Žena jednog pomorca

nedjelja, 20.03.2011.

Me, Myself & Captain... spakirao kofer

Ma baš onako kako to i biva, prestala sam pisat blog. Iako nadobudno i sa puno elana ulazim u to stanje, još lakše iskliznem van. Prošlo je puno mjeseci i tri ugovora. Žena Captaina postala je prava žena. Onako, mislim po zakonu. Uskoro i mama... Ma sve smo mi stigli obaviti u svega par mjeseci a činilo se da će nam trebati godine.
Stigao je Captain kući na vrijeme i za vjenčanje. Ja sam odradila ogromni komad posla ali šta sam mogla. Vjenčanje je bilo prekrasno. Romantično, intimno i moderno. Okupilo se 60-tak nama najbližih prijatelja i rodbine. Tulum je bio za pamćenje a hrana za vječnost. Nakon tuluma lagano smo odbacili zimsku robu i spremili kofere sa laganim haljinama, lanenim hlačama i košuljama i odletjeli na Maldive. E to je raj na zemlji. Predivan Indijski ocean, tirkizne boje, lagune okružene koraljnim grebenima i pijeskoviti otok... Predivna mala kučica i svega par ljudi na otoku... Zaista jedinstveno i savršeno. Ali bilo je to početkom zime, sad već daleko, pomalo nostalgično venem za tim mirisima, okusima i bojama. Jer nigdje na svijetu plava boja nema taj ton kao na Maldivima.

Danas je Captain spakirao kofere i otišao. Ma ne od mene, na brod. Suza suzu goni ali moram, moram se smirit jer to i bebica tako mala ipak osjeti...Tek joj je 9 tjedana i još ne razumije sve što mama osjeća ali zna kad je mama tužna. Bit ću jaka...za nju...za bebicu!

20.03.2011. u 12:22 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 11.05.2010.

Me, Myself & Captain... Dolazi Captain...

Još malo i prošlo je naših dva mjeseca.
Prva dva mjeseca razdvojenosti. Još brojim četiri dana.
Nije bilo tako loše. Nije mi bilo teško.
Nisam osjećala usamljenost.
Tjedni su brzo prolazili.
Upoznala sam nove ljude.
Kako ubijam vrijeme samoće najčešće je pitanje vas koji me pratite.
Kao prvo radim. Dani kada sam na poslu mi brzo prolaze jer radim u nekoj međusmjeni pa odem oko 11 a dođem oko 18.
Sad mi to odgovara ali kad dođu djeca morat ću potražit drugi posao jer ovo nije život obiteljske žene.
Kad me netko gleda sa strane misli da jurim za poslom, većina mojim kokoški misli da sam turbo zaposlena, da vladam svojim zanimanjem i da sam odlična u tome što radim. I znate što? Jesam. Odlična sam u tome što radim ali ne jurim za karijerom. Sanjam o životu sa troje djece i puno pasa.
Psi su druga stvar koja mi totalno okupira misli.
Upijala sam znanje o odgoju pasa.
To je moja velika opsesija.
Naprosto ih obožavam.
Želim znati sve o njima.
O pasminama, o ponašanju pojedine pasmine. O psihologiji pasmine, o psihologiji pojedinaca, što izazivanja razne reakcije, kako ih izbjeći i kako razumjeti potrebe moje Carice.
Proučila sam rad čovjeka kojeg jako cijenim. Velikog stručnjaka u rehabilitaciji pasa.
Dog whisperer - Cesar Millan. Čovjek koji je rehabilitirao stotine pasa koji su bili osuđeni na ubod smrti. Uspavljivanje.
Njemu uspavljivanje nikada nije opcija. Smatra da samo se samo 1% pasa ne može rehabilitirati, njih 99% može.
I to je dokazao. Čovjek radi čuda. Htjela bih vidjeti ga na djelu. No mislim da Cesar zaslužuje svoj post...Ubrzo...

Sve u svemu imala sam vremena za svoje sebične porive.
Ma nije uopće loše biti žena pomorca...
Sad nastupa drugačije vrijeme.
Biti će puno promjena.
Od vjenčanja, preseljena Captaina u Zagreb, traženja stana, selidbe u stan...
Veselim se svakom trenutku.

11.05.2010. u 13:09 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 20.04.2010.

Me, Myself & Captain... Previše planova, a premalo dana...

