e sad mi je dosta...
08.04.2006., subota
Gostujući post 2
|
- Nastavak - Bio je krasan proljetni dan. Sjele mi na terasu. Skuplja se polako ostatak ekipe. Dolazi eminentno četersko društvo. Bila na četu jedna četerica, tada strah i trepet batka ili bitka. Što je ta imala jezičinu.. takva se nije rodila na četu ni prije ni poslije nje. Veli meni moja Zeza: znaš, mene je malo strah te žene, tko zna kakva je u prirodi kad je na četu onako opaka. Takva je moja Zeza, plašljiva ko srna kad ju zaslijepe farovi automobila:) Rekoh, ma neće nam ona ništa, pa vidiš da smo se našli na javnom mjestu, sve puno ljudi oko nas! Ispostavi se na kraju da je ta opaka četerica ustvari žemska meka srca, samo jezičina u nje opaka. Inače je meka ko duša. Dolazi odnekud i jedan četer, koji si je umislio da je intelektualac. Šatro intelektualac, sjebali smo mu koncepciju taj čas. Čim je naručio čaj od mente. Je'ote, vani toplo, sunce ugrijalo, svi pijemo kavu, sokove, gospodin s visoka naručuje čaj pa k tome još od mente!! Prepričavala se kasnije ta njegova menta nadugačko i naširoko. I kako se je snebivao kad smo ga popljuvali s tim preseravanjima. Jedva osto živ. Pa čovječe, nisi došo na zbor stanar, došo si na četersku kavu. Pa ti snosi odgovornost za svoje prenemaganje. Kad te slijedi paljba iz svih raspoloživih četerskih opačina. Uglavnom, da skratim, kava prošla odlično. Moja Zeza baš onakva kakvom sam ju zamišljala. Jedno normalno žensko čeljade, ali dovoljno otkačeno, zajebano, spremno na bilo ka'ku intervenciju koju prilika traži. Gdje ja stanem, ona nastavi, što ja započnem, ona završi.. i obratno. Nadopunjujemo se u svim pogledima. Najljepše od svega što se sad već toliko kužimo, da znamo koja što misli i kako će reagirati. Nadalje, nemamo ama baš nikakvih problema popljuvati jedna drugu kad to prilika zahtjeva.. a sve u svrhu ukazivanja jedna drugoj na pogreške:) Također smo razvile jedan osebujan stil sugestije za poboljšanje raspoloženja, a koji se sastoji od toga da uslijed neraspoloženosti, kuknjave nad blesavim životom kad nas to primi, mudro zaključimo da je sve zakurac, da su svi glupi i sjebani, a mi smo eto, jedine naprosto savršene. Ne samo da smo si najljepše, najpametnije, najoriginalnije, nego smo sve to i spremne jedna drugoj potvrđivati:) Također, uopće nemamo problema poslati jedna drugu u qurac i počastiti se komplimentima „glupa si“, „daj se pogle na što ličiš“, „ti nisi normalna“, „odurna si“, „prasico, kak mi to možeš reć“, i ostale prekrasne primjedbe iz našeg bogatog asortimana:) No, na kraju, uvijek dođemo do zaključka da smo (si) savršene. I nitko nas ne može uvjerit u suprotno:) Činjenica je da si bez svoje Zeze više uopće ne mogu zamislit život, jer kome bih se jadala kad se posvađam s dragim, kad me klinci raspizde, kad imam problem koji moram nekome reći a to ne može biti bilo tko, nego baš ona. I da, fakat nisam jednostavna osoba, karakter mi je nekad težak za popizdit, a eto, ona sve to stoički podnosi i trpi i hvala ti, Zezo moja, na tome. Znaš ti da ja tebe vooolim! |
- 02:27 - Prospi bisere (14) - Naniži na končić - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
judi, zviri i.... tamo neke aždaje :-) 
Samo za taj osjećaj
Da sam prazan list, potpuno čist Koristio bih puno, puno deblji kist I samo jarke i šarene boje Da napišem ime tvoje i moje Da sam prazna glava, potpuno zdrava Ne bih više nikad učio za badava Samo onol'ko, kol'ko mi treba Da još ostanem paf od tolikog neba Da se mogu kao nekad, vratiti na početak I biti onaj isti bahati dječak Ne bih forsir'o neki ležeran stil Niti se trudio da uklopim Moj svijet u ovaj svijet Moje snove u raspored Riskirao bih svaki pokušaj Da zadržim taj osjećaj Samo za taj osjećaj…. (HP)  |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
