blackwhiteworld

srijeda, 14.09.2011.

Ako se nikad nismo voljeli - Ž.Krznarić

Ako se nikad nismo voljeli

More PowerPoint presentations from maslinska

- 20:52 -

Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #

nedjelja, 04.07.2010.

ROMANSA PROSJAKA

Sa štapom tako
pa se krenem
i vrli put me primi u se
i livade su i snjegovi su
gdje god da sjednem
nađem hlada , jer poda mnom su slabe noge
i biva time nešto vruće
kada mi dadu komad kruha
na jednoj stijeni – podijelim ga
ponešto mravu , malo ptici
a ono drugo – dosta mi je .
I nije tako da se tužim…
Valja li biti svjestan sreće
naći ću slame - da prenoćim.
I opet idem da se nađem
na jednoj cesti pored zida.
I plaćam tako život
skromno (gotovo ništa prema cijeni).
Pa mogu ići , mogu stići
mogu se svući – i u rijeku
mogu na putu sresti ljude
i pozdravit ih :“Zdravo ljudi“,
mogu se napit s bistrog vrela
ili na grani vidjet voće
i mahnut rukom putnicima
ili uočit igru djece
i mogu lijepo zapjevati,
ako je tako , da sam tužan.
I čuti , da me čuju ljudi
zatim i mogu naći riječi pa
dati kome razonode .
Pa tako , eto , ili slično
nešto se može uvijek smoći
i onda opet idem , zatim kroz jednu
cestu pored mora.

I plaćam život vrlo skromno;
zaista ništa ( prema cijeni).
J.Pupačić

- 18:31 -

Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #

nedjelja, 21.03.2010.

- 13:05 -

Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #

petak, 19.03.2010.

- 19:16 -

Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #

subota, 13.03.2010.

- 20:55 -

Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #

Popodnevna pjesma

Upucujem ovu lijenu popodnevnu misao, njeznu i pohotnu,
u ono dvoriste u kojem sam vas gledao, draga susjedo,
1957. godine,
kada je bila jesen slicna ovoj
i kada su jos u moj san udarali prozori roditeljske kuce
utopljene u sibenskoj jugovini,
u gradu koji je postajao moja bolnica,
a mojom napola razbudjenom glavom kolali prvi tramvaji
plavi i uspavani.
Adresiram tamo ovu misao i kazem — steta...
Bili ste ljubavnica mog cimera od 8 do 11 svakog jutra.
Kako ste se zvali: Elma, Selma, Alma, Adela?
Da li je sto izmijenilo vase lice, oci i trbuh?
A kako sam vam zavidio
vracajuci se iz setnje, od 8 do 11 izjutra,uz cetvrt kruha i mlijeko,
u jednom blijedom, pescenickom mljekarstvu.
Svim je bojama vec moj prvi studentski rujan
dodavao malo crnog i malo tamnozelenog.
I danas vam iskreno kazem — steta, steta...
Vise vjerojatno i niste za takva sta.
Ponovo ono dvoriste.
Vrijeme je za nedjeljni ribolov i vas suprug odlazi.
Vi, znaci, danas dolazite jos ranije u moju sobu.
Oko pola sedam.
A ja bas izlazim; steta, jer moj je cimer mrzovoljan tako rano
i ja bih vam vjerojatno pruzio vise,
ali ja idem u setnju.
I setao sam tako godinu i drugu...
I ne da vam se hvalim, bilo je toga.
Kakve sve zemlje, pica i kakva mora! Gdje sam sve bio,
gdje sam sve ljubio, i kakve zene,
jer vama otvoreno mogu reci.
Kuda sam sve setao po kisi, ujutro.
Nekakav vlak je istruo u crnom proljecu u Poljskoj,
blizu Rusije.
Kakvu sam tamo zenu ostavljao, Isukrste,
i kakva je mene ostavljala na sjeveru,
pijuci neko nerazgovjetno pice svog naroda.
Daleko, daleko kao u snovima....
Opet netko ovdje u Zagrebu, u Jurjevskoj,
pa oci, providne i dragocjene, jedne Cehinje iz Brna —
Vozderkove —
premjestene zauvijek u moju utrobu.
A takav snijeg i sve sto treba; bilo je, bilo,
ali ono dvoriste u kojem sam vas vidjao
izmedju dva neodredjena stabla, crna od vlage one
jeseni
vas tako obicnu i raskalasenu domacicu,
i mirisi koje ste ostavljali u mojoj sobi
u sezonama 1957/58, i slijedece —
steta, nepovratno steta!

A R S E N

- 20:43 -

Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #

Mea culpa

Priznajem!
Lagala sam svijet da ništa mi nije. Da ista sam ona čije lice pamte. Obmanula prostor i promakle sate. Šutila istinu pred Porotom pravde.
Mea Culpa!
Isušila mora, podvezala rijeke ispod samog toka, jezerske vode usahla sa gora. Ispravila željom vrh planine ledne, pokosila livade i pašnjake medne. Ugasla mjesec i zvijezde bijele.
Sunce u malenu šaku skrila. Da bih sa njim bila.
Mea Culpa!
Obila sve brave na vratnici sreće. Ćelije tuge istopila na plamenu svijeće. Razbila katance i pustila dan. Sebe prodala za jedan san.
Mea Culpa!
Ukrala sam svemir da ga njemu dadem. Sa nebom u džepu, pred njega da padnem.
Ponornici svijetla zatvorila puta, da mi ljubav, sa njom, ne odluta.
Mea Culpa!
Ubila sam prošlost. Bez stida. Bez srama.
I sve svoje njemu sam dala.
Mea Culpa! (nije mi poznato ime autora)

- 18:59 -

Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #

nedjelja, 21.02.2010.

CEKAJ ME

Cekaj me, i ja cu sigurno doci,
samo me cekaj dugo.
Cekaj me i kada zute kise
noci ispune tugom.

Cekaj i kada vrucine zapeku,
i kada mecava brise,
cekaj i kada druge niko
ne bude cekao vise.

Cekaj i kada pisma prestanu
da stizu iz daleka,
cekaj i kada cekanje dojadi
svakome koji ceka.

Cekaj me, i ja cu sigurno doci.
Ne slusaj kad ti kazu
kako je vrijeme da zaboravis
i da te nade lazu.

Nek povjeruju i sin i mati
da vise ne postojim,
neka se tako umore od cekanja
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dusu
nek piju kod ognjista.

Cekaj. I nemoj da sjedis s njima,
i nemoj da pijes nista.

Cekaj me, i ja cu sigurno doci,
sve smrti me ubiti nece.
Nek kaze ko me cekao nije:
Taj je imao srece!

Ko ne zna da ceka, taj nece shvatiti
a nece znati ni drugi
da si me spasila ti jedina
cekanjem svojim dugim.

Nas dvoje samo znacemo
kako prezivjeh vatru kletu, -
jednostavno, ti si znala da cekas
kao nitko na svijetu.

Konstantin Simonov

- 00:09 -

Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #

subota, 20.02.2010.

REKVIJEM

stojim na obali mora
fijuk vjetra sa ogoljelih strana
huka mora bačenog do žala
i pjesma što plače za njom

jer to je rekvijem za moju ljubav
za sve dane i noći
traganje za istinom do koje ćemo doći
kada umrem i odem da postanem sluga
nekom drugom što što plače za mnom

B. Štulić