e sad mi je dosta...
13.04.2006., četvrtak
Rebro...
 Nije to ono biblijsko Adamovo, nego KBC. Bolnica na kraju grada. Taman na pola puta do Adamovog obitavalište, što će reći, Bogu iz nogu. Ne bi to meni bilo tak strašno, da ta bolnica ima bar nekakvo parkiralište. Imala je dok nisu počeli građevinski radovi, ali i tad je bilo sve puno. Al ajde, bar si mogao računati na cirkuliranje posjeta, snimat tko odlazi i ugurat se. Ali sada… Vozim ja jučer svoje mlado na kontrolu, leće i to. Dakle, nije neka bolest pa da nam je panika, nego redovita kontrola. I krenemo mi skoro dvi ure prije, računajući na to da od prve nećemo naći mjesto za parking. I napravim ja jedan krug, spustim se na Petrovu pa opet istom rutom natrag. I opet sve krcato. Dobro, nemam ja ništa protiv da se stane i koji kilometar dalje pa se malo noge protegnu, ali onda sam mogla ostaviti auto u Dubravi pa doći pješice. Imali smo mi i plan B. Mogla sam iskrcati klinku na ulazu pa da ona to ode sama obaviti, a ja da sjedim u autu i čekam. Ali, to je plan B. Ipak mi je draže radit joj društvo dok čeka, da dijete ne skuri pola bona na tipkanje s temonekim jer joj je dosadno. :) I tako, nakon pola sata kruženja, zaguram ja svoju «zelenu zvijer» :) u slobodni prostor uz rub ulice, kilometar-dva poviše Rebra, moleći Boga da me ne nagradi Zagrebparking sa nekom ceduljicom. Na pauka nisam ovaj put računala, jer nisam bila osamljeni slučaj. :) Sve u svemu, bila sam ljuta k'o pas. A moje dijete me cijepilo s psihologijom. Pravi se važna sa četvorkom pa mi prodaje fore nek' se opustim, nek' joj se obraćam s poštovanjem :), jer da nije ona predmet moje ljutnje… bla bla. Ma, teoretski ima pravo, ali na koga ću urlat, ak' ne mogu na odgovorne za manjak parkirnih mjesta. Inače, gromobran je Zakoniti. On na'ebe i zbog toga kaj kiša pada, a gdje neće zbog nemogućnosti parkiranja. Ovaj put sam ga poštedila ali samo zbog toga jer mi je mtel bio prazan. Sretnik! :) Nakon uspješno obavljene kontrole, spustimo se nas dvije u grad na slatkač. Ista pjesma. Zaboravila sam da je parking poskupio k'o dragi kamen. Ura vremena na žutoj zoni stoji 6 kuma, šest im bradavica na nosu niknulo. I tak, baš sam se nekako zbedirana odvukla na slatkač. U međuvremenu je tekla i druga ura, koju je muž morao uredno nadoplatiti sms-om od doma jer je moj mtel još uvijek bio prazan. A na potezu Vlaška-Bogovićeva nijednog bankomata Zabe, za popizdit i nepovjerovat. Ima Reifeisenov, PBZ nekoliko puta, HPB, čak i Splitske banke, što me, bogami, nasmijalo! :) A možda sam previdila jer sam bila neuračunljivo ljuta. U strahu su velike oči, a u ljutnji stisnute. A i dioptriju bi mogla prekontrolirat. Ali, još jedan posjet Rebru bi me dotukao. Fakat! |
- 10:01 - Prospi bisere (16) - Naniži na končić - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
judi, zviri i.... tamo neke aždaje :-) 
Samo za taj osjećaj
Da sam prazan list, potpuno čist Koristio bih puno, puno deblji kist I samo jarke i šarene boje Da napišem ime tvoje i moje Da sam prazna glava, potpuno zdrava Ne bih više nikad učio za badava Samo onol'ko, kol'ko mi treba Da još ostanem paf od tolikog neba Da se mogu kao nekad, vratiti na početak I biti onaj isti bahati dječak Ne bih forsir'o neki ležeran stil Niti se trudio da uklopim Moj svijet u ovaj svijet Moje snove u raspored Riskirao bih svaki pokušaj Da zadržim taj osjećaj Samo za taj osjećaj…. (HP)  |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
