek na nogama. Pa smo igrali nogomet, muški su to shvatili kao tekmu od životne važnosti. Da im ne bi muškost patila, pustili smo im tri razlike, nek se vesele. :) Ionako su pobjednici plaćali cugu. A najbolje smo ostavili za kraj - degustaciju. Mislim stvarno, poslije toliko popijenog vina aj ti sad tu nešto degustiraj. Mislila sam da ni pomirisat neću bit u stanju. Samo sam mislila. :) Koji su to okusi, mmmm... Pa sir, pa orasi, pa suhe šljive, pa sir... malo sam se gubit počela. :) I tako, večer smo zaokružili večerom i druženjem uz glazbu. Gitara i tridesetak prosvjetara, di ćeš bolje kombinacije. :) Dugo u noć... "Još ni jedan Zagorec nije prodal vina..." :) Srećom je Jeruzalem tu blizu, odmah pokraj Ljutomera. Preporučam se za vodiča! :) |
- 06:59 - Prospi bisere (11) - Naniži na končić - #
18.04.2006., utorak
Dan poslije...
 I kaj da velim, o'šla i ova četiri dana nerada, a kao da je jučer počelo. Moji planovi o izležavanju ispred tv-a pali su u vodu već s prvim pozivom ravnajućeg u petak... jel bi mogla skoknut samo na kratko, hitno je za platiti..bla bla... Ma, 'ebo takav slobodan dan, kad te izvuče iz pidžame u 9 u jutro. Gužve na granici, s tugom gledam cirkuliranje gostiju. Bilo bi lijepo zapalit nekuda, ako već ne u inozemstvo, onda se spustiti južno. I to je bilo neizvedivo jer je Zakoniti prisegnuo svom robovlasniku - u dobru i u zlu... više se s njim "druži" nego sa menom. Za popizditi, ponekad! A u Lici je bilo sunčanije nego doma. Baš je sve mirisalo na Uskrs. I na mladi luk i janjetinu. :) Gužve u trgovinama, k'o da će smak svijeta. Moje klinke prerasle su uskrsne zečiće i te pizdarije. Ako ih želiš obradovati, kupi im bon za mtel. Il' daj gotovinu! :) Materijalistice! Doduše, i ja sam prerasla kupovinu beskorisnih sitnica, skupljača prašine. Ionako već slijedeći dan završe u smeću. Prerasle su one i "obiteljska druženja", misle da su same sebi dovoljne. Mo'š mislit. A mi se još uvijek trudimo održati dobar običaj i skupit se, onak obiteljski, bar za blagdane. Dok još imamo kod koga! Molim Boga da to potraje, jer je to tak dobar osjećaj. I zato sam ja, dan poslije, uvijek sretna i poletna, mada je radni dan. A u ušima mi još uvijek titra...ča... 'bem ti sjetu, išššš :)) |
- 07:44 - Prospi bisere (8) - Naniži na končić - #
13.04.2006., četvrtak
Rebro...
 Nije to ono biblijsko Adamovo, nego KBC. Bolnica na kraju grada. Taman na pola puta do Adamovog obitavalište, što će reći, Bogu iz nogu. Ne bi to meni bilo tak strašno, da ta bolnica ima bar nekakvo parkiralište. Imala je dok nisu počeli građevinski radovi, ali i tad je bilo sve puno. Al ajde, bar si mogao računati na cirkuliranje posjeta, snimat tko odlazi i ugurat se. Ali sada… Vozim ja jučer svoje mlado na kontrolu, leće i to. Dakle, nije neka bolest pa da nam je panika, nego redovita kontrola. I krenemo mi skoro dvi ure prije, računajući na to da od prve nećemo naći mjesto za parking. I napravim ja jedan krug, spustim se na Petrovu pa opet istom rutom natrag. I opet sve krcato. Dobro, nemam ja ništa protiv da se stane i koji kilometar dalje pa se malo noge protegnu, ali onda sam mogla ostaviti auto u Dubravi pa doći pješice. Imali smo mi i plan B. Mogla sam iskrcati klinku na ulazu pa da ona to ode sama obaviti, a ja da sjedim u autu i čekam. Ali, to je plan B. Ipak mi je draže radit joj društvo dok čeka, da dijete ne skuri pola bona na tipkanje s temonekim jer joj je dosadno. :) I tako, nakon pola sata kruženja, zaguram ja svoju «zelenu zvijer» :) u slobodni prostor uz rub ulice, kilometar-dva poviše Rebra, moleći Boga da me ne nagradi Zagrebparking sa nekom ceduljicom. Na pauka nisam ovaj put računala, jer nisam bila osamljeni slučaj. :) Sve u svemu, bila sam ljuta k'o pas. A moje dijete me cijepilo s psihologijom. Pravi se važna sa četvorkom pa mi prodaje fore nek' se opustim, nek' joj se obraćam s poštovanjem :), jer da nije ona predmet moje