the age of AQUARIUS - gt

našla sam nešto staro, što sam skoro sasvim zaboravila...ah, te 70-te!:))


post:
nama naprednim ljudima koji smo avangarda čovječanstva u svojim pokušajima da život učinimo jednostavnijim i boljim sebi i drugima, te se u te svrhe dobrovoljno žrtvujemo pristajući na samoeksperimente od kojih je jedan, meni trenutačno omiljeni, sun-gazing (ak ste mislili da konačno neću o tome,debelo ste fulali hahaha!) dakle, nama genijalcima se dešavaju raznorazne nepreviđene kerefeke pri pokušaju da uvatimo sunce.

gradskom čovjeku ravnice nije lako naći pogodno mjesto za gledanje sunca, a sve zbog potrebe da sunce u tim trenucima bude dosta nisko na horizontu, a ovdje vam je fakat i svaka veća bundeva ko planina koja ometa pogled u daljinu.
stoga se dobrodušnoj duši dešava da, koračajući prirodom pogleda uprtog prema suncu, ne može pazit na svaki korak te naivno uleti u drek. pseći.
il koprive. popišane. a, blože moj, živ čovjek nekad uvati ono što vata, a nekad i ono što ne vata...
ovo je slika sunca kod mojih 130 sekundi....


dodatak:
ovo su "velika očekivanja" bez čalsa dikensa, u glavnoj ulozi -tić "uvaćen" na promenadi:

opće je poznata činjenica da je omiljena blogerska psovka psovka: 'ebatepatak!
to je psovka koju je davnih dana trebalo patentirati, ali eto u svojoj plemenitosti i tipično poštenjačkoj naivnosti blogeri su to propustili učiniti.
jer, tko bi ikada mogao pomisliti da će ta simpatična i ljubavlju napunjena psovka kojom si blogeri izražavaju poštovanje, naklonost i privrženost jedni drugima i samom mediju bloga, postati predmet krađe i lopovluka nekih svjetskih sila koje si umišljaju da je sav svijet njihov.
a, eto ipak, desilo se tako da sjedim ja neki dan pred tevejom i gledim neke serijice na fox-krajmu, kad neka faca provali gledajući me ravno u oči s ekrana: fuck a duck! .........FUCK A DUCK?!!!!!!!! skoro sam spala sa stolca!
sve su nam pokrali, sve su nam oteli, zar nam moraju i psovke krasti?!! šta si ne izmisle svoju psovku ak su take face? pišulinca im! aj nek si to prevedu!
zasad još ne mogu odlučiti da li da se obratim generalnom sekretaru uena, obami, lao ceu, krajici elizabeti ili mao ce tungu. al netko bi za ovo morao odgovarati. fuck a duck!

pjesmicata od na suncata:


evo i fotkata od na suncata:


p.s. stigla do 120 sekundi. jučer i danas oblačno. tugujem. al vratit će se sunce. nema odustajanja.

kako se sunce pomiče nebom, dobra mjesta za san gejzing idu za njim. trenutačno mi je sasvim ugodno promatrati ga iz moje kuhinje kako lagano klizi na zapad....

nešto kasnije, dok sam prevrtala neke papire tamo-vamo po uredu, odjednom sam postala svjesna nekog čudnog žutog svjetla oko sebe....bacim pogled kroz prozor i ne vjeruje: cijelo nebo su prekrili žuti oblaci ....

kako dramatično...dostojno holandskih slikara iz vremena rembrandta i kompanije i šekspira koji je tako dobro znao podići mnogo buke ni za što:

jer, dok je na zapadu zadnji komadićak plavo-zelenkastog neba nestajao u sumraku


na suprotnoj strani, na istoku je zalazeće sunce zažarilo nadolazeće tmaste, mračne oblake i stvorilo prizore pune napetog očekivanja: hoće-neće...hoće-neće....evo grmi, sijeva...ali negdje daleko, vjetar je svjež i ugodan....




a iznad grada ono sjajno žutilo koje me i izvuklo van s digićem u rukama:


i, naravno...tako tipično za ovaj kraj...nakon svega - nije pala ni jedna kap!
neka. barem je vjetar rashladio zrak i veče je ugodno i fino...kakve i trebaju biti ljetne večeri...

zrno po zrno pogača.
kamen po kamen palača.
zraka po zraka...sun-gazer!
odbuljila direktno u ovo 50 sekundi. bilježim se sa štovanjem! hehehehehe.....


