Ova kiša budi osjećaje

Koji toplo-slatki osjećaj kuha u meni kada osjetim ovu kišu koja se spremala danima da se spusti na grad.

Želim da se polako spusti mrak. Da padne zavjesa tajanstvenosti.
da sjednem na drvenu potrošenu klupicu i gledam u mokro zelenilo. oazu miru. Da utihnu automobili i ptice i moje duge misli. Želim samo gledati i osjećati.
Želim osjetiti dodir i miris kiše, gledati ju kako moli za oprost što nas je natjerala da obučemo duge rukave.
Želim društvo neznanca. Koji razumije i svijet, i kišu, i nježnost i mene.

Želim izbaciti ovaj ušuljali nemir.