Ovakve dane istodobno mrzim i obožavam. Mrzim, jer nakon upada na kršćansku smotru (s pokojom ateisticom i izgubljenom ovčicom!) moram vikati, vrištati, skakati- samo da se ne slomim. Obožavam, jer se podsjetim zašto radim to što radim, zašto moram biti takva kakva jesam i zašto sam tek na početku.
Prilično sam naivno pomislila da bi se u školi moglo organizirati bilo kakvo predavanje o ateizmu. Ipak je Hrvatska kršćanska zemlja. Prilično sam naivno ponovila Dawkinsa za slučaj da se otvori ta tema- misleći kako će prisutne biti upoznate s bogom ateizma (oprosti, Richarde, morala sam;) i da mi je bolje da budem svježe informirana. Trebala sam shvatiti da ondje nema kruha čim sam uzela izložene brošure s naslovom ''Osobna besmrtnost- što je to?- ateizam i agnosticizam prema činjenici osobne besmrtnosti svih ljudi'', ali sam ipak odlučila ostati, učiti se slušati i možda čuti nove argumente koje bi bilo izazov pobiti. Ne znam kako sam uspjela prijeći preko silnih gramatičkih i pravopisnih grešaka (''močan'', ''''nesaopčiv''-to i nije hrvatski!, ''neznaju'', ''nemogu'', fulani zarezi). Mislila sam da je ''za veće dobro'' (ironije li!). Mislila sam da ću naučiti nešto novo- to nije bilo moguće jer dogme zasljepljuju, varaju, zatvaraju um koji tako vrišti za slobodom! Mislila sam krivo. Ipak je Hrvatska kršćanska zemlja.
Predavač Marijo Živković, simpatičan u svojoj starosti i vjeri u ljude (koja-nažalost- proilazi iz boga) jednostavno ne može ponuditi ono što mi (ja?) tražimo- njegovi su odgovori šuplji, baca se s teme na temu i postojanje boga (uvijek kršćanskog, razlika između deizma i teizma nije spomenuta, Richarde, nisu me htjele pustiti da završim!) objašnjava bogom. Svoje je izlaganje počeo s velikom dozom optimizma, podsjećajući nas da je svaka osoba (naglasak je bio na NAMA) posebna, jedinstvena, originalna. Iako su to sve sinonimi, pozdravljam njegovu dobru volju.
Da je stao na tome, otišla bih s predavanja u neutralnom raspoloženju, ili bih bila mrvicu optimističnija oko ovog teškog utorka koji sam jedva preživjela.
Nažalost (modifikatori zaista modificiraju raspoloženje rečenice!), krenuo je na začeće i djecu. Govorio je da je oplodnja (spajanje spermija i jajne stanice) čak (!!!) i znanstveno dokazana činjenica, kao da je to dodatni plus, to što je znanost potvrdila ono što je vjera davno ustanovila (?!). ''Znanost kaže, znanost kaže'', ponavlja. Zatim izgovara rečenicu koja je toliko apsurdno pogrešna u samom ustrojstvu (kako logičkom, tako i gramatičkom).
''Očito je da se rast stvarno događa jer ga je želio netko, tko je mogao učiniti da se događa- netko močan.'' To sugestivno umetanje ''očitog'' i povlačenje paralele s 'inteligentnim stvoriteljem' (nikad i stvoriteljicom!) objašnjava postojanje boga. Dijete raste. Rast je bio željen. Rast se stvarno događa- bog postoji.
Borila sam se sa sobom neko vrijeme, ionako sam slučajno upala na to predavanje za Klasičnu gimnaziju (iako je ne pohađam), pa sam prvo odlučila šutjeti i bijesno bilježiti da mogu sve u detalje reći jedinoj osobi koja bi to shvatila na isti način, jedinoj osobi koju sam htjela u klupi do sebe, jedinoj osobi koja bi bila na toj razini. Osobi kojoj kasnim jer sam inspirirana kad sam ljuta, osobi zbog koje mi se ruku ne tresu kad ovo pišem.
Od šutnje sam ubrzo odustala, ima neki vrag u meni koji me tjera da se borim i kad nema izlaza, da ponudim alternativu uvijek i svugdje, jer je to jedina stvar koju smatram prirodnom. Reakcija.
I nije me saslušao do kraja, izvlačio je neke dogme u koje zaista vjeruje, izgubio se u pričama koje nemaju veze s vezom i nije prestajao pričati kako sve ima uzrok- a taj je uzrok bog. Spominjala se evolucija, Darwin se okretao u grobu, nisam ga uspjela dostojno obraniti jer sam htjela biti pristojna i mirna, što mislim da nisam uspjela pri kraju kad se homofobija otkačila s lanca. Ljudi se ODLUČUJU zaljubiti u drugu osobu? Ljudi ODLUČUJU cijeli život živjeti u strahu i lancima, bez prava i javnog iskazivanja ljubavi? Mlade intelektualke Klasične gimnazije očito misle da je tako, ''iako nemaju ništa protiv njih, samo što koče evoluciju i razmnožavanje''. Cijela je rasprava o homoseksualnosti bila nategnuta i jadna, s usporedbama s incestom (!!!). Ostala sam mirna, ni sam isus ne zna kako. Kad vidim da ljudi zaista VJERUJU da LGBTIQ osobe imaju prava i izbor, da se trebaju maknuti s ulica i biti tiše, TO je onaj okidač svih emocija i stavova pomiješanih u jedno. Kako je lako zaboraviti za što se i protiv kojih borimo. Tako lako!
Ali kažem ti da ću biti stoput glasnija i upornija, da se neću sramiti reći svoje mišljenje jer mislim da je neprimjereno situaciji, da ću dopustiti nečemu u sebi da izađe van, ali da vani i ostane.
Koliki slabi karakteri oko nas, oblikuju ih ''više sile'', još uvijek uspijevaju pokriti oči i ušutkati razum kad se pozivaju na bibliju. Nikad, NIKAD! mi nećeš reći da je bog odredilo jednu pravu ljubav, jednu pravu istinu i jedan pravi put. Ako makneš boga iz te jednadžbe, to je potpuno novi svijet- i da, u duginim je bojama, ali prihvaćamo i heteriće :) Oh, kako religija otvara ateistički um!
