blackwhiteworld

https://blog.dnevnik.hr/zemils

nedjelja, 04.07.2010.

ROMANSA PROSJAKA

Sa štapom tako
pa se krenem
i vrli put me primi u se
i livade su i snjegovi su
gdje god da sjednem
nađem hlada , jer poda mnom su slabe noge
i biva time nešto vruće
kada mi dadu komad kruha
na jednoj stijeni – podijelim ga
ponešto mravu , malo ptici
a ono drugo – dosta mi je .
I nije tako da se tužim…
Valja li biti svjestan sreće
naći ću slame - da prenoćim.
I opet idem da se nađem
na jednoj cesti pored zida.
I plaćam tako život
skromno (gotovo ništa prema cijeni).
Pa mogu ići , mogu stići
mogu se svući – i u rijeku
mogu na putu sresti ljude
i pozdravit ih :“Zdravo ljudi“,
mogu se napit s bistrog vrela
ili na grani vidjet voće
i mahnut rukom putnicima
ili uočit igru djece
i mogu lijepo zapjevati,
ako je tako , da sam tužan.
I čuti , da me čuju ljudi
zatim i mogu naći riječi pa
dati kome razonode .
Pa tako , eto , ili slično
nešto se može uvijek smoći
i onda opet idem , zatim kroz jednu
cestu pored mora.

I plaćam život vrlo skromno;
zaista ništa ( prema cijeni).
J.Pupačić

- 18:31 -

Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.