a, kakav buran dan, judi moji - to ni za belivit!
jutros iz čista mira i neplanski ošla i kupila novi stik za komp od nekih 17 gigi,
zatim kupila glas slavonije (možda treći ili četvrti put u životu) i među oglasima našla da se daje u najam poslovni prostor na koji sam imala pik prije 10-ak godina, al mi izmako.
nazvala najmodavca i saznala da čovjek ne samo da je taj prostor u najam, nego i treba knjigovođu za svoj kafić koji je odmah tik do ureda koji iznajmljuje! 'bemmumiša kak su se karte savršeno posložile! i novi ured i još jedan klijent! jednim udarcem-dvije muve. savršeno.
i još pride - taj prostor je na jednako dobrom mjestu kao i sadašnji i nešto veći, a nešto jeftiniji i vrlo blizu sadašnjeg -tak da ne moram daleko teglit namještaj i ostale stvari. ma, savršenstvo.
sjetila se, zatim, da imam prijateljicu koja poznaje dotičnog najmodavca, te ju nazvala da pitam kakav je tip -tek toliko da se ne uvalim u neke čudne i teške odnose, jer ja ne volim seljakati svaki čas...a i nije ni sasvim besplatno ni jednostavno preseliti poduzeće na drugu lokaciju. ispalo da je tip pošten i ok, ali i da dvadesetogodišnji sinčić te prijateljice slavi baš danas rođendan -skoknila do njih i dobro mi došo onaj stikić od jutros.poklonila ga sinčiću. kako došlo-tako ošlo. sad ga vidiš-sad ga ne vidiš.
u međuvremenu se provozala duž obale u potrazi za zgodnim mjestašcem za buljenje i ustanovila da nas ima TROJE! čak tri san gejzera u mom gradu....hehehe...ima nas, ima!
i, naravno, u pravo doba dana gledati u žutu loptu nije nikakav problem. bilo je ugodno i kratko....baš se veselim što ću sutra odraditi cijelu minutu.
suncokretićkaaaaaa......nezaustavljivo ti se prilbližavaaam!:)))))))))
jihaaaaaaaa!
živjeli sun-gazeri.
cmoka ostatku svijeta -luzeri jedni konzervativni bez fleksibilnosti i razumjevanja alternativnih metoda života, mičite dupe s mjesta i svi odmah u sun-gazere! ajmoooooo!:))))))))

ljeto žeže i prži.


ok. ok. priznajem.
fulala tajming. opet.
pa, šta?
meni je ovaj san-gejzing vrlo poučan i otkriva mi sliku mene same kakvu još nisam vidjela.
šokirana spoznajom da sunce nema namjeru malo pričekati ako ja kasnim, a totalno iskvarena po tom pitanju od strane ljudi koji su me uvijek spremni čekati pred katedralom ili na trgu ili bilo gdje, dok se ne pojavim, ja sad zgranuto blenem već drugi puta u zapadni horizont na kojem nema ničega! sunce ošlo.
zašlo.
bloga ti!
nepojmljivo mi.
nitko mi nikad nije do sad priredio takav tretman.
glupog li osjećaja kad dođeš na zakazano mjesto -a, druga strana ošla!
ne znam kako da vam dočaram moje emocije po tom pitanju, ali moram naglasiti da se sasvim razlikuju od onoga što mi razum govori. jedno šumom, drugo drumom.
mislim...ak to niste doživjeli teško vam je shvatiti. razumijem vas. iako sumnjam da vi razumijete mene. to ni meni ne polazi uvijek za rukom (to se ni ne radi rukom, ok, ok...)....no, ja sad shvaćam vrlo jasno da su ljudi oko mene krivi za sve. omogućili su mi da steknem neke komotne navike koje se ne uklapaju u ...u....putanju nemilosrdnog sunca. ebagapatak, pa ja sam već tri puta do sada u ovom svojem kratkom san-gejzerskom životu trčala za suncem da ga ulovim i ne da se! zađe mi za šumu, zaroni među mračno granje visokih slavonskih šuma i izgubi se nepovratno do svitanja...a, meni tik pred nosom...ma, za dlaku da ga uvatim!
i tako se nastavlja moja borba s vladajućim nebeskim tijelom, velikim Amon-Raaa koji ne zna čekati...ali, onih par puta kad sam ga uvatila pogledom i zarobila u zjenici svoga oka bilo je vrijedno sve te frke i strke. srest ćemo se mi opet....jer, mogu ja bit i fleksibilna, ako baš moram. mogu.

