nedjelja, 04.07.2010.



ROMANSA PROSJAKA

Sa štapom tako
pa se krenem
i vrli put me primi u se
i livade su i snjegovi su
gdje god da sjednem
nađem hlada , jer poda mnom su slabe noge
i biva time nešto vruće
kada mi dadu komad kruha
na jednoj stijeni – podijelim ga
ponešto mravu , malo ptici
a ono drugo – dosta mi je .
I nije tako da se tužim…
Valja li biti svjestan sreće
naći ću slame - da prenoćim.
I opet idem da se nađem
na jednoj cesti pored zida.
I plaćam tako život
skromno (gotovo ništa prema cijeni).
Pa mogu ići , mogu stići
mogu se svući – i u rijeku
mogu na putu sresti ljude
i pozdravit ih :“Zdravo ljudi“,
mogu se napit s bistrog vrela
ili na grani vidjet voće
i mahnut rukom putnicima
ili uočit igru djece
i mogu lijepo zapjevati,
ako je tako , da sam tužan.
I čuti , da me čuju ljudi
zatim i mogu naći riječi pa
dati kome razonode .
Pa tako , eto , ili slično
nešto se može uvijek smoći
i onda opet idem , zatim kroz jednu
cestu pored mora.

I plaćam život vrlo skromno;
zaista ništa ( prema cijeni).
J.Pupačić










- 18:31 -

Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Rujan 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (14)
Siječanj 2010 (2)
Siječanj 2008 (3)
Komentari On/Off <>

wave evo me,moj svijete ...
sve je po starom , samo se ja mijenjam ( na bolje , nadam se)








Myspace Cursors @ JellyMuffin.comMyspace Layouts & cursors

cryAko ne znaš što ti je cilj, niti jedan put nije pravi





Zagreb


Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
vec mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa
i kad me mozda vise nece biti
da li ces ponekad zaplakati nocu
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ces pamtiti
po nasoj njeznosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
da li ces ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeca
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis jos jednom dodir moga dlana
kad me vise mozda nece biti
a sve ce biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli
da li ces me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znas da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljecima ...kiss
...Željko Krznarić...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se