Dan poslije

subota, 14.11.2009.

nostalgija...

Ponekad je dovoljno jedna sitnica koja potakne lavinu sjecanja, uspomena... Samo sitnica je bila danas dovoljna, da se sjetim svega...nije bilo tako davno, cini mi se kao da je bilo jucer, a vise toga nema. Fali mi to, fale mi ti dani, sve sto se dogodilo, fale mi gumeni bomboni,fali mi kava od cetiri sata popodnevna, fale mi razgovori... Gotovo svaki detalj mi navire, cujem razgovore, cujem sum mora, vidim sve slike tih dana, i razmisljam kako bih voljela da se to upravo sad dogadja. Mozda bih promjenila nesto, zapravo..sigurno bih mjenjala nesto, uzivala bih vise, koristila to vrijeme puno vise,cjenila bih te dane sto imam...ljude oko mene bih gledala sirom otvorenih ociju,zapravo samo bih bolje prozivjela to sto jesam. Hoce li se ponoviti, biti jos bolje..ili ce ostati samo kao uspomena koja nikada ne blijedi.. Imate li vi svojih uspomena,mozda i ne toliko vaznih za nesto, ali posebni vama ? Sjeti li vas samo sitnica..., uzivate li u uspomenama ili je tesko kad se sjetite ..? ZAHVALA !! Dragi moji, dodajem ovo na ovaj post jer zelim reci jedno veliko hvala za ovo sto vidite na mom blogu . Nasa draga blogerica, Gali, ukrasila je moj blog ovim predivnim dizajnom, dodala novi avatar kojim cu i vas posjecivat, ovi predivni dupini i dodaci na blogu nadam se uveseljavat ce vas kao i mene, i zato HVALA TI

- 01:48 - Komentari (14) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.