srijeda, 19.01.2011.

My way...random thoughts...

Jučer je baš bio gnjusan i težak dan...negdje sam čitala da je ponedjeljak trebao biti najdepresivniji dan u godini...ja očito živim u drugoj vremenskoj zoni jer ponedjeljak je bio ok...ali jučer bi se najradije bila pokrila dekom preko glave i prospavala cijeli dan...no nema odmora kada si mama i supruga. sretan Uostalom koliko god budem loše volje, mala me uspije raspoložiti!

A danas...prospavali smo svi skupa pola dana...mića se probudila u 6...i onda ja s njom, a muž je s posla išao u krevet oko 3 tako da je on nastavio. Mi smo gledale tv...fascinirana sam koliko kanala ima emisije vezane za kuhinju i kuhanje i restorane itd... I ja bih rado da me netko plaća da idem u fine restorane i daleke zemlje isprobati klopu koju nude...ah...
Oko 9 je opet zaspala..pa sam išla i ja leći...5 sati spavanja mi je zaista premalo...na kraju smo se svi skupa prbudili oko 11 30...izgubljeni dan...ne volim kada tako pola dana izgubim, a da se nisam ni okrenula!

Osvrnula bih se na divnu knjigu u kojoj tražim inspiraciju za svoj način života i prehrane samim time. Radi se o knjizi Lorraine Clissold: Zašto kinezi ne broje kalorije. Temeljena na taoističkom pogledu na svijet i tijelo i njegovu funkciju. Sa većinom principa mršavljenja odnosno načina prehrane većina nas zapadnjaka se ne bi složila jer smo bombardirani različitim informacijama, što sa nutricionističke strane što sa reklama, interneta... Jako dobra opreka našim načinima...i isprobano zaista i je tako... Privukla me, ne zato jer sam željela isprobati još jednu u nizu neuspjelih dijeta i kasnije jojo efekta, već zato što je kineska kultura jedenja i pripreme hrane zaista posebna i uvijek sam težila tome...

U procesu sam nabave još jedne knjige, isto tako vezane za azijski način prehrane Japanke se ne debljaju i ne stare: tajne tokijske kuhinje moje majke....kao što je poznato ti ljudi žive najduže i jedni su od najzdravijih u svijetu. Ja to želim postići, jer kao što rekoh odlučila sam se na zdraviji život, a to definitivno nije fast food, niti grickalice...

Ja kuham svaki dan...time se puno ljudi ne može više pohvaliti...barem što ih ja znam...posao, obaveze i užurbanost ne ostavlja puno vremena za pripremu kvalitetnih obroka, jednostavnije je kupiti sendvič ili čips, kekse, čokoladu...
Još samo da smislim neki način kako da mužu spremam i što za na posao...jer ne stignem svaki put i onda se najčešće dese keksi!! rofl

Uglavnom, dosta za sada....nastavit ću sa svojom fascinacijom kineskom i japanskom kulturom hranjenja.
Za sada se pridržavam manje hrane, kvalitetnije i bolje raspoređene...još uvijek ne vježbam... namcor

Lijep pozdrav! mah
Vaša zen krafnica

- 17:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.01.2011.

Nova godina, novi počeci...nove odluke...

Dugo, duuugo nisam bila, ali to zato jer nisam imala što reći...a ako nemam reći ništa pametno ili zanimljivo, radije šutim yes

No, ajmo dalje...vraćam se korjenima...onome zašto sam uopće i krenula pisati ovaj blog. Zdravlje i kako ga postići...što u mome slučaju nije lako... Nikada nisam bila mršava, čak niti prosječna...uvijek je bilo viška, i ne ovo ne piše neka curička od 170 visine i 60 kg...ne...ovo piše osoba visine 165 i 100 kg...ali za vrijeme trudnoće i nakon dosegla sam svoj maksimum...i sada je vrijeme da se spustim ispod te vrijednosti..
Pisanje bloga pomaže, čitao netko ili ne..ovo su u biti misli od mene i za mene, a ako nekome mogu pomoći meni je drago!

Uglavnom, plan je ovakav...počela sam od 1.1.2011. Dakle, to je bila jedna od novogodišnjih odluka...ne toliko vezano za izgled koliko za bolju kvalitetu života, i više brige za sebe...jer otkako sam rodila ne nalazim vremena za sebe....mogu komotno reći da sam se zapustila...i želim to promijeniti! Ovo nema smisla...pitam se kako one druge mame uspjevaju sve?! KAKO?
Jebenica...

Od prvog dana prošlo je 17 dana....vagala sam se na početku 102.8, a 15. 1. vaga je pokazala 100.1kg...trudim se i polako ide...ali kao i svi očekujem još uvijek i svjesno i podsvjesno čarobni štapić koji će odnijeti sve što mi smeta...ali no can do! fino
Tih prvih 15-ak dana prošlo je relativno ok, smanjila sam porcije i povećala broj manjih obroka, što je za mene veliki pomak, jer ako mi nešto paše, ne postoji mala porcija! Pokušavam se srediti u glavi još uvijek...i nagovoriti se da osim šetnji uvedem još koju aktivnost, odnosno vježbanje, ali nekako stalno odgađam i sama sebi dajem izgovore...no trudim se da to popravim i počnem s nečim...

Nemam cilja zadanog koliko i kako u kojem mjesecu...idem bez opterećenja i na kraju ću vidjeti rezultate sretan

Najviše mi smeta, osim zdravlja, to što sam se toliko udebljala da ne mogu nositi svoj vjenčani prsten...sranje!! Ne zbog drugih...iskreno boli me k****, nego zbog mene i muža...nismo si ih đabe dali na vjenčanju! rofl

Toliko za sada....idući put o načinima, ideologiji....kome i čemu se divim...
Lijep pozdrav! mah
Vaša zen krafnica

- 22:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se