ovaj prizor, meni prepun čarolije ljeta i pomalo bajkovit, toliko mi se svidio da postoji mogućnost da do daljnjega stavljam ovu fotku u svaki post:

gledam i stalno očekujem da ispod nekog lista izviri neki vilenjak ili koji štrumf il štrumfeta...

no, nisam zadovoljna trećim danom sun gazinga, pa sam ovog četvrtog dana ponovila 30 sekundi. jučer sam upala u rojeve komaraca koji me nisu izgrizli (autan), samo iznervirali, pa nisam bila u elementu.
ne mogu se načudit koliko mi je komplicirano naći mjesto za raditi nešto tako nevjerojatno jednostavno i prirodno, što čak sada u početku ni ne traje dugo-možda koju minutu dnevno. al ne dam se ja -za sada.
propedalala sam 10-ak kilometara, preznojila se ko maratonac, okinula nekoliko meni vrlo dragih fotkica i ....uhvatila sunce na pravom mjestu u pravo vrijeme!

na trenutak se činilo da će oblaci sve pokvariti -premda je i taj prizor bio lijep:


no, malo kasnije, i koji kilometar dalje...jedan novopečeni sun gazer i nekoliko biciklista i trkača uživali su u zadnjim zrakama vatrene lopte:

i dok sam stigla do ruba grada, sve je već bilo preplavljeno purpurom:

idu.
pa si mislim-kako je lijepo stajati na obali mora, a, pred tobom se prostire beskrajna pučina u nedogled i zrcali tople boje sunca na izlasku/ zalasku....
i ti stojiš i gledaš u njeg kako je sve veće i crvenije i sve bliže zaronu u tamu modrinu...pa, sklopiš oči i promatraš njegov obris na unutrašnjem monitoru svojih očiju, tamo na mjestu onog famoznog trećeg oka...i puštaš ga da se otuda preljeva u svojem spektru boja i sjaji, sjaji...

jel to tako mnogo za tražiti od života? mjesto s kojega mogu u miru gledati sunce? ali, ne...ne može. nema. jer u ovoj mojoj tepsiji od zavičaja svako drvo je ko biokovo. oko mene su lanci planina sazdani od javorova, hrastova, topola...pa se popnem na najviše mjesto koje mogu naći: most preko rijeke-al gle vraga! oko mene trešte zvuci osječkog ljeta, šetaju gomile ljudi, pasa, djece...šibaju gliseri, bicikli, roleri, mali avioni čaaak! klinca-jarca! jesu to dobri uvjeti za početnički sun-gazing?! pa, sun-gazing je vrsta meditacije! kako meditirati u takvim uvjetima, molim vas? mogla bi isto tako sjesti na najprometnije raskršće i meditirati.

no, eto -nešto u meni vjeruje u sunce i njegovu dobronamjernost i ima da se nekako snađem....danas tražim neku prikladniju lokaciju za promatranje.

zašto ne gledam s vrha zgrade u kojoj živim? kosi krov. a, s balkona na najvišem katu puca savršen pogled na drvored nekih visokih džinovskih lješnjaka...ma, nitko ne zna kako je meni.

ah...baš mi je teško.

fulala sam tajming!
o, kako sam se rastužila!
htjela sam stići na bulj-mjesto samo malo kasnije,
ali i sunce je pomaklo svoj termin....vidjeh mu samo žarki odsjaj iza obližnje šume...i rumeno nebo s tragovima letećih objekata....chem-trails?!!! dal nas to vanzemaljci zasipaju kemikalijama?! lukavo manipuliraju s nama putem zrka koji udišemo

....hehehe...nisam se mogla ne sjetiti tih teorija zavjere u koje iz nekog razloga ni malo ne vjerujem, (iako apsolutno vjerujem hiri i njegovom sun-gazingu), jer nebom je u desetak minuta svoj trag ostavilo barem desetak aviona i ovaj mali bučni prdekavac koji se voli šepiriti nad osijekom svakog ljeta bučeći po nebu ko neki zarđali traktor iz vremena iz a drugog svjetskog rata.

no, simpatičan je..neka ga.
znanto je teže biti tako tolerantan prema pdrekavcu koji se kotrlja zemljom i izbacuje oblake dima u vrijeme kad svekoliko osječko pučanstvo željno ugodnog opuštanja uz rijeku, šeće u suton duž obale...e, onda ovo čudo tandrče i dimi, dimi...kobajagi praše komarce, a svijet šetača dahće i bori se da iz smrada nafte izvuče koju molekulu kisika.

