21

četvrtak

siječanj

2016

Fini momenti

Fini momenti su svi oni koji rađaju zadovoljstvo, u trbuhu, prsima, na vrhu jezika, ili bilogdje drugdje.
Ovakvi mali znakovi poklonjene radosti daju nam nezamjenjivi osjećaj živosti, slatkoće, lakoće.
Padaju mi napamet neki od njih..
recimo, večeras dok sam jela čokoladu, koja je bila preslatka - jer sve čokolade imaju više ili jednako 50 grama šećera na 100 grama, palo mi je napamet... kao i svaki puta kada jedem packavu hranu... opet ćeš se zapackati.. i ko mali izazov za veliku odraslu curu, koja zna da može kontrolirati svoje radnje, desilo se to da moram nestrpljivo čekati do zadnje kockice - da vidimo tko će pobijediti.. čokolada ili ja.
I zamislite, napokon sam pobijedila. čokolada me nije zapackala, a nije zapackala ni plahtu ni poplun.
I to je onaj fini moment kada znam da sam odnjela malu pobjedu.
No tko zna.. možda ujutro, na bijelom jutarnjem svijetlu uočim čokoladnu fleku koja će me naljutiti.. ali zasad sam sretna.. bar radi male pobjede.

Sada kada sam definirala što je fini moment.. mogu spomenuti još neke.
Naprimjer, recimo da sjedim.. ili sjedite vi, u tramvaju.. i taj netko je star,bar stariji nego vi.. i upitate ga, želi li sjesti.. on kaže.. ne hvala, srce.. izlazim na sljedećoj stanici.. a vi osjetite onaj mali užitak što barem možete još malo sjediti, a čeka vas težak radni dan na nogama.. recimo da ste prodavačica, ili teta u ljekarni... ili zaštitar.

Još jedan sretan moment, je kada znate da je ručak bio fin.. niste ga okusili... a znate da se obitelj izredala oko lonca.. i znate da je bobičasta šansa od pet pišljivih posto da ćete ozalogajiti kasni ručak, ali znate onu - nada umire posljednja.. pa eto nestrpljivo jezik iščekuje da okusi barem saft.. ili nešto slično.
Kad ono - čudo! Lonac ima taman jednu porciju, za gladnog, umornog, bijednog tebe. Apsolutna pobjeda na kraju radnog dana.

Fini moment je i kada imaš dogovor s nekom novom osobom, koju trebaš upoznati.. na silu, zbog okolnosti.. ili zato što je tako zapisano u zvijezdama.. i tako se vi počinjete družiti.. tj. imate prvu službenu kavu, kolač ili nešto treće... dok prilaziš toj osobi, koja te čeka već deset minuta na nekoj stanici, na trgu, ili u parku, moliš boga da bude bar malo čarobno zanimljiva, ili bar trunku posebnija od drugih ljudi.. i ta osoba na kraju dvosatnog druženja stvarno ispadne zanimljiva. i takvi trenutci su mogući.. makar ne tako često

Ima momenata koji nas mogu podići. Ima i momenata koji spuštaju gore od hladnog pljuska.
ali mene najviše vesele sitnice. Uvijek sam primjećivala i uživala u najobičnijim malim radnjama, koje mnogi, mnogi ljudi ne zamjećuju. Kao da je potrebna škrinja sa blagom ili svemirski brod da bi njihova usta napravila veliko u.
E pa, zato mi je drago što sam ispala takva. Ima nešto možda i u odgoju, tj. ne možda, sigurno.
Ali, znam da će mi uvijek biti draži ljudi koji mogu i znaju uživati u finim momentima.

18

ponedjeljak

siječanj

2016

bjezim

Vidi me, ja opet lezim..
Gledaj kako od problema bjezim.
Mira nemam ni sekunde,
U mojoj glavi ideje lude.
Svade,pobjede, scenariji dramski
Navode me da se ne ponasam damski.
Zato lezim,bjezim
Od zlocestog svijeta
Radim dvorac od svog kreveta

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se