14

četvrtak

srpanj

2016

Vratila sam se

Vratila sam se. Da nisam godina kojih jesam, da sam u ranim dvadesetim, studentica, recimo, rekla bih, bila sam u Hare Krišna, opčinilo me, odlijepila sam na njihovu priču, i na godinu s njima nestala put komune u nekoj zemlji uljuđenoj koja pod krovom nebeskim za sve nakane mjesta ima.

Ili, recimo, da živimo u budućnosti i da se imamo mogućnosti teleportirati, mijenjati živote u potpunom paket aranžmanu, dati djecu nekom kome vjeruješ kao i sebi, ostalima reći: strpite se, pričekajte, vratit ću se, ja bih odletjela na drugi dio polutke, pored rijeke Sarasvati, tisuće godina unazad. To bi bio život.

Ali, ne, ja nisam te sreće, to je samo fantazam.

Godina je proletjela, i dalje sam ista, svaki bogovetni dan istim ulicama idem, rutama koje su godinama trasirane. Al, u duhu u protekloj godini desilo se nešto veliko u mom mikrokozmosu, priznajem, sa zakašnjenjem, otkrila sam Indiju.

Svo slobodno vrijeme sam joj poklonila, jyotishu, knjigama u papiru, na internetu...

i još uvijek to činim makar nemam sud o onom što radim, osjećam se malo i nejako u odnosu na to znanje i kulturu, kao da sam tek ugazila u plićak, a preda mnom je cijeli Indijski ocean.

Ne baš uz rijeku Sarasvati, ali na jako zanimljivom mjestu upoznala sam blogericu Zvonku, kao da ju je neka viša sila poslala da mi da kompas i mig za povratak.....
Evo me...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.