efekat te dimne zavjese je kratkotrajan, pa se to ponavlja svako veče dok rijeka teče i teče....ma,nek si to zapraše jaci u dupe! mi hoćemo opet naše avijone što kad praše - praše! da se sve praši! e. (priznajem, jučer je prašio i jedan avion-al nisam ga uspjela uhvatit..)
inače na tu temu komaraca, nezaobilaznu ovđeka kod nas blizu kopačeva, rekla bih da je s moje točke gledišta krajnje nehumano od ljudi tako ubijati i tamaniti ta stvorenja i fakat ja podržavam zelene i njihove eko-proteste, jer činjenica je da se tako potamane i mnogi korisni kukci i narušava osjetljiva ravnoteža hranidbenog lanca u prirodi, a čovjek -ta dvonožna mimoza nek izvoli zavuć si ruku u džep i koristi autan! autan sasvim dobro djeluje, isprobala ga ovih dana, više ni ne smrdi ko nekad...
moramo li zaista da bi sebe zaštitili od uboda potamanit sve oko sebe, umjesto da si premažemo kožu repelentom?! DI JE TU LOGIKAAA?
još sam nešto htjela reći....al pobjegla mi misao....pobjegla mi misao...
no, dobro...stavit ću još ovu sliku, bez ikakvog posebnog razloga i bez ikakvog verbalnog dodatka uz nju - jednostavno mi se slika sviđa i gotovo:

danas sunce zašlo u 20:37.
prvi dan se u sunce gleda deset sekundi u vrijeme svitanja ili sutona i to u onih sat vremena nakon izlaska ili prije zalaska sunca. tad nema opasnosti za oči od raznoraznih "neprijateljskih" vrsta sunčevih zraka niti od ultraljubičastog zračenja.
stigla ja na obalu rijeke u 20:15.
prerano.
čudo jedno kako je sunce još jako u to doba dana.
ali, naravno, sad se već brzo spušta po horizontu i iz minute u minutu je sve ugodnije za oko i sve rumenije.
i komačerosi sve aktivniji. ou-vou-vou-voooo! al grizuuuu...
no, srećom ovih dana stalno nosim sa sobom u torbi autan.
tako da sam mogla mirno sjediti na obali moje rijeke i promatrati ljeskanje sunca u njezinim vragolastim malim valovićima....

mmmmdaaa....bilo je baš ugodno..i prvi put sam obratila pažnju na neke ljude koji su sjedili tu i tamo na stepenicama duž obale i ...činilo mi se da sam otkrila osječke sun-gejzere! ima nas....mislim...možda...tko zna...

pa, sam tako eto gledala neko vrijeme u odraz sunca na površini rijeke -što se također računa kao gledanje u sunce- i jedno kraće vrijeme u sunce samo, jer čudo jedno kako je svjetlost još uvijek jaka svega 20-ak minuta prije zalaska sunca.....rečeno je da se dužina gledanja povećava iz dana u dan za po 10 sekundi....
no, već nakon samo 10 sekudi -kad sam skrenula pogled u stranu i zatvorila oči i dalje sam vidjela pred sobom odraz sunca onako izdužen i razliven kako već zna biti na površini vode...
preporučuje se neko vrijeme žmiriti, jer i taj obris sunca iza zatvorenih kapaka ima pozitivan utjecaj ...

sutra krećem još malo kasnije...recimo u 20:25...kad se lopta dobrano zarumeni....

večera:
vrganji stroganoff i zelena riža
na piji ovih dana ima prekrasnih vrganja.
neodoljivih. ovakvih:

pa, sam si spravila večericu: na malo prodinstani luk i vrganje dodala fant za biftek stroganoff, malo senfa i maaalo vrhnja, a kao prilog riža s celerovim listom....ispalo suuuuper! preporučujem.

ja, naravno, jedem iz zelenog tanjura, ali vi se nemojte silit na takve nerazumnosti...hehehe...cmokača...

