01

utorak

studeni

2016

Teško se opraštam, još si tu.. osjećam

Vrijeme leti, brzo ide,
dobre vijesti nikako ne nosi.
Jedino što je stalno je
da mi užasno fali svaki dio tebe,
a ponajviše tvoje nebeske oči.

Pokušavam to sakriti,
glumiti da je sve
to prelistana priča davna,
no kada padne mrak
više nisam snažna i onda,
onda kao i ti
ostajem zamišljena i sama.

Mislim da je najbolje da
sve ostane kako je sada -
koliko god teška i mučna
bila tišina i duboka samoća
koja vlada.

Nemam snage, nemam volje,
za ništa bolje niti gore
možda me jednog dana Netko Novi
odvede daleko do novih visina i
potrebne slobode.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.