ljutnje… bla bla. Ma, teoretski ima pravo, ali na koga ću urlat, ak' ne mogu na odgovorne za manjak parkirnih mjesta. Inače, gromobran je Zakoniti. On na'ebe i zbog toga kaj kiša pada, a gdje neće zbog nemogućnosti parkiranja. Ovaj put sam ga poštedila ali samo zbog toga jer mi je mtel bio prazan. Sretnik! :) Nakon uspješno obavljene kontrole, spustimo se nas dvije u grad na slatkač. Ista pjesma. Zaboravila sam da je parking poskupio k'o dragi kamen. Ura vremena na žutoj zoni stoji 6 kuma, šest im bradavica na nosu niknulo. I tak, baš sam se nekako zbedirana odvukla na slatkač. U međuvremenu je tekla i druga ura, koju je muž morao uredno nadoplatiti sms-om od doma jer je moj mtel još uvijek bio prazan. A na potezu Vlaška-Bogovićeva nijednog bankomata Zabe, za popizdit i nepovjerovat. Ima Reifeisenov, PBZ nekoliko puta, HPB, čak i Splitske banke, što me, bogami, nasmijalo! :) A možda sam previdila jer sam bila neuračunljivo ljuta. U strahu su velike oči, a u ljutnji stisnute. A i dioptriju bi mogla prekontrolirat. Ali, još jedan posjet Rebru bi me dotukao. Fakat! |
- 10:01 - Prospi bisere (16) - Naniži na končić - #
08.04.2006., subota
Gostujući post 2
|
- Nastavak - Bio je krasan proljetni dan. Sjele mi na terasu. Skuplja se polako ostatak ekipe. Dolazi eminentno četersko društvo. Bila na četu jedna četerica, tada strah i trepet batka ili bitka. Što je ta imala jezičinu.. takva se nije rodila na četu ni prije ni poslije nje. Veli meni moja Zeza: znaš, mene je malo strah te žene, tko zna kakva je u prirodi kad je na četu onako opaka. Takva je moja Zeza, plašljiva ko srna kad ju zaslijepe farovi automobila:) Rekoh, ma neće nam ona ništa, pa vidiš da smo se našli na javnom mjestu, sve puno ljudi oko nas! Ispostavi se na kraju da je ta opaka četerica ustvari žemska meka srca, samo jezičina u nje opaka. Inače je meka ko duša. Dolazi odnekud i jedan četer, koji si je umislio da je intelektualac. Šatro intelektualac, sjebali smo mu koncepciju taj čas. Čim je naručio čaj od mente. Je'ote, vani toplo, sunce ugrijalo, svi pijemo kavu, sokove, gospodin s visoka naručuje čaj pa k tome još od mente!! Prepričavala se kasnije ta njegova menta nadugačko i naširoko. I kako se je snebivao kad smo ga popljuvali s tim preseravanjima. Jedva osto živ. Pa čovječe, nisi došo na zbor stanar, došo si na četersku kavu. Pa ti snosi odgovornost za svoje prenemaganje. Kad te slijedi paljba iz svih raspoloživih četerskih opačina. Uglavnom, da skratim, kava prošla odlično. Moja Zeza baš onakva kakvom sam ju zamišljala. Jedno normalno žensko čeljade, ali dovoljno otkačeno, zajebano, spremno na bilo ka'ku intervenciju koju prilika traži. Gdje ja stanem, ona nastavi, što ja započnem, ona završi.. i obratno. Nadopunjujemo se u svim pogledima. Najljepše od svega što se sad već toliko kužimo, da znamo koja što misli i kako će reagirati. Nadalje, nemamo ama baš nikakvih problema popljuvati jedna drugu kad to prilika zahtjeva.. a sve u svrhu ukazivanja jedna drugoj na pogreške:) Također smo razvile jedan osebujan stil sugestije za poboljšanje raspoloženja, a koji se sastoji od toga da uslijed neraspoloženosti, kuknjave nad blesavim životom kad nas to primi, mudro zaključimo da je sve zakurac, da su svi glupi i sjebani, a mi smo eto, jedine naprosto savršene. Ne samo da smo si najljepše, najpametnije, najoriginalnije, nego smo sve to i spremne jedna drugoj potvrđivati:) Također, uopće nemamo problema poslati jedna drugu u qurac i počastiti se komplimentima „glupa si“, „daj se pogle na što ličiš“, „ti nisi normalna“, „odurna si“, „prasico, kak mi to možeš reć“, i ostale prekrasne primjedbe iz našeg bogatog asortimana:) No, na kraju, uvijek dođemo do zaključka da smo (si) savršene. I nitko nas ne može uvjerit u suprotno:) Činjenica je da si bez svoje Zeze više uopće ne mogu zamislit život, jer kome bih se jadala kad se posvađam s dragim, kad me klinci raspizde, kad imam problem koji moram nekome reći a to ne može biti bilo tko, nego baš ona. I da, fakat nisam jednostavna osoba, karakter mi je nekad težak za popizdit, a eto, ona sve to stoički podnosi i trpi i hvala ti, Zezo moja, na tome. Znaš ti da ja tebe vooolim! |
