subota, 13.03.2010.

Popodnevna pjesma

Upucujem ovu lijenu popodnevnu misao, njeznu i pohotnu,
u ono dvoriste u kojem sam vas gledao, draga susjedo,
1957. godine,
kada je bila jesen slicna ovoj
i kada su jos u moj san udarali prozori roditeljske kuce
utopljene u sibenskoj jugovini,
u gradu koji je postajao moja bolnica,
a mojom napola razbudjenom glavom kolali prvi tramvaji
plavi i uspavani.
Adresiram tamo ovu misao i kazem — steta...
Bili ste ljubavnica mog cimera od 8 do 11 svakog jutra.
Kako ste se zvali: Elma, Selma, Alma, Adela?
Da li je sto izmijenilo vase lice, oci i trbuh?
A kako sam vam zavidio
vracajuci se iz setnje, od 8 do 11 izjutra,uz cetvrt kruha i mlijeko,
u jednom blijedom, pescenickom mljekarstvu.
Svim je bojama vec moj prvi studentski rujan
dodavao malo crnog i malo tamnozelenog.
I danas vam iskreno kazem — steta, steta...
Vise vjerojatno i niste za takva sta.
Ponovo ono dvoriste.
Vrijeme je za nedjeljni ribolov i vas suprug odlazi.
Vi, znaci, danas dolazite jos ranije u moju sobu.
Oko pola sedam.
A ja bas izlazim; steta, jer moj je cimer mrzovoljan tako rano
i ja bih vam vjerojatno pruzio vise,
ali ja idem u setnju.
I setao sam tako godinu i drugu...
I ne da vam se hvalim, bilo je toga.
Kakve sve zemlje, pica i kakva mora! Gdje sam sve bio,
gdje sam sve ljubio, i kakve zene,
jer vama otvoreno mogu reci.
Kuda sam sve setao po kisi, ujutro.
Nekakav vlak je istruo u crnom proljecu u Poljskoj,
blizu Rusije.
Kakvu sam tamo zenu ostavljao, Isukrste,
i kakva je mene ostavljala na sjeveru,
pijuci neko nerazgovjetno pice svog naroda.
Daleko, daleko kao u snovima....
Opet netko ovdje u Zagrebu, u Jurjevskoj,
pa oci, providne i dragocjene, jedne Cehinje iz Brna —
Vozderkove —
premjestene zauvijek u moju utrobu.
A takav snijeg i sve sto treba; bilo je, bilo,
ali ono dvoriste u kojem sam vas vidjao
izmedju dva neodredjena stabla, crna od vlage one
jeseni
vas tako obicnu i raskalasenu domacicu,
i mirisi koje ste ostavljali u mojoj sobi
u sezonama 1957/58, i slijedece —
steta, nepovratno steta!

A R S E N


- 20:43 -

Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Rujan 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (14)
Siječanj 2010 (2)
Siječanj 2008 (3)
Komentari On/Off <>

wave evo me,moj svijete ...
sve je po starom , samo se ja mijenjam ( na bolje , nadam se)








Myspace Cursors @ JellyMuffin.comMyspace Layouts & cursors

cryAko ne znaš što ti je cilj, niti jedan put nije pravi





Zagreb


Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
vec mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa
i kad me mozda vise nece biti
da li ces ponekad zaplakati nocu
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ces pamtiti
po nasoj njeznosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
da li ces ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeca
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis jos jednom dodir moga dlana
kad me vise mozda nece biti
a sve ce biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli
da li ces me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znas da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljecima ...kiss
...Željko Krznarić...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se