the age of AQUARIUS - gt

"Twick or Tweet,smell my feet,gimme somethin' good to eat...if u don't, I don't care, I'll pull down your underwear!~HAPPY HALLOWEENIEEE!~"
pozdrav s fejsa

Pomalo promrzla od vožnje biciklom, stigoh kući s posla u ovo rano veče
i odlučih svojim drhtavim, ledenim prstima nakuckati novi postić za moj
pomalo (sramim se) zanemareni blog. Ali, avaj! O, živote pomagaj!
Imam temu, čak i dvije.
Ali, nekako okolnosti mi ne idu na ruku. Došla sam do zaključka da
prostor u koji sam se smijestila s laptopom u ovom mojem novom
stanu nije ni malo inspirativan za pisanje blogo-postića. Ometajući
faktor opće poznat kao tv, nalazi se u istoj prostoriji i sasvim je neljudski
očekivati da ne bude upaljen kad sam u sobi. Nisam ja dovoljno
karakterno jaka da evo baš sad, ovaj tren ugasim tv i skoncentriram se
na pisanje. Jer ekrana riču prekrasni divlji afrički lavovi, a svi znamo kako
national geographic ima divno snimljene scene iz prirode....stvarno mi je
teško istovremeno jednako kvaliteno egzistirati u prostoriji s dva različita
moderna medija i postoji realna mogućnost da mi se rasklimaju vratni
kralješci od neprestanog okretanja glave ili raskolače oči u 180
stupnjeva razrokosti lijevo i desno, a sve u pokušajima da radim dvije
stvari istovremeno. Ne znam da li ljudi razumiju te moje probleme, ali
život u ova moderna vremena je vrlo stresan.
Evo ga opet! Kako da ne prikujem očne jabučice za ekran kad čujem
ugodan muški glas kako spika: national geograpic channel presents
....they must move to live....great migrations...-a uz to savršene, meke
šape leoparda nečujno gaze travom, gazela u savršeno gracioznom
skoku usred zraka pretače se vizualno u elegantrnu plisakvicu koja
iskače iz modrog mora...čarobno...tako savršeno natgeotv.com.

Ovo mi nije bila tema. Inicijalno. Planski. Niti ikako drugačije. (nit me oni
plaćaju da ih reklamiram). Ali, budimo pametni - tko sam ja da išta
planiram?! Život treba pustiti da teče svojim tijekom ko drava
nenametljivo, lagano i kliziti nizvodno prilagođavajući se krivinama,
sprudovima, praćakajući se u njegovim valićima, koegzistirajući s
ostatkom življa koji teče u istom trenutku i smjeru svježim vodama....
dobro, tu i tamo može se bezazleno ošamarit poneku drsku sominu i
zaprijetit mu tihim roštiljanjem u aljmaškoj vikendici (parole, parole,
parole....)...no, to su već finese majstora života.

Ponekad je prava muka gledati taj national geographic. Ovako otuđena
od svega prirodnog, ne mogu prestati žaliti prekrasnu zebru koju je
veličanstvena tufnasta mačka upravo ulovila za večeru, a istovremeno ne
bih htjela ni da maca ostane gladna. I što sad? Kak sad biti pametan?
Nemam pojma.
toliko za danas.
gt over and out. pa-pa...

p.s. stari znanci će primijetiti da su se kod mene nenadano pojavila velika slova na početku rečenice, ali nadam se da neće iz toga izvući neopravdani zaključak da sam se vratila pravopisnim pravilima-nedajbože! to ja iz nekog "čudnog i nepoznatog razloga koji nećemo navesti" pišem u tekst procesoru, pa onda kopiram u editor. koja gnjavaža. velika slova se pojavljuju sama od sebe-što im jeste jedini način da se kod mene pojave. znam ja da se to može isključiti, al ne da mi se ić "tamo" i čačkat. zaključak -zbog moje ljenosti se čini da sam pismena! hahaha...

nikad kraja problemima s ovim mojim blogom.
konačno mi uz malu pomoć sinula lozinka i ime bloga.
je....al .....
sinoć objavila svoj najdubokoumniji post ikada....i on nestao. u fini eter.
sudbina cijelog svijeta je mogla bit promijenjena.
al ništa od toga. sve ostaje isto.
ja se više ni neću truditi, svijetu nema pomoći.
da baš vidim šta li će bit s ovim postom.