subota, 12.01.2008.

Možda

Ko u nekoj bezvremenskoj zoni
Sama sam na hridi života , ponad uzavrelog mora
Koja me udara i razbija na komadiće
Polako sastavljam te krhotine jer moram dalje...

U mislima odlutam do beskraja , daleko
Tamo gdje se nitko našao nije.
Omamljena mirisom nemirnog mora , krikom galeba,
Vjetrom što lomi i raznosi granje borova,
Kapljama sa mokrih listova agava .
Osluškujem , čekam...

Možda zrnce radosti u moru ljudskog bezumlja
Stisak ruke zalutalog prolaznika
Davno ugasli osmijeh na licu umornog putnika
...kroz život .
Možda smisao ljudskog postojanja,
Snisao nečega što niti ne postoji
A ja uporno čekam da se desi .

myspace layouts

myspace layouts



- 21:28 -

Ostavi trag (1) - uđi u moj crnobijeli svijet - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Rujan 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (14)
Siječanj 2010 (2)
Siječanj 2008 (3)
Komentari On/Off <>

wave evo me,moj svijete ...
sve je po starom , samo se ja mijenjam ( na bolje , nadam se)








Myspace Cursors @ JellyMuffin.comMyspace Layouts & cursors

cryAko ne znaš što ti je cilj, niti jedan put nije pravi





Zagreb


Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
vec mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa
i kad me mozda vise nece biti
da li ces ponekad zaplakati nocu
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ces pamtiti
po nasoj njeznosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
da li ces ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeca
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis jos jednom dodir moga dlana
kad me vise mozda nece biti
a sve ce biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli
da li ces me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znas da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljecima ...kiss
...Željko Krznarić...