Captaina nema punih 6 tjedana. Ajme meni...već mi je dosta čekanja... Čekam da tjedan prođe pa da mogu reči...ufff jedan manje. Kada sam prije zamišljala period u kojem ga čekam nisam ni mislia da će biti tako dugo. Ali stvarno je. Sva sreća da imam svoj posao, jer dane koje provodim na poslu ni ne osjetim. Tek kad se umirim pred telkom skužim da sam sama. Ko za vraga cijeli tjedan naletavam na neke filmove u kojima prešte emocije, ljubav i nježnosti pa onda ko neka šuša tulim i dozivam njegovo ime. O bože...da me Captain vidi umro bi od smijeha....

Ovo lijepo vrijeme daje mi tisuća ideja što i kamo bi mogli ići. Kao prvo moj dugo očekivani posjetit našim Plitvicama. Našla sam na netu kućice koje se mogu iznajmiti za dvije-tri noći i u kombinaciji šetnjama okolnim livadama - savršeno.. Sad je možda idealno vrijeme za posjet jezerima. Mislim da je to idealan vikend. Volim šetnje i jedva čekam neki izlet. Kao što sam već pisala moje frendice nisu baš za akciju jer valjda je naporno malo protegnuti noge..Lakše je koji kilu izgubit ležeći kod kozmetičarke nego hodajući po prirodi...ma grrrrrrr

Još jedna od dobrih ideja mi je posjet Krapinskom pračovjeku.
Čitala sam pozitivne recenzije o muzeju od kad su uložili nešto truda i novaca u njega.

Kako moj dragi ne poznaje naše obronke i praktički nikada nije bio na Sljemenu imam u planu odvesti ga do planinarskih domova i počastiti ga jednim grahom s kobasicama.Nije zima i nije idealno godišnje doba za takvu vrstu hrane ipak otići na Sljeme a ne pojesti grah ravno je katastrofi.....bio si a sarmu probao nisi....

Posjet masliniku je obvezan čim dođemo na Krk, s nadom da će niknuti još koja šparoga pa da je ponosno uberem. Prošlo proljeće smo abrali preko dvije kile šparogaaaaa.... njami.... Poslje smo ih pripremali sa janjetinom i mladim krumpirom.... Bile su odlične. Volim papati šparoge... Obožavam.
Posjet Trstu također je obavezan, i naravno posjet H&M... Mislim da svaka žena prvo što provjeri odlazeći u neki grad, gdje se nalazi H&M. hahahhha
Kada sam prošle godine putovala u New York, prvo što sam pitala prijateljicu kod koje sam odsjela, gdje ih ima...Gdje? A ona mi kaže odmah prekoputa našeg apartmenta....Ma da? Moš mislit...I gle fakat....H&M je bio na jednom uglu zgrade i još jedan manji 200m niže..i još jedan malo veći 500m u desno...ima ih ko u priči...

Da se vratim na planove.
Još u sve to moramo ubaciti i koje putovanje...Krstarenje ili dvotjedno putovanje po Toskani....I odmor na Krku u trajanju tjedan dana...
Samo ne znam kako ćemo to sve izvesti s obzirom da je Captain tu samo dva mjeseca a ja radim.

20.04.2010. u 11:20 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 07.04.2010.

Me, Myself & Captain... još četiri

Evo točno pola ugovora je iza nas. Prošlo je 4 tjedna. Još toliko i Captain je doma.
Ja sam kao trebala naći stan. Jesam li ga našla. Ne
Trebala sam organizirati maturalnu večeru (10 godina od mature). Jesam li? Ne.
A kao dosadno mi je.
A joooj. Ma budem.
Ovaj tjedan zovem za ponude za večeru.
Sutra zovem stanove za najam.
Captain zove večeras oko dogovora za stan. To čekanje do ponoći mi ide na živce.
I ja onako strgana moram razgovarat o velikim planovima za našu budnućnost + tel veza kasni 5 sekundi. I to je tako naporno.
Danas mi nije neki dan. I zakaj uopće pišem kad sam tak sva kilava? A kaj da radim. Nemre uvijek bit super...
Ajde glavno da je pol ugovora iza nas...
Odbrojavam...
...još četiri!

07.04.2010. u 20:13 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 04.04.2010.

Me, Myself & Captain... Sretan Uskrs!

04.04.2010. u 20:13 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< ožujak, 2011  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Život žene koja čeka svog muškarca...
Život žene koja putuje svijetom sa svojim muškarcem...
Život žene i njena svakodnevnica...
Život žene pomorca..njeni snovi, ljubavi, patnje, strahovi...jednostavno život!

Meni dragi blogeri

newyorčanka the blog
Opisi života u New Yorku

pardon my french
Opis život u Parizu

Travel Freak
Putopisi žene iz Nizozemske


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se