ZNAM, ALi PiTAM...
Kako je zapravo lako kad čovjeka
boli...
Kako je lako pronaći riječi...
Kako je fascinantno koliko riječi
može opisati bol....
Kako smo onda nezaustavljivi...
I kako mrzim to što znam da od
te boli mogu pobjeći, tj. da je
mogu pobjediti.
Znam da sam jača od nje.
Ali zašto sam slaba da bih odlučila
pobjeći od nje kada znam da mogu
pobijediti...?
Koliko pitanja...
I vječno tako...
Pitanja.
I sada bih najrađe pitala hoćemo li
ikada dobiti odgovore...
Ali neću pitati jer znam - odgovor
neću dobiti.
20.05.2009. u 11:16 |
Broj komentara 1 |
Print |
# |
^
| < |
svibanj, 2009 |
|
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
da/ne
jA SAM jA i NiTKO Mi Ni SLiČAN NijE :)
Dizajn by:
RizL@ i sTrUdL@
SREĆA jE
UVijEK VELiKA
MA KOLiKO
MALENA BiLA.
***
ISKRENOST jE
UVijEK NAjBOLjA
POLiTiKA ČAK
i KADA NijE
U MODi!
******************
Free Website Counter
*NiKAD NE LAŽEM*
*Imam 16.Razumijem puno toga...
Volim život...
*samo pogled mi je dovoljan...
Pišem ovaj blog,neke misli sa
duše ostavljam na njemu.
Bježim od svog stvarnog života,
od svog stvarnog
identiteta.
Bježim od buke i svih koji me znaju.
Povlačim se ovdje među
nepoznate...
Djelim s njima onu drugu stranu
moga života...
Onu stranu života koja me
ne ispunjava toliko koliko
ona druga.
Sport...
I djelim s vama ovaj dio.
Ovaj dio u kojem sam
tužnija...
A zapravo tužna nisam.
Sretna sam.
Jako.
Ali ponekad poželim pisati...
I bacim se u tužne misli...
I pišem...
Pišem o njemu,njemu i njemu...
O njima...
O svemu...
A tužna nisam.
Ne...
Ja sam sretno djete.
Saznat će te jednom.
***********************
“Ima nešto što me jako zabrinjava. To je problem:
kada ću shvatiti da je došlo vrijeme da počnem glumiti svoju ulogu?
Kada ću moći biti ono što jesam? Ne znam, možda je to opća pojava...“
*****************
NE iDi UOKOLO GOVOREĆi
KAKO Ti SVijET DUGUjE ŽiVOT.
SVijET Ti NE DUGUjE NiŠTA.ON
jE NASTAO PRVi.
*******************
Jesmo li posebni, jedinstveni svi,
Il' smisla gladni tragaci psi...
Moj um sto znaci u Umu Svijeta,
I ova dusa sto bespucem leta...
I jedinka da li je vazna na kraju,
Kad drveni kofer samo ti daju...
Jesam li covjek koji tajnu zna,
Il samo sjena na putu do dna...
Ostavljam li trag zvijezde repatice,
Il za sobom prosipam krusne mrvice...
Koja li je moja sudbina?
Jesam li u zalazak sunca galeb koji mrezu tka,
I da li cu biti
mjeseceva igracka...
***
Shvatih da je ova istina duboka,
teška za shvatit..
Tek mudrima za razumjeti…
***
Mrzim one male naprave s kazaljkama i
one malo veće s brojevima i ispisanim danima i mjesecima
jer mi samo govore kako vrijeme brzo prolazi i kako sam nešto
propustila .... a ja mrzim propuštati stvari ....
***
Zahvaljujem sto ti mogu reci sve sto mi je na srcu,sto znam da mi pridajes vaznost,
Što osjećam da me shvaćaš,što nikad ne vrednuješ niti prosuđuješ,nego gledaš
Ono što jest i to prihvaćaš onako kako je..