prevrat.
kup.
puč.
revolucija.
evolucija.
mog života.
odlučila sam se temeljito promijeniti.
od sutra sam nova ja.
od sutra uvodim u svoju životnu svakodnevnicu tri nova elementa, od koji ni jedan nije elementaler. ne volim taj sir. grozan je.
moguće da bude i 4 ili više novih elemenata, al to ću pustit da dolazi spontano ko ljetni pljuskovi nakon omare.
1. još od večeras meditiram. po 15 minuta svako veče ili jutro....bum vidla kak će mi više pasat. moguće je jutro bolje, jer uveče meditacija zna čovjeka razbudit i eto vraga ....ne bih više o tome jer tko do sad ne zna ništa o meditaciji, za njega ona ni nije.
2. od sutra navečer postajem sun- gazer. (čitaj: san-gejzer, prevedi: onaj koji bulji u sunce)
bila večeras na predavanju Hire Ratan Maneka, čovjeka koji živi od sunca.
mislim...ono...jelte...kad se to tako jeftino reklamira kao čovjek koji ništa ne jede već živi od gledanja u sunce, onda zvuči ko glupost...i rijetki naslute što se iza toga krije. a, normalno i da je tip prije stigao do zapadnih krajeva ove zemljice, pa tek onda vamo k nama na istok, tak da su svi koji imaju free mind već čuli to predavanje i znaju o čemu se radi, ali evo do mene stiglo tek sad i ja to fino saslušala i odlučila da bi bilo sasvim zgodno pokušati nešto što je toliko jednostavno, tako lako i tako pristupačno i ništa ne košta, a ima toliko mnogo dobrih posljedica da bi bilo šteta ne probati.

začkoljica
ima u nama ljudima jedan prokleti gen, jedna vražja začkoljica koja nas pika da ne vjerujemo ni u šta što zvuči jednostavno. ako je nešto zaista dobro, to MORA biti ili komplicirano (tako da možemo reći da to nije za nas, jer mi to ne razumijemo) ili vrlo skupo (tako da možemo reći da to nama nije dostižno zbog cijene). nikad, naravno, razlog za ne pokušati nešto dobro i jednostavno nismo mi sami...jer mi smo svi vrlo napredni, otvoreni, dobronamjerni, požrtvovani...sve naj-naj...pa kako da problem bude u nama? nema šanse.
ukratko: ako je dobro i jednostavno -onda je glupost i nije istina.
ako je skupo i komplicirano -onda je dobro. al nam je nedostupno.
hahaha...koji smo mi maheri za dovesti se u šah-mat poziciju!

dakle: ovo je upravo nepristojno jednostavno, drsko dostupno svakome, bezobrazno korisno i u tolikoj mjeri bez štetnih posljedica da to moraju biti vražja posla, bablje vračke, bezvezarije, trice i kučine. jel te? hehehehe...

no, elem melem đelem....razmišljam si ovako:

znate ovaj fascinantni prizor sunca na zalasku kad cijeli obzor vrisne crvenilom i razlije se sa zapada k istoku preko nebeskog svoda ko kabao vode pljusnut po dvorištu ....znate kako kad naiđete na takav prizor stanete i fascinirano blejite i nemate riječi kojom bi ste izrazili svoje oduševljenje, pa vam ne preostaje ništa drugo nego da u miru i tišini stojite puni poštovanje prema fenomenu koji je tako dojmljiv iako se ponavlja milenijima iz dana u dan....e! to je to! u tom trenutku vi ste san gejzer i kad bi to ponavljali svakodnevno kroz neko vrijeme uočili bi izuzetne učinke koje to ima na vašu psihu i tijelo.
a, zašto?...hira kaže da su u pitanju fotoni koji su prisutni u sunčevim zrakama pri izlasku i zalasku sunca i koji djeluju na neurone i centre u našem mozgu uravnotežujući njihov rad i time i nas same.
čovjek ima 73 godine i već 10-ak godina neprestano putuje svijetom tijekom cijele godine bez da se imalo zamara i bez ikavih bolesti...
detalj s nejedenjem je istinit, ali to je samo sporedan efekt procesa koji se prakticiranjem san gejzinga dešavaju u tijelu i nije nešto što mora tako biti-svatko sam u jednom trenutku prakticiranja odlučuje da li će jesti ili ne...i to je u stvari ne bitno -osim što je život vjerojatno puno jednostavniji i jeftiniji bez hrane. no, to nije ni cilj ni svrha gledanja u sunce.

i patke su san gejzeri:


ode ja sad malo meditirati, a vi - ako vas zanima kako i što dalje sa suncem, uguglajte si hiru ili sun gazing i pročitajte....
namaste.....OOOOMmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm

tajac.
nema posta.
vruće je.
kak i treba bit.
i sve je pod kotrolom...ko što je i red.
hehe....
si ju lejtr aligejtrs....