utorak, 09.02.2010.


Zaresla je kuća u korov i draču
izlile se bačve, sagnjile su mriže
ostala je tuga s barkom u mandraču
a dani biže, a dani biže
usahlo je lozje, propale su vrše
ostarili ljudi broje žuje friže
nevoje nas prate nikako da svrđe
a dani biže, a dani biže


Ima li koga da upali vatru
da spali život poput karnevala
ima li koga da nam rod ne zatru
da se ona zove kad umire vala
Užegli su vitri bacili fumare
i komin u ladnom više se ne stiže
ostale bez uja kamenice stare
a dani biže, a dani biže
Ima li koga da upali vatru
da spali život poput karnevala
ima li koga da nam rod ne zatru
da se ona zove kad umire vala ...........Jakša Fiamengo

- 13:04 -

Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Rujan 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (14)
Siječanj 2010 (2)
Siječanj 2008 (3)
Komentari On/Off <>

wave evo me,moj svijete ...
sve je po starom , samo se ja mijenjam ( na bolje , nadam se)








Myspace Cursors @ JellyMuffin.comMyspace Layouts & cursors

cryAko ne znaš što ti je cilj, niti jedan put nije pravi





Zagreb


Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
vec mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa
i kad me mozda vise nece biti
da li ces ponekad zaplakati nocu
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ces pamtiti
po nasoj njeznosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
da li ces ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeca
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis jos jednom dodir moga dlana
kad me vise mozda nece biti
a sve ce biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli
da li ces me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znas da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljecima ...kiss
...Željko Krznarić...