- 02:27 - Prospi bisere (14) - Naniži na končić - #
07.04.2006., petak
Gostujući post
|
Kako sam zamoljena napisati post uslijed nedostatka vremena vlasnice ovog bloga, razmišljala sam o čemu bih pisala na ovom njenom cijenjenom blogu:) Rekla mi je: daj sve od sebe! Baah:) Dakle, pisat ću o tome kako smo se moja kokoš i ja srele i kako je sve poslije ušlo u legendu:) Bilo je to tamo neke 2001 godine. Ja, kao tipičan četer-rekonvalescent , nisam dugo vremena zalazila na chat, tu noćnu moru svakog poštenog četerskog rekonvalescenta. No, kako je poznato da vrag nikad ne spava, tako sam ja slučajno nakon godine uspješnog odvikavanja a uslijed dosade,, zalutala ponovo na čet. Iskonov, koji sam inače prezirala. Pošto je moj stari čet otišo u q…, štaću, gdjeću, ja na Iskon. Vidi, vidi, soba Batak ili bitak. I što se desi.. sretnem ja tamo neke zanimljive ljude. I počnem ja hodočastiti ponovo nadajući se da držim sve pod kontrolom, tu moju odvratnu staru ovisnost. I bi tako. Složi se opaka ekipa, prevejana, premazana svim četerskim mastima, ekipa stvorena za pravu zajebanciju. Elem, pojavi se jednu večer neka ženska individua. Upadne međ nas ko janje spremno za klanje:) Uh, što su nam takvi bili dragi. Ali, ne jebe ženska živu silu, da se tako izrazim. Praši ženska sve redom, nimalo impresionirana našim reputacijama. Vidim ja, ne jebe ona autoritete, slaže nas jednog po jednog na kup. Rekoh, svaka čast, da bi reč rekla. Ta je po mom ukusu. I tako.. slovo po slovo, riječ po riječ, pošto je uspješno prošla inicijaciju, primismo ju u naše okrilje ko svoju, rođenu. Prolazili sati i sati veselog kuckanja, mnoge besane noći. Odlučila se naša mala grupa naći na kavi. Mjesto zločina: Jarun. Dolazim ja, kadli vidim, netko mi maše oduševljeno. Zaustavljam auto, kroz prozor mi ulijeće ženska glava: jes ti ta i ta? Jesam, a jes ti ta i ta? Jesam. Pa đe me nađeeee:) Nastavak u idućem broju…. |
- 15:19 - Prospi bisere (6) - Naniži na končić - #
03.04.2006., ponedjeljak
I tako...
 tu bi ja :-) ... sjedim ja za radnim stolim, gleda "Izvješće o bolovanju" mene, gledam ja njega i nikako da se skubiciram kaj s njim da napravim. Blokada totalna! Dobro je, danas ravnajući ide na višednevni službeni put pa će biti malo mira. Mislim, nije da me on nešto tlači, al nekako se lakše diše kad je 400 km udaljen od nas. Tak nekak najbolje funkcioniramo. :) E da, još bi nešto uvela u ovaj Zakon o radu, da se mene pita. Recimo, od proljeća, kad počnu ovakvi dani, da se kolektivno ide na ge.o., pa sve tamo do jeseni. Ovo je čisti zločin, držati ljude u uredima a vani sunčeko. Ili da nam se radni stolovi izmjeste na neku terasu, pa lagano zarolamu suknju da nam se osunčaju nogice i tako. Mislim da bi bilo većeg efekta nego blejat ovako u to 'ebeno izvješće, dok misli mi vrludaju.:) Šmrc! ps. Kokoš, oš ti više doć na koje predavanje? Zaboravila na uzajamno dizanje morala, ha? :)) |
- 12:14 - Prospi bisere (15) - Naniži na končić - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
judi, zviri i.... tamo neke aždaje :-) 
Samo za taj osjećaj
Da sam prazan list, potpuno čist Koristio bih puno, puno deblji kist I samo jarke i šarene boje Da napišem ime tvoje i moje Da sam prazna glava, potpuno zdrava Ne bih više nikad učio za badava Samo onol'ko, kol'ko mi treba Da još ostanem paf od tolikog neba Da se mogu kao nekad, vratiti na početak I biti onaj isti bahati dječak Ne bih forsir'o neki ležeran stil Niti se trudio da uklopim Moj svijet u ovaj svijet Moje snove u raspored Riskirao bih svaki pokušaj Da zadržim taj osjećaj Samo za taj osjećaj…. (